("Qonju u zube" je nova povremena rubričica namijenjena brzim - 101 riječ - recenzijama stvari koje mi ljudi, sami od sebe ili od mene, pošalju poštom, a kako bi znali da sam ih dobio jer im se zahvalio sigurno nisam. Današnju knjigu mi Bojan Krištofić) nije, doduše, poslao poštom već mi ju je na CRŠ-u 2007. dao u ruke.

Nikola Dmitrović - Nikica: Četvoronošci i oni drugi (samizdat, 2007.)

Pišući recenziju ovog samoukoričenog rukopisa Božidar Prosenjak točno primjećuje kako je riječ o amaterskom radu. Amaterskom po tome što ne razlikuje vlastito od tuđeg, dobro od lošeg, pa čak ni prozu od poezije (meni najzanimljiviji segment, onaj koji se čita kao autorove uspomene na rodno selo, ni iz kakvog pojmljivog razloga razbijen je na stihove). No, u korijenu riječi amaterizam jest ljubav, činiti iz ljubavi, i to jest, nekako, dojam koji ova knjiga ostavlja. Ni po kojem profesion ... Read More »

("Qonju u zube" je nova povremena rubričica namijenjena brzim - 101 riječ - recenzijama stvari koje mi ljudi, sami od sebe ili od mene, pošalju poštom, a kako bi znali da sam ih dobio jer im se zahvalio sigurno nisam. "Extra Gedžu", album o kojem je danas riječ prije koji mjesec poslao mi je crtač istog, Peđa Slavni.)



Pijanci su mi jedno od većih razočaranja u životu. Nakon tolike mistike o alkoholu kao počelu kreativne energije, stvarni alkosi obično ispadnu naporne budaletine kojima ploča preskače i nakon što je ostatak svijeta prešao na CD-e. Tri sam puta čitao ovaj album koji slavi lokanje i nisam ga uspio zavoljeti premda scenarij prve epizode ima duhovitosti, a treće briljantan rif na Sandmanovu paklenu igru. Ni crtež ne pomaže j ... Read More »

("Qonju u zube" je nova povremena rubričica namijenjena brzim - 101 riječ - recenzijama stvari koje mi ljudi, sami od sebe ili od mene, pošalju poštom, a kako bi znali da sam ih dobio jer im se zahvalio sigurno nisam. Objekt o kojem je danas riječ prije tri godine su mi poslali Stripburgeri.)



Ako mi je trebalo tri godine (a bogumi jest) da pročitam ovih devet knjižica spakiranih u jednu kutiju onda je to zbog mog otpora prema stripu kao art-objektu, stripu koji želi nešto komunicirati i formom, a ne samo sadržajem, stripom koji neće uredno stajati na polici zajedno sa svima drugima. No, ova treća Striburgerova kutija (nakon dva paketa Miniburgera) je, ako išta, bolja od prethodnih jer nema ružnih crtača ni loših stripova. Ono, i dalje me nervira što ne znam kud bih s njom, ali Read More »

("Qonju u zube" je nova povremena rubričica namijenjena brzim - 101 riječ - recenzijama stvari koje mi ljudi, sami od sebe ili od mene, pošalju poštom, a kako bi znali da sam ih dobio jer im se zahvalio sigurno nisam. Fanzin o kojem je danas riječ poslao mi je Pajo Pakšu.)



U dva sam mozga: s jedne strane volim taj neki prljavi humor, kao narodni, na pola puta između pametnih srednjoškolaca i glupih odraslih, humor koji je doživljen i sam sebi dovoljan, a s druge ga strane ne volim i zato što je prljav i zato što nije dao sve od sebe nego je davao samo kad mu se davalo pa cijelo vrijeme imam osj ... Read More »