Re: Treba znati ...

Ovaj čovjek desno je imbecil koji je izdao (fenomenalan) Sonjeckin album Vučine?
Super.

Onda ovo što ću napisati ću napisati ovdje ne u novom postu jer dotični čovjeke katalist za ovo što ću napisati.
Koja jebena kretenčina od čovjeka.

Re: Treba znati ...

Ja pratim stripove od malena. Neko vrijeme sam doduše prolazio kroz krizu kad sam odbacio sve stripove, filmove, pa čak i glazbu, i smatrao da trebao samo eskcelirati u onome što je društveno prihvatljivo u našoj maloj Hrvatskoj zajednici, i što je u njoj shvatljivo većini žitelja.

Stripovi to jednostavno ovdje nisu.
Nažalost - stripaši to ovdje znaju.

Samim time, stripaši ovdje su oformili elitističke klanove u koje ne možeš ući, a ako kojim slučajem probaš porazgovarati s nekim stripašem a ne znaš SAVRŠENO njegov/njezin opus, dobiješ po prstima.

...
Čemu na početku ovakav uvod koji - s obzirom na prijašnji post - djeluje više kao digresija...?


ZATO JER JEBEM SUNCE "MEGA ULTRA IZDAVAČU" POZNATIJEM KAO:
http://www.facebook.com/photo.php?fbid=155970991215447&set=a.155970464548833.54304.106100939535786&type=1&relevant_count=4

(drugi slijeva)

A sad da objasnim o čemu je riječ, i zašto dotični gospodin, ako ima problem sa mnom, slobodno mi može jebat mater sutra na CRŠ-u.
Unaprijed se ispričavam na rječniku koji nadolazi i tonu kojim ću napisati slijedeći post.

Opet ponavljam: ako dotični gospodin (čije necijenjeno ime ne znam) ima problema s ovim što ću napisati, slobodno nek mi sutra jebe mater u lice, ali, ako mi se već obrati - a nije jebena isprika od njega - jao si ga njemu.

Dakle.

CRŠ - sve mi se čini - pati od neke vrst osteoporoze: što je stariji, sve se više uvlači u sebe i postaje šupljikav.
Krenuo je agresivno, bahato u startu 90ih, da bi - eto - sad postao babinjak lokalnih babuskara zainteresiranih jedino da dolaze, da se izrazim riječima gosna. Mega Velikog Izdavača, "... dolaze jedan drugome na promocije".

Da odmah sredimo nešto u startu:
Ovo što vi stripaši ovdje u Hrvatskoj radite, je dobrim dijelom incest.
Ako je, po riječima ovog 'cijenjenog' gospodina' (na koga je mater sigurno ponosna koliko je nepristojan), najvažnije da stripaši"dolaze jedan drugome na promocije (sick!)", ona jao si ga meni, tebi, i cijeloj strip sceni.

Strip sceni su potrebni čitatelji, a ne to da stripaši dolaze jedan drugome na promocije; čemu onda smisao JAVNIH promocija ako se skupi svega par ljudi, kad bi se ista stvar mogla napraviti tako da dolazite jedan drugom u stan?

Ali, ljudi, kao što znate - stvar je "ega"... ili nedostatka punjenja istog.
Naime.

Svi znaju da se većina naklada stripova domaćih (koja većinom iznosi oko 500 primjeraka, ili čak manje) proda po knjižnicama, a onih parsto se proda pak privatnim osobama.

Kako je opće poznato da je ljudska potreba za prihvaćanjem i veneriranjem dotog truda u određeni spektar društva nešto što je nasušno svima potrebno, da se osjećaju korisni da nekako potpomažu društvo, Hrvatski stripaši jer ne dobijaju 'feedback' koji ima je potreban da se osjećaju korisnima društvu i društvenoj propagaciji, obično se počnu ponašati kao psihotični luđaci koji nemaju nimalo želje pomoći čovjeku do sebe, koji se obično počnu ponašati klošarski, i, "ako je na podu - udri!".

Obično misle da cijela strip scena (čak stotinjak primjerka stripa što se proda po Hrvatskoj, izuzev Zagora koji se proda valjda jedva preko tisuću), je njima pred nogama, i oni imaju pravo zajebavati koga god žele ili hoće!

Ovo nije samo stvar stripa.
Ovo je stvar i glazbe.


Ovo je i stvar npr. Aleksandra Dragaša koji si je umislio da je Bog i Batina Hrvatske 'alternativne' scene, i samim time ima pravo donositi subjektivne i paušalne ocjene o nečem sasvim neobjektivnom (glazba!) na načina kao da je riječ o visokoj znanosti !


Shvatite ljudi - od gospodina "Mega Ultra Izdavača", pa do Aleksandra Dragaša, da vaše egomanijajalstvo nije nešto cool ili veneriranja vrijedno. Vi ste u sceni u kojoj je toliko malo ljudi, i, umjesto da se prema ljudi koji bar prema tim scenama koliko-toliko zainteresirani, ponašate fino i da ih upućujete...

pristojno
uljudno
ponizno

... dobar dio vas se ponaša kao da ste ćopili Boga za jaja.
Koji Vam je? Stvarno? Toliko nas je malo; stvarno mi ne treba ako želim neku informaciju preziran pogled i odlazak.

...
Dakle.



Danas (subota) fino ja dođem oko 16.40 na CRŠ. Propustio sam Janjetova jer me nije nešto pretežito interesirao, a niti "prodiranje u tajnog Velikog Bleka" mi nisu nešto posebno bile interesantne.
To podilaženje ljudima koji imaju sad +40 ili, u najgorem slučaju, +35 godina tako da se drže predavaonice o Velikom Bleku, su mi presmiješne. Ravno u razini Zagor mastrubacija na CRŠ 2007. godine, ali, Znam da fenomenalni, predivni, mega super Tico nema veze s time jer je on pokušavao kroz cijeli svoj CRŠ vijek profurati nove stripove, no, valjda je igrao igru koju su drugi već pokrenuli.

Dobrica je čovjek, ali premda na CRŠ sporadično godinama odlazim, nikad mi se nije dalo zagnjaviti čovjeka, dok nisam skužio da Tico stanuje autobusnu stanicu od mene. Kad ga vidim, pitam ga kak ide, i tako to. Fenomenalan, predivan, dobar čovjek; CRŠ nikad neće znati što je izgubio od kad on više ne organizira ga on.
On i Stjepan Šeić su najveće dobrice Hrvatskog stripa - većina ostalih su polupsihijatrijski slučajevi, s nekim iznimkama.

No da se vratim na temu...

Dakle, došao sam oko 16:40 jer me strahovito zanimao Benoit Peters. Čovjek je... genije. Osim što je stručnjak za Herge-a (samim time i za specifično Europski strip izričaj kao takav), zanimalo me i kako on veže svoju ljubav prema progresivno-kontemporarnim umjetničkim pravcima (od proze pa do stripove), jer čovjek je naprosti reneasni čovo od početka do kraja: stripovi, priče, eseji i radovi/biografije...

Nažalost, slijedom loše CRŠ organizacije (npr. rasporedni panel CRŠ-a koji stoji u Velikom Pogonu nije usklađen s onim na internetu), od Benoita nisam vidio ne "B". Ali o tom malo više kasnije.

Pogledavši mobitel (tko danas nosi sat, ionako...), shvatio sam da imam još malo vremena. Malo sam se šetuckao, gledao ponudu, gledao ljude, čekao curu...

Nije dugo prošlo, i eto, već 15:20.
Benoit je trebao početi prije deset minuta !
Gledam, slušam, šetam se... nema nigdje nikoga.

Isprva sam mislio da mi se učinilo, ali eto... upitam fotografa koji kaže da je "službeno za CRŠ" i koji sjedi u kutu pored bine, i da, on meni kaže - "nema predavanje, nešto su micali predavanja iz male u veliku i to na binu".
Gledam na binu - nigdje nikog.

Hm... pa gdje je taj uglađeni francuz?
U međuvremenu cura mi je javila da je stigla na stanicu, pa odlazim do nje.
Vraćam se natrag oko 17:55.

Ulazim u mali pogon, i vidim - nigdje nikoga.
Malo ljudi. Nešto "ekipe", ali Benoita i dalje nema.

Hmmm...
U međuvremenu sam skužio da su paneli programa u samom prostoru, i oni na webu, neskladni. Ne samo to - promijenili su nekako prostore iz kafića na binu, a i ni ozvučenje im nije dobro jer jedini znak da dolazi Breccia, je da sam primjetio da se uspinju ljudi na binu, bez ikakve najave "ne, predavanje nije u malom pogonu, nego na velikom, na bini".


Naravno, dolazimo do najvažnijeg događaja, događaja koji mi je zacementirao odluku da odjebem lagano u skokovima i strip scenu u HR, i računalne igre 'scenu' u HR (LOL - to postoji još manje od strip scene!), i sramim se ove države, kulturnih radnika, i cijele jebene scene koja ima ikakve veze s kreativnošću.


Dakle - prvo vidim Ticu, pozdravljam ga. Čovjek se nije sjetio moga imena odmah jer se ne vidimo često, s obzirom da (nažalost) sam uvijek bio previše zaposlen da idem na MaFest i nisam bio na svim prijašnjim CRŠima, ali ipak se na kraju - je.
Čak me pitao kako mi je na ovom CRŠ-u i kome se radujem.

Wow. Wow. Wow.
To se zove pravi stripaš i uljudan čovjek.
Objašanjavam mu da sam od cijelog dana čekao Benoita Petersa, ali - nije se pojavio. Pitam ga i tko to sad organizira CRŠ, a ona kaže "lik s ćelavom glavom". Pitam ga jel on što organizira ove godina, a on sa sjetim i rezigniranim glasom... "mah... ne."

Pozdravljam dakle, kvartovskog stripaša, i malo gledam uokolo.

Za razliku, naravno, od pravih strip konova, profesionalno vođenih, ovdje nema nikoga koga bi se moglo pitati za upute, nikakvih ljudi s akreditacijom, nikog, nigdje.

Uglavnom... Tico mi na kraju govori da je Benoit IPAK BIO, da su bili neki slajdovi, ja njega pitam: "Kako?? Pa ja nisam mogao nigdje nikog naći...", a on na to: "Ma bilo je, samo tiho je bilo ozvučenje, kasnio je, pa vjerovatno nisi ni skužio..."

Dobro je. Ne želim dalje gnjaviti čovjeka, pozdravljam ga; želim se još malo raspitati i vidjeti što je bilo s cijelim ti rasporedom koji nema veze sa sa zdravom pameću ili logikom...


... i sad kreće prava napokon ono što me toliko raspizdilo, da sam prvi put u zadnjih 7 godina, htio nekog razbiti...

Naime, vidim do ulaza u Mali Pogon gospona "Velikog Izdavača".
Naime - dan prije (petak, jel'te), sam bio na predavanju o izdavanje Sonjecke i Sare Divjak, kroz 2x2 izdavačku kuću dotično nepristojnog socijalno neprilagođenog... čovjeka.

Predavanje je bilo OK. Pitanja je bilo malo, ja sam imao par dobrih, ali već tad sam primjetio određenu dozu snobizma i gotovo islamsko-šijitske zatvorenosti dotičnog čovjeka.
Žao mi je što Sare Divjak nije bilo - ona je iznimno darovita; smatram da postoji veeeelika mogućnost da žena postane "novi Krešimir Zimonić".

Uglavnom... vidim da je čovjek tamo, znam da je pozvan na CRŠ (dok ovo pišem, vjerujte mi, malo mi fali DA RAZVALIM TIPKOVNICU O STOL), i mislim si - "Pa dobro. čovjeku je vezan za CRŠ - poslovno, znači, ne pitam krivog čovjeka..."

Odgovor koji sam dobio od dotičnog imbecilnog degeneričnog usranog idiotskog izroda će mi ostati u glavi kao finalni metak za svaku vjeru koju sam imao u alternativne kulture tu u Hrvatskoj - od stripova, do goth/industrial glazbe kojom sam se bavio svojedobno.
Metak za vjeru, za dobrotu, za dostojanstvo čovjeka i širenje pozitivnog ozračja u našoj kulturi.
Metak, i minus, u krajnjem slučaju - za Vas.

Jer ja odlazim.
Jer je Zonjić otišao.
Jer je Damjan Stanić otišao.

Jer su to pametni ljudi a ja sam mislio da se ipak nekog vraga može tu napraviti bez da neko mora liječiti svoje probleme s disfunkcionalnom erekcijom, tako da podjebava ljude koji su pitali za pomoć.

Dakle:

Ja: "Ispričavam se, vi ste izdali Sarin i Sonjeckin album? Super posao radite! Nego, ako nije problem, je li možda znate je li bio Benoit Peters kojim slučajem? CRŠ-om vlada kaos pa se nitko ne može snaći..."

"Veliki Izdavač": [prezirno se okrenuvši, kao, kako mu se uopće usudim obratiti] "Hm...? Pa ovaj... ne znam... [opet me gledajući kao da sam ispod njega]... ma čuj zna šta... ovaj... ŠTO SI MENE UHVATIO ??? ŠTA SAM JA TU???...

Ja: [šutim jer mi nije jasno kojeg vraga sam napravio čovjeku]

"Veliki Izdavač": "... ma znaš što, evo ti tebi PROGRAM razumiješ [daje mi program kao da sam retardiran, kao da nemam pojma da postoji program], ja tu nemam ništa veze, i nemoj me ni pitati ništa više!"

Ja: [gledam curu, ona gleda mene, i ne možemo vjerovati koji bezobrazluk, neodgojenost i samoživost !!!].

Gospon "Veliki Izdavač" (sa čak dva izdana albuma, hej!), odlazi.

Wow.
Wow.
Wow...

Jesam li možda rekao "Wow" ?

Stojim u šoku, cura me drži za ruku, jer vidi da kipim od bijesa, da mi malo fali da dođem do tog izrođenog abortusa, i nabijem mu program kroz šupak ravno u usta.

...
Buljim u pod, i mislim si...
Koliko će još ljudi poput mene odreći se zemlje i ne spominjati da dolaze iz Hrvatske, samo radi polupsihijatrijskih slučajeva poput dotičnog.

Ja znam samo da sam na izlasku s CRŠ-a definitivno zacementirao odluku da više nikad ne dođem na CRŠ, da više nikad ne komentiram ikad, išta, igdje kulturno vezanu uz ovu samoživu scenu idiota s psihijatrijskom dokumentacijom.


Ovo je moj zadnji post na Darko Macan blogu. Nema smisla da pišem, kad je Vama tako dobro svima zajedno, i kad, valjda, svi mi koji pitamo nešto Vas stripaše, valjda, trebamo biti ubermenschi.

To je - to.
Nikom neću nedostajati, to mi je jasno.

Ali koliko još ljudi poput mene će otići, jer shvaćaju da nisu dobro došli? Koliko?
Kroz godine će nas se skupiti, i na kraju ćete ostati samo vi, ostarjeli, sijedi, bez nove generacije kojima ćete predati ikakvu scenu.

Ako se radujete tome... svaka čast.

Sve najbolje,
-David

Re: Treba znati ...

Hvala,
Vlado

Re: Treba znati ...

Mogu li ja jebat mater izvjesnom S.Č. zbog kojeg sam potraćio deset minuta života čitajući ovo sranje?

Re: Treba znati ...

A ja izvjesnom M. V. ?