Search
Saturday, October 24, 2020 ..:: Home ::..   Login
 Qontakt Minimize
Iako je nezamislivo da svatko već nema neki od mojih 700 mailova, evo 2 preporučena:

mcn (na) hi (.) t-com (.) hr za pisma

darkomacan (na) yahoo (.) com za crteže i ostale otegotne okolnosti

Odgovaram za a) 7-9 minuta, ako smislim neku glupost, b) 7-9 dana, u prosjeku, c) 7-9 godina ako vas baš ne volim.

 Print   
 muQtašenje Minimize
Da, na ovom sajtu ima BESPLATNIH STRIPOVA koji su rezultat bar tri radne aQcije i nekih trenutaka ludila. Pa krenimo od svježijih:

SELAMALEJKUM, GENERALE - Ej bounafajd grefik novel. Or ej nouvelet, et list.

PONEDJELJAQ - tjedni web magacin!

TENA U VREĆI - "moj je cijeli život qonceptuala"!

OBUQA - škola političke kariqature Vlade Šagadina: Bilo je časno živjeti sa "Carstvom hladovine"!

MAX JAGUAR - Kamen koji odbaciše graditelji postade kamen zaglavni!. Iz pasice Milana Jovanovića, dodavana iz ruke u ruku, raste pustolovina, nemilosrdno kritizirana za čitateljski užitak.

DUGIN IZAZOV - kolor bez kolora, jer je Matt Madden rekao da se tako mora. Link vodi na Forum gdje se svačiji prilozi talože.

OBRAČUN - je moja serijalizirana i krvava prepirka s brojnim kreacijama. Link vas vodi na Forum gdje strip možete čitati redom

PROJEKT STOTE STRANICE - razni ljudi, po izvornoj zamisli Jasona Turnera, adaptiraju 100. stranicu neke drage si knjige. Link vodi na Forum gdje se iste gomilaju.

NATRAG - je strip koji, na Mejinu inicijativu, hrpa manijaka crta a kako drukčije nego od zadnje pasice prema prvoj. Link vodi na Forum gdje je svih 40 i kusur pasica na okupu.

STRIP CITY - su meta-rasprave o mediju stripa nastale od ekipe znane kao "Regočevci". Klik kako biste svih 15 epizoda pročitali kronološki.

REGOČ - je legendarni strip po kojem su Regočevci dobili ime. Link ne vodi na Forum nego na javaskript, ali sva objašnjenja su vam ondje.

Najposlije, JASPIS - je strip kojeg sam crtao sa 17, 18 pa i s 23 godine, a objavio kad sam otvorio blog. Grozan je, ali je okej.:)

PS Hvala Markosu na javaskriptovima i Shuckeyju na sređivanje svega na Forumu!

***

Za još bespla stripova pogledajte: 24satnocrtanjestripa.com

 Print   
 Qatalog Minimize
Hover here, then click toolbar to edit content

 Print   
 Blogoreja Minimize
Jan 7

Written by: darkomacan
1/7/2012 3:36 PM

Ajd' da bar neki task kompletiram. :P

***

Spiklenci slasti (1996) Jan Švankmajer

Najgore kod SPIKLENACA SLASTI jest što su tako podatni za interpretaciju. Iako metafora, hodaju tako blizu rubu kletoga simbolizma da sve što o filmu poželim napisati djeluje kao da je sigurno već bilo napisano. Nastranu (nastrana?) radnja (radnje?), ono najočitije je kako je Švankmajer primijenio tehnike pornografije - poput ekstremno krupnih planova i naglašavanja šumova koji su inače tako uobičajeni da ih apstrahiramo - da bi osladostrastio svakodnevicu. Kombinirano s vječnim izrazima krivnje i sumnje kod svih aktera dobijamo ultimativni erotski film: sve je erotizirano, erotika je uvijek svima na pameti i svi su erotikom umreženi. Jedino seksa nigdje nema.

Ovaj dugi metar djeluje sastavljen od nekoliko kraćih ideja (bračni (ili sustanarski?) par ne dijeli priču ni sa kime osim u auzmeš epilogu), no to je učinjeno vješto, i bez previše tumačenja od strane autora. Čak ni dvojbeno najslabiji dio filma, animacija - koja nije slaba tehnički već mi se njezina nadrealnost učinila nepotrebnom u nadrealnosti koju je Švankmajer već postigao manipulirajući žive glumce skoro poput lutaka - ne odskače previše. Jesam se pitao je li je redatelj u film ugurao zbog očekivanja koja mu je nametnula brnjica reputacije ili je lutkarenje ipak njegov trajni fetiš, ali svaka je primjedba zapravo bila ušuškana filmom koji je uspio toliko pripovijedati ne rekavši u 75 minuta ni jednu jedinu riječ.

***

Hellevator (2004) Hiroki Yamaguchi

Po nekim aspektima HELLEVATOR je vrlo japanski film: po školarki u uniformi u glavnoj ulozi, po neizrečenosti (ali ne i nedorečenosti) objašnjenja svijeta i motivacije, a možda i po blood bukkakeu. Po svemu ostalom tipičan je primjer globalne filmske škole u kojem žanrovski filmovi kradu jedni od drugih bez obzira na granice i sa starom žanrovskom žudnjom da se stvori savršen uradak (nakon kojega žanr više neće biti potreban?).

Nema, nakon što se uspostavi finalna ekipa ljudi koji će zapeti u liftu, u HELLEVATORU ničega nepredvidljivoga: završetak se dade pogoditi dovoljno minuta ranije, a i kad bi se film zaustavio bilo bi vrlo jasno koga autor smatra precool da pogine (tj. koji su likovi s kojima će se vjerojatna publika ovoga filma najspremnije identificirati), a koji su previše zaglibili u dužnost i druge grijehe da bi smjeli preživjeti. No, predvidljivost u žanru nije grijeh: sve što nam treba da bi funkcionirao su duboko uvjerenje u smisao istog, bar jedan dobar twist i, kad već gledamo SF/horor, dvije kante krvi u lice.

***

Dečko kojem se žurilo (2002) Biljana Čakić-Veselič

Moraš stvarno biti muška, na zanat orijentirana pizda da bi ženi koja ti priča kako je u ratu izgubila brata rekao kako ti priču i nije baš njabolje ispričala, je li tako? Ah, pretpostavljam da je onda danas moj red da budem pizda.

Hoću reći, razumijem ja da je u autoričinoj tuzi svaka uspomena jednako vrijedna i jednako bolna te da je svakoj u filmu pokušala naći mjesta, te stoga DEČKO KOJEM SE ŽURILO djeluje baš kao da sjediš preko puta nekoga tko pokušava ne plakati dok ti priča, a dok priča skače s davne prošlosti na usputne znance i nebitne detalje i jedino vezivo svega toga su neisplakane suze. No, rezultat je da u DEČKU najmanje ima dečka. To je okej, utoliko što je tragedija preživjelih uvijek trajnija od one poginulih, ali možda je film koji je suštinski najviše o autorici onda ipak trebalo drukčije nasloviti? Jer, čak i naslovna žurba izvučena je iz jedne usputne minute filma i pripovjednom strukturom nigdje nije ni podcrtana niti naglašena.

U DEČKU ima odlične dokumentarne metraže: snimke s prepoznavanja poginulih su, sunčanom danu usprkos, pravo jezive, a neke usputno izrečene rečenice su neprocjenjive za poimanje mentaliteta i situacije. Postoje tu i neki fini filmaški zahvati, poput prelaska s osmijeha na identifikaciju lubanje po zubima, ali to ne ništi opći dojam nesklavurenosti. Kao da gledamo tri filma koji se smjenjuju baš u pravom trenutku da se ni u jednog ne bismo dokraja unijeli.

DEČKO KOJEM SE ŽURILO će vas potresti ako želite biti potreseni. To je snaga dokumenta i ženskih suza. Ali umjetnost, pa čak i filmska, bi do sućuti trebala doprijeti i bez naše suradnje, na prepad, vještinom pripovijedanja. Takvo što Biljani Čakić nije uspjelo.

***

Hotaru no haka (1988) Isao Takahata

Ma jesam, mogao sam na zadnji dan u godini odgledati zadnji film s popisa i onda o njemu sročiti par rečenica i završiti u roku. I? Bi li svijet danas bio bolji? Je li propao zato što sam se rastegnuo tjedan dana preko roka?

To se ja sad malo rogušim, a stvarni razlozi su drugdje. Recimo, film mi je stvarno bilo teško gledati. Ne smo zato što uglavnom gledam stvari dok jedem pa nije bilo baš prikladno žvakati i gledati kako dvoje siročića u ratnome Japanu umiru od gladi (nije spoiler, film vam lijepo odmah na početku kaže što vam slijedi kroz idućih sat i pol), već i zato što je jednostavno krasno napravljen. Mislio sam da me Drugi svjetski više ne može taknuti, da sam se dovoljno dramatizirane patnje nagledao, a opet sam gledajući HOTARU NO HAKA cmizdrio kao malo dijete. Zapravo, ne. Mala djeca cmizdre pred publikom, a mi tek kad smo sami, zaklonivši rukom oči da nas ni vlastiti monitor ne gleda.

Ne znam što mi je točno tu funkcioniralo: to što su djeca u pitanju ili što se s crtežima identificiram više nego s fotografijama, ali HOTARU NO HAKA uspio je izazvati tugu ne pokazujući nam skoro ništa ružno. Možda je u tome trik: podsjetio nas je kako završava sve lijepo, sve veselje, trud, nade i osjećaji. Pa smo plakali da to prebrišemo, da opet zaboravimo.

(mcn)

Tags:

3 comments so far...

Re: 52 filma (13/13)

glupo pitanje, više ispovijest, nikad čuo:

http://www.youtube.com/watch?v=MCXQjt3IqEo&feature=related

Marko Djurdjevic radi za marvel rođen u njemačkoj crtao i star warse

By edobaka on   1/8/2012 9:06 PM

Re: 52 filma (13/13)

Kako nisi čuo kad mu je žena radila ilustraciju za Izvršitelje nauma Gospodnjeg, a sigurno sam nekad na aukcijama imao i njegovu fotku iz Paninijevog albuma napravljenog za Erlangen?!

Nema više pravih fanova ...:)

By mcn on   1/9/2012 12:05 AM

Re: 52 filma (13/13)

mislio sam da ne smijemo pričati o marvelu :)

By edobka on   1/10/2012 7:18 PM

Your name:
Title:
Comment:
Add Comment    Cancel  

  
 šljaQa Minimize
Stripovi u radu (zamišljeno/napisano/nacrtano):

Borovnica 7: 44/15/15
Colt & Pepper 2 54/36/-
Daughter of God: 30/30/-
Joseph: 100/20/-
Maršal Bass 6: 54/18/18
Sergej: 504/288/288
Siva Kronika: 82/72/64
Slomljeni svemir: 192/104/104
Sons of Aries: 132/22/3
The Room 60/6/-
Ultimus 1: 54/54/12

Preuzeti prijevodi:
Achille Talon integral 2,3
Calvin & Hobbes 5-7
Imbattaible 1,2

 Print   
 linQovi Minimize

 Print   
 Arhiva Minimize

  
 Lista blogova Minimize

 Print   
Copyright 2009.-2012. by Darko Macan   Terms Of Use  Privacy Statement
DotNetNuke® is copyright 2002-2020 by DotNetNuke Corporation