Written by: darkomacan
11/4/2009 11:36 PM

Daklem, nova knjiga mi je u tisku i to od one rjeđe vrste: nedječje. Riječ je o zbirci četrdeset i dvije SF priče nastale tijekom moje prve četrdeset i dvije godine te nazvane 42.

(Svakome tko čita SF, jasno je zašto je 42 mitski broj. A je li mi ta godina donijela neke odgovore ili samo nova pitanja, saznat ću valjda tijekom iduće četrdeset i dvije.)

Knjiga je zamišljena da se čita s dvije strane (flip) i svijetu pokazuje dva lica (jedno ozbiljno, drugo veselo; jedno toplo, drugo hladno) i dva naslova - "42" i "Pročitaj i daj dalje" - ali kako jedan mora biti glavniji onda je to 42 te ću tako o njoj pričati. Priče su uredno podijeljene na dva puta dvadeset i jednu, polovicu tragedije i polovicu komedije; obje te stvari SF dobro radi.

Jedno sam vrijeme mislio kako ću negdje u knjigu uvaliti i opsežne bilješke o svakoj priči, anegdote, podatke o objavljivanju i eventualnim nagradama, ali mi se nikako nije počinjao taj tekst. Inače volim takve stvari (u knjigama bilješke prvo čitam, čak i ako priče poslije ostavim nepročitane), ali puno je to posla ... četrdeset i dvije bilješke, to je skoro kao napisati četrdeset i dvije nove priče. Plus, za neke se priče nisam mogao sjetiti ni gdje su objavljene i onda se to razvlačilo dok Tanja nije rekla pusti bilješke, pusti biografiju, neka to bude samo SF i samo najbolje. Te tako i bi.

(Tanja je najbolji urednik kojeg znam, jesam li to već rekao?)

Te su tako u knjigu otišle samo priče (bez onih koje su prethodno objavljene u "Teksas Kidu", jasno, ali ne sve koje tamo nisu objavljene - nekih dva tuceta ostalo ih je neukoričeno, čekajući drukčiji koncpet, manje žanrovski i manje opsesivno strukturiran), ali sam negdje u impressumu usitnoslovio kako će se dodatni materijali moći naći na ovom blogu. Takav sam: mogu prilagoditi ili preoblikovati neku ideju, ali vrlo je rijetko mogu napustiti.

Te zato: 42 - bilješke, kroz nekoliko srijeda (konzekutivnih ili ne, vidjet ćemo) u SFS kolumni. Počinjemo s "A" stranom knjige, s 42, od tragedija.

***

"A" stranu otvara "Preko Kalavalahalatine", pobjednica četvrtog Istrakonovog natječaja i jedna od - za anegdotu - ukupno tri kratke priče koje imam i na engleskom (druga ima dvadesetak riječi i njezina hrvatska inačica je negdje na "B" strani ove knjige, a treću sam izravno na engleskom napisao prošli mjesec za jedan natječaj). Kako se za Istrakon šalju priče do 5 kartica (9000 znakova) dužine, i "Kalavalahalatina" je kratka, ali zato ekonomična. Uspjela je, premda to ja sam rekao, u to malo mjesta sabiti novi svijet s njegovom astronomijom, civilizacijom, poviješću i rasom, karakterizaciju i nešto stila. Ne otvara bez razloga zbirku - prilično sam ponosan njom.

Priča je nastala na jednoj radionici. To jest, nije. To jest, jest. Ovako je nekako to bilo ... Te su se godine pisanju skloni članovi SFere (udruge za znanstvenu fantastiku) u redovitim razmacima, mimo redovitog sastančenja, nalazili i kod Dražena Kačara gdje je Mihaela-Marija Perković vodila radionicu kroz neke vježbe i vježbice i opću zabavu (neke "round robin" priče s te radionice objavljene su svojevremeno u SFerinu glasilu "Parseku"). U jednom je trenutku netko spomenuo nastupajući rok za Istrakonov natječaj i rodila se ideja da svatko napiše neku priču ciljano za taj natječaj.

Otprilike pola članova radionice zaista je napisalo priču. Izitpajn, koji je osvojio treću nagradu, Tanja, Irena ... i ja. Nemam pojma jesu li ostali smislili svoje priče prije ili poslije radionice, ali ja sam zametak svoje nosio u zamozgu (ili gdje već takve stvari čuče) bar jedno sedam godina. Ili dvanaest.

(Nije li to grozno dugo vrijeme?, možda ćete se upitati, ne struli li tako ideja? Neke strule, hvala Bogu, ili ih asimiliraju druge, jače i bolje konstruirane, zamisli. Kod nekih pisaca ideje ležanjem bubre, počnu kao doskočica pa, ako ih se ne zapiše, narastu do priče, prerastu u novelu, potom u roman ... Kod mene je obratno: ako nešto i počne kao zamisao za roman, izgledno je da će se vremenom sasušiti do priče. Jednostavno mi se neće dati tipkati dugo, ako mogu kratko. Što se iz ovih bilježaka baš i ne vidi, ali to je zato što nisu dovoljno čekale. :))

Ideja za "Kalavalahalatinu", dakle, čučala je u zamozgu sedam godina kao hibernirani zametak: zamisao o rasi kojoj inteligencija fluktuira ovisno o spolnom nadražaju (plus nejasna slika karavana). Ništa mudro, kao što vidite, i ništa jako daleko od našeg iskustva. Zašto onda priču nisam napisao sedam ili dvanaest godina prije? Jer nije išlo. Pokušao sam jednom, drugi sam je put mislio napisati kao scenarij za strip, ali nikad nije zaživjela. No, taj sam put imao rok, sjeo, napisao naslov (koji je dao obrazac za sva kasnija imena), napisao dovoljno očuđujuću prvu rečenicu (koja je posijala sjeme ustroja zvjezdanog sustava o kojem do te rečenice nisam ni razmišljao - ali sam, kao i obično, umio prepoznati potencijal slučajno zapisanog) i onda se korak po korak s pričom izborio do kraja. I pobijedio.

Na samoj dodjeli nagrade nisam bio baš najljubazniji prema domaćinu - postojalo je tad nekakvo trzavo nadmetanje između Istrakona i SFerina SFerakona te se taj animozitet neprilično osjetio i u mom govorčiću - a poslije nisam više na tom natječaju sudjelovao, kako si ne bih kvario rezultat. Ali nije to poanta.

Poanta je, ako poante ima, da je moj način pisanja - rekao bi Sfar - "vrtlarski". Vrtlarski se pristup razlikuje od "arhitektonskog" po tome što se oblik ne planira već se oblikuje ono što samo raste. Zato ideje čuče dok im ne dođe pravi čas, zato ne znam svaki detalj već pišem puštajući da tekst iznenadi mene koliko i čitatelja, tek budno pazeći što sam napisao, a poslije, vrtlarskim okom, dodajući artificijelnu urednost onome što je naraslo divlje.

"Preko Kalavalahalatine" prvi je put objavljena u istrakonskoj zbirci "Ispod i iznad", 2005.

***

Elem, ova je bilješka stvarno ispala skoro duga kao i priča o kojoj govori. Još kad se doda uvod, mislim da mi je vrijeme stati i nastaviti - nadam se kraće - iduće srijede.

(mcn)

PS "42" bi se trebala pojaviti za Interliber, imati oko 350 stranica i prodavati se za bijednih 99 kuna.

Trackback Print

Location: Blogs Blogoreja SFS