Waterland (1992) Stephen Gyllenhaal

Postoje filmovi za koje valjda od prve sekunde znam da mi ih se ne da gledati. Nisu svi iste vrste, a nisu svi ni katastrofalni, samo znam - čim bacim pogled - da me ne zanimaju. Te tako ja bacim pogled na WATERLAND, vidim tu neku ravnicu, valjda nešto svira (muziku slabo registriram), nad ravnicom piše "Jeremy Irons", krene naracija o voice-overu i meni se dalje ne gleda.

Ali moram.

Pa kako moram, tako sam i dogledao, ali dojam mi ama baš ništa nije popravilo. I opet: nije riječ o lošem filmu - tu neku priču koju je krenuo ispričati, ispričao je korektno - ali u tom času (ili dugoročnije?) ja za dani žanr nisam bio zainteresiran. Pri čemu riječ "žanr" koristim namjerno: iako ovaj film pretendira biti nekakva nadžanrovska drama, zapravo se u svakom aspektu - ritmom, fotografijom, izborom glumaca - posve uklopio u žanr priča o odrastanju.

Zapravo, mislim da mu zamj ... Read More »

Maxi M s mini slovima:



(mcn)

Ubit ću dvije muhe jednim udarcem ako preostale bilješke uz priče iz moje knjige "42" grupiram po temama - prije ću završiti, a možda i poanta bude jasnija. Kad i ako je bude bilo.

Elem, jedan validan način gledanja na SF svakako je promatranje žanra kao razgovora koji se odvija kroz generacije. Rečeno mi je da to nije specifično samo za SF, da i književnost matice piše knjige u odgovor na knjige, ali kod žanra je, ako išta, to očitije: svaka nova knjiga uzima neki stari dio makine, lašti ga dok nas njegov sjaj ne zaslijepi i podvali nam ga kao novu ideju. Poslije se i ta ideja zamasti u procesu pa čeka novo laštenje i tako žanr razgovara sam sa sobom dok se, valjda, sve komponente ne izližu do te mjere da ih je potrebno zamijeniti nečim zaista novim.

No, nisam zapravo krenuo pričati o tom aspektu žanrovskih razgovora, već o jednom direktnijem i intimnijem: onom kad se autori osobno znaju i jedan drugome poručuju nešto preko priča, uglavnom zlobno, osim ... Read More »

Dok, ne zaboravim: Jurice i Dommy, što se mene tiče, možete raditi onu epizodu Sergeja, a za Quelavu, Biuka i valjda još nekoga imam razne autorske primjerke, osim ako ih nemam.

A sad, dnevniQ:



(mcn)

Max Jaguar zatražio, ja ispunjavam: još "Anje" by Tanja & Nara.



i



(mcn)

(mcn)

Ajdavidimo možemo li se vratiti bekontrek, sad kad je Domi konačno poslao svoju:



Može li Maxim do utorka?

(mcn)

Povodom obilježavanja 100. obljetnice smrti Janka Polića Kamova, Gradska knjižnica Rijeka i Mentor d.o.o. u sklopu akcije Kamov ukratko objavljuju

NATJEČAJ ZA KRATKU PRIČU INSPIRIRANU ŽIVOTOM ILI KNJIŽEVNIM DJELOM JANKA POLIĆA KAMOVA

Deset (10) najboljih kratkih priča po ocjeni žirija bit će objavljeno u zajedničkoj zbirci priča, a autori objavljenih priča nagrađeni sa 700 kn netto. Ako je priča djelo više autora, nagrada se dijeli na jednake dijelove

Uvjeti za sudjelovanje u Natječaju:
- Priče trebaju biti inspirirane životom i/ili djelom Janka Polića Kamova.
- Opseg kratkih priča treba biti od 8-15 kartica teksta, pisano na pisaćem stroju ili računalu, isprintano na papiru formata A4.
- Uz tiskanu verziju teksta, potrebno je dostaviti i jedan CD s elektroničkom verzijom teksta u formatu .doc ili .rtf.
- Priče trebaju biti napisane na suvremenom hrvatskom standardnom jeziku, na njegovu kolokvijaln ... Read More »

... da od natražnjaštva danas ne bu ništ, pa vam evo još jedne Ovce, da se ne bi reklo da se izvlačim.



Kao rezervna tema za diskusiju: kako to da je Rico izbrojio 120% Dalmatinaca kad smo radili Regoča, a u dalmatinskom tjedniku "Vrime"* nema anjci jednog stripa?

(mcn)

PS Ispravio sam, ali mi se prst prvo bio poskliznuo pa napisao "Crime". :)

Na Locus - "the magazine of the science fiction & fantasy field" sam pretplaćen nekih dvanaestak godina, možda koju više. Iskreno, ni ne čitam ga baš, više se taloži po zakutcima pa ga ponekad uzmem i pročitam intervju ili tako nešto. Zašto sam onda pretplaćen? Ah, a zašto radimo hrpu stvari koje su nam bile bitne, a nedostupne, u mladosti?

I tako, nedavno je umro Charles N. Brown, osnivač i urednik istoga i učinilo mi se kako je to dobra prilika - u sprezi sa SEKom - da prekinem s pretplatom u kojoj, zapravo, ne uživam. Jer, apsolutno svaki broj Locusa je isti i to, iz godine u godinu, ima manje veze sa znanstvenom fantastikom kakva je sada, a možda i sa životom. U jednu ruku, to vjerojatno odražava dojam naše delegacije u Denveru koja je tamošnji WorldCon opisala kao gerijatrijski, a u drugu ruku je signal za uzbunu.

Ne mislim da je SF mrtav, 50% sam siguran da još ni ja nisam umro, ali sam prilično uvjeren da je fandom kakav je uspostavljen 1930- ... Read More »