Search
Saturday, October 24, 2020 ..:: Home ::..   Login
 Qontakt Minimize
Iako je nezamislivo da svatko već nema neki od mojih 700 mailova, evo 2 preporučena:

mcn (na) hi (.) t-com (.) hr za pisma

darkomacan (na) yahoo (.) com za crteže i ostale otegotne okolnosti

Odgovaram za a) 7-9 minuta, ako smislim neku glupost, b) 7-9 dana, u prosjeku, c) 7-9 godina ako vas baš ne volim.

 Print   
 muQtašenje Minimize
Da, na ovom sajtu ima BESPLATNIH STRIPOVA koji su rezultat bar tri radne aQcije i nekih trenutaka ludila. Pa krenimo od svježijih:

SELAMALEJKUM, GENERALE - Ej bounafajd grefik novel. Or ej nouvelet, et list.

PONEDJELJAQ - tjedni web magacin!

TENA U VREĆI - "moj je cijeli život qonceptuala"!

OBUQA - škola političke kariqature Vlade Šagadina: Bilo je časno živjeti sa "Carstvom hladovine"!

MAX JAGUAR - Kamen koji odbaciše graditelji postade kamen zaglavni!. Iz pasice Milana Jovanovića, dodavana iz ruke u ruku, raste pustolovina, nemilosrdno kritizirana za čitateljski užitak.

DUGIN IZAZOV - kolor bez kolora, jer je Matt Madden rekao da se tako mora. Link vodi na Forum gdje se svačiji prilozi talože.

OBRAČUN - je moja serijalizirana i krvava prepirka s brojnim kreacijama. Link vas vodi na Forum gdje strip možete čitati redom

PROJEKT STOTE STRANICE - razni ljudi, po izvornoj zamisli Jasona Turnera, adaptiraju 100. stranicu neke drage si knjige. Link vodi na Forum gdje se iste gomilaju.

NATRAG - je strip koji, na Mejinu inicijativu, hrpa manijaka crta a kako drukčije nego od zadnje pasice prema prvoj. Link vodi na Forum gdje je svih 40 i kusur pasica na okupu.

STRIP CITY - su meta-rasprave o mediju stripa nastale od ekipe znane kao "Regočevci". Klik kako biste svih 15 epizoda pročitali kronološki.

REGOČ - je legendarni strip po kojem su Regočevci dobili ime. Link ne vodi na Forum nego na javaskript, ali sva objašnjenja su vam ondje.

Najposlije, JASPIS - je strip kojeg sam crtao sa 17, 18 pa i s 23 godine, a objavio kad sam otvorio blog. Grozan je, ali je okej.:)

PS Hvala Markosu na javaskriptovima i Shuckeyju na sređivanje svega na Forumu!

***

Za još bespla stripova pogledajte: 24satnocrtanjestripa.com

 Print   
 Qatalog Minimize
Hover here, then click toolbar to edit content

 Print   
 Blogoreja Minimize
Oct 16

Written by: darkomacan
10/16/2011 11:59 AM

Čelovek s kinoaparatom (1929) Dziga Vertov

Pretpostavljam da je glupo nastojati na žanrovskom čistunstvu kad je riječ o vremenu u kojem su se žanrovi tek definirali, ali jest mi bilo malo čudno gledati dokumentarac u kojem svako malo naleti animacija ili trik fotografija i to bez pravoga pripovjednog razloga osim autorove zaljubljenosti u mogućnosti filma kao medija. Zapravo, krenem li korak dalje, onda mogu reći kako mi se čini da ČELOVEK S KINOAPARATOM i nije dokumentarni film o onome što snima (Odesi itd.) već eventualno dokument Vertovljeva oduševljenja činjenicom da snima. "Gledajte me jer ja, JA SAM čovjek s kinoaparatom".

Ne da je to samo po sebi loše ni da je loš film. Jest možda malo spor za današnje navike i ondašnje oduševljenje mehanizacijom (tramvaji, tramvaji, tramvaji!) u najboljem slučaju je kod mene zamijenilo historičarsko oduševljenje (film lijepo ilustrira, slikama od tisuću riječi, i siromaštvo onih koji spavaju u kočiji i činjenicu da Rusija, ma kako sovjetska i staljinistička u taj čas bila, nije bila imuna na bubikopf frizure, što je podatak koji do ovoga časa jednostavno nisam registrirao).

A oduševljenje filma filmom ostavit ću onima koji su više od mene skloni filmu. Ili oduševljavanju.

***

Shoah (1985) Claude Lanzmann

- U nekim izvještajima piše da je dnevno likvidirano i po 18.000 logoraša?

- Nee, to su pretjerivanja ... 12-15.000, ali samo ako smo radili cijelu noć.

Priznajem načelnu otupjelost na teme holokausta te skidam kapu Lanzmannu koji je shvatio da se otupjelost izbija otupjelošću. Kroz devet sati ovoga filma (kojeg sam gledao tijekom nekoliko mjeseci pa neću preptpostaviti kakav bi tek dojam bio da sam ga probavio u komadu), devet sati razgovora o svakom detalju funkcioniranja logora smrti, gledatelj shvati kako je bilo moguće da su se dogodili: unese se u brojeve, mehaniku i rutinu baš kao što su se u nju unijeli stražari, te prihvati put u pećnicu kao neizbježnost, onako kako su je prihvatili Židovi. Na kraju se više ne čudimo kako se moglo dogoditi, nego kako se - kad je tako lijepo bilo uređeno - ikad uspjelo prestati događati.

I ono što nas takne su mali momenti ljudskosti. Insistiranje na par tisuća mrtvih vamo-tamo kod gore citiranoga stražara ili brijačeve suze. I osmijesi. Osmijeh na kojemu jedan od prvih svjedoka insistira jer je alternativa nepodnošljiva, osmijesi na skupnom snimku kad se preživjeli dječak tridesetak godina poslije našao okružen seljanima koji su živjeli blizu logora i znali što se ondje zbiva. Njima je bilo drago što ga ponovo vide, njemu se na licu nije vidjelo što misli, svi su se uljudno smiješili jer tako se radi kad se snimaju uspomene. Da se zna da smo bili, da se zna da smo preživjeli.

A ako se zaboravi, nema problema - ponovit ćemo.

***

Nausicaä of the Valley of the Wind (1984) Hayao Miyazaki

A možda ja ne volim Miyazakija?

Kad to kažem zvuči malo svetogrdno, ali činjenica je da sam na dva njegova filma zaspao: na Princezi Mononoke u kinu Studentski centar (u potpuno usputnoj uspomeni, kad sam te večeri došao kući na TV su rekli da je umro Radovan) i na Warriors of the Wind koji jest amerikanizirana verzija Nausikaje gledana iz udobne fotelje na lošem VHS-u (a i bio sam umoran od puta). A ni ova Nausikaja, ma kako predivno bila nacrtana i animirana, nije mi baš legla, sve sam nekako čekao da završi.

Usporedim li je s Ponyo, kao nedavno gledanom, Ponyo mi je daleko draža. U Ponyo, zaplet je jednostavniji te skoro posve nebitan pa i Miyazaki i mi možemo uživati u animaciji zbog animacije, u divljanju crte i mašte. Nausikaja se, pak, povija pod težinom poruke i sapliće u okovima logike i film poleti samo onda kad i Nausikaja skoči na svoju jedrilicu. Sve ono između samo je nešto što je moralo biti ondje i to se osjeti.

U kompozicijama i nekim elementima dizajna ovdje se u Miyazakiju dosta vidi Moebius, a njih dvojica su slični i još po nečemu. U njihovim naracijama samo su slike bitne i što im manje priče stoji na putu, to bolje. Jučerašnja Nausikaja u mojoj današnjoj uspomeni puno je sjajnija nego što je zanimljiva bila za gledanje.

(PS Istoimeni strip, iako šepavoga završetka, bio mi je puno jači.)

***

The Book of the Dead (2005) Kihachiro Kawamoto

U nedavnim qonzumacijama našle su mi se anime serija Pumpkin Scissors i manga Vinland Saga. Objema je zajedničko da se događaju u Europi, ili totalno fikcionalnoj (PS) ili istraženoj (VS) te da ti Europljani onda imaju čudno japanske pojmove časti i vrline, pa čak i katoličanstvo iz usta likova zvuči čudno, premda ne i nezanimljivo. Nije ovo kritika - obje stvari su mi se vrlo svidjele - već samo zapažanje o fascinaciji drugom kulturom: vjerojatno su naši stripovi o samurajima, ma koliko istraženi, jednako pogrešni u duši.

THE BOOK OF THE DEAD, s druge strane, japanski je lutkić o Japanu, toliko japanski da će biti svidljiv samo onima koji su njime već duboko fascinirani pa možda uspiju proniknuti u šarm filma koji počne te negdje na polovici, ništa ne razmrsi, a svaki postupak likova proizlazi iz svjetonazora o kojem ništa ne znam, a bogme mi ga ni film nije pokušao približiti. Automistifikacija? Film za po doma? Istinsko tuđinstvo? Ili bezvezarija koju se zbog drugosti ne usudim osuditi? Kako bilo, najjasnija stvar mi je bilo njihovo zrno ksenofilije, očitovano kroz strahopoštovanje kojim se govori o kineskoj poeziji i kineskim bojama.

Tu su mi, kroz svoj zazor i divljenje, daleki postali bliski.

(mcn)

Tags:

4 comments so far...

Re: 52 filma (9/13)

Hm, možda je svetogrđe glede Mijazakija prouzročeno jednostavno krivim putem upoznavanja s njegovim likom i djelom? Ja sam recimo počela s "My Neighbour Totoro" i "Kiki's Delivery Service" i zato sam i dalje oduševljena Mijazakijem. Iako su mi i Nausikaja i Mononoke bile prenaporne.

By Ana on   10/16/2011 6:29 PM

Re: 52 filma (9/13)

A da probaš sa "Lupin III - The Castle of Cagliostro"?

Kiki i Totoro su zabavni, pre svega zato što za nas Evropljane imaju koliko-toliko smislenu priču. Ponyo je od svih tih moralističko-ekoloških najsipmatičniji.

Meni je od Ghiblija ubedljivo najbolji "My Neighbours the Yamadas" i "The Borrower Arrietty", oba nisu Miyazakijeva.

By KuntaKinte on   10/16/2011 8:53 PM

Re: 52 filma (9/13)

Odličan osvrt o Shoahu - ciničan, tragičan i istinit. Zbog ovakvih momenata volim čitati te filmske crtice - većinu vremena nismo na istoj frekvenciji, al kad mi sjednu, sjednu mi totalno. Well done.

By Depresivni Radoholičar on   10/16/2011 10:21 PM

Re: 52 filma (9/13)

E, sad još više želim pogledati čovjeka s kinoaparatom. Fascinira me Vertov :)
Sjetila sam se Starevičeve osvete kamermana, nije Vertov ali vrijedi pogledat:
http://www.youtube.com/watch?v=77zNnGLMZuE

By Maja on   10/19/2011 12:01 PM

Your name:
Title:
Comment:
Add Comment    Cancel  

  
 šljaQa Minimize
Stripovi u radu (zamišljeno/napisano/nacrtano):

Borovnica 7: 44/15/15
Colt & Pepper 2 54/36/-
Daughter of God: 30/30/-
Joseph: 100/20/-
Maršal Bass 6: 54/18/18
Sergej: 504/288/288
Siva Kronika: 82/72/64
Slomljeni svemir: 192/104/104
Sons of Aries: 132/22/3
The Room 60/6/-
Ultimus 1: 54/54/12

Preuzeti prijevodi:
Achille Talon integral 2,3
Calvin & Hobbes 5-7
Imbattaible 1,2

 Print   
 linQovi Minimize

 Print   
 Arhiva Minimize

  
 Lista blogova Minimize

 Print   
Copyright 2009.-2012. by Darko Macan   Terms Of Use  Privacy Statement
DotNetNuke® is copyright 2002-2020 by DotNetNuke Corporation