Written by: darkomacan
11/11/2009 2:04 PM

Sjećam se - kao da je bilo 1992., a ne prije sedamnaest godina - kako sam napisao "Epiphaneiu", jedan od stripova koje mi ljudi rado spominju, a kojeg se i sam rado sjećam.

("Kakve to veze ima sa SF-om?" "Poolakoo ...")

Bilo je to (kratkotrajno) vrijeme Plavog zabavnika, časopisa kojeg je Vjesnik pokrenuo za (kratkotrajnog) direktorovanja Hrvoja Hitreca, u najboljoj namjeri da hrvatskoj ničim zabavljenoj djeci ponudi mješanac Politikinog zabavnika i nikad prežaljenog Plavog vjesnika (oštroumniji među vama to su već zaključili i sami, bacivši hitar pogled na naslove). Časopis je, dakle, bio ustanovljen s puno dobre volje i namjera, ali na financijskim osnovama koje su mu izbile tlo pod nogama u roku od dva mjeseca. No, o tom, detaljnije, nekom drugom zgodom, ako vas baš bude zanimalo.

("A SF?" "Poolakoo ...")

Bilo je to, inače, i vrijeme rata te domoljublja, a kako nitko nije veći domoljub od spomenutog Hitreca i nitko veći ratnik od dragog nam i pokojnog Radovana Devlića, kojem je Hitrec ponudio uredničko mjesto Plavog Zabavnika, bilo je logično i neizbježno da se te teme pojave i u časopisu. Štoviše, u stripu. Jedna epizoda po broju, kratki strip od 4-6 stranica, imao je dakle biti ratnodomoljubni. Tahir Mujičić, koji je u istoj kući tad spremao nikad lansirani časopis "Rat za mir" agitirao je da stripovi nose tu egidu, ali se to nije dogodilo pa i ovo spominjem samo anegdote radi, jer je prava frka ležala drugdje: kako smo krenuli sa svega dva mjeseca pripreme, osigurati novu epizodu svaki tjedan bilo je gusto. Miljenko Horvatić priskočio je s tri scenarija (nacrtali su ih Esad Ribić, Goran Sudžuka i Mario Kalogjera), Štef s dvije epizode "Mudraca", a i Radovan je iskoristio crtanje svoje epizode kako bi više puta klisnuo doma prije podneva i ne bavio se dnevnouređivačkim poslovima. Najposlije je bio i moj red (kao urednika za strip u spomenutom magazinu) da nešto doprinesem općoj stvari.

("Gle, ako ovdje ne bude SF-a ..." "Bit će, bit će, evo odmah!")

Te sam tako ja sjedio na krevetu bakina stana u Masarykovoj, s kartonskom podlogom na koljenima i papirima pred sobom na kojima je pokušavala nastati četverostranična epizoda "Borovnice" nekako vezana s ratom. Htio sam, naime, ispuniti dani mi zadatak, ali opet napraviti više dječji i manje propagandni strip, s obzirom da sam nekoliko takvih bio napravio za Tahira i nisam sto posto bio siguran da su me veselili toliko da bih ponovio iskustvo. I tako sam gnjavio tu "Borovnicu" koliko i ona mene, kad li sam odjednom odložio taj papir na stranu i više-manje iz šuba napisao sedam stranica "Epiphaneie", stripa o Isusu koji piša o parku i poslije razgovara o nekim problemima za koje nisam ni znao da me muče. Tako olakšan, napisao sam i "Borovnicu: Operacija 985" (Igor Masnjak mi je, vidjevši rukom iscrtani logo epizode naložio neka se više nikad ne bavim dizajnom, a ja ga težim poslušati) koja - nikad nije objavljena jer je bila predviđena za broj osam, a "Zabavnik" je zagrizao prašinu nakon što smo sedmi broj predali u tisak. "Epiphaneia" je, pak, premijerno objavljena u slovenskom Stripburgeru, a onda u Q STRIPU broj 2.

("Meni je fakat dosta - idem!" "Ne, ne, sad će SF!")

E, poanta je da se "Epiphaneia" (pretenciozno nazvana grčkom riječju za Bogojavljanje) pojavila kao gotova priča doslovno niotkuda i da ju je trebalo samo zapisati, štoviše zapisati što brže kako mi ne bi izvjetrila. Imala je svojih nesavršenosti i štucanja, ali kad ti tako nešto kapne u krilo, tvoje je da šutiš, radiš i skrušeno budeš zahvalan jer se to ne događa tako često. Jedini još put kad se sjećam da mi se nešto takvo dogodilo na način koji se dogodio s "Epiphaneiom" bilo je s pričom "Ima Boga!" objavljenoj kao prvoj na B-strani moje knjige SF-priča "42/Pročitaj i daj dalje".

("Aaah!" "Psst!")

Ljetovali smo te godine (možda 1997.?) u Bilicama iz kojih se sjećam samo da nam je gazda apartmana pričao kako ga je duh Dražena Petrovića jednom spasio od nekih razbijača i činjenice da nam plaža nije bila baš po ukusu pa smo se jednog od tih dana otputili na Murter gdje je bila neka super uvala ili nešto takvo. Na putu tamo - BLOP! - eto meni kompletne priče u krilo. Jedva sam dočekao da stanemo, jedva sam kod Tanje našao neki mikro blokić i u njega počeo kemijskom žurno zapisivati priču prije nego što mi utekne. Ni plaža, ni sunce, ni more, ništa nije bilo važnije od priče koja je hlapjela. Poslije sam je, u Bilicama, pretipkao i objavio, ako se ne varam, u časopisu Plima. Ondje je, mislim, nitko osim suradnika nije vidio, a zatim je probrana za antologiju "Nevidljiva proza" čiji se naslov pokazao proročanskim, tako da je posve izgledno da tek ovim, trećim objavljivanjem uopće dosegne dvoznamenkasti broj čitatelja.

I možda još treba spomenuti koincidenciju: obje s nebesa pale priče kao temu su imale razgovor s Bogom. Nepotpisano suautorstvo, dakle, nije isključeno ...

(mcn)

PS Odluka da ove bilješke ne uvrstim u knjigu, bajdvej, svakom mi se rječju čini sve ispravnijom. Ako se ovako nastavi, do kraja bilježaka imat ću materijala za još jednu knjigu.

("Al' ta neće biti SF?" "Poolakoo ...")

Trackback Print

Location: Blogs Blogoreja SFS