Written by: darkomacan
10/6/2010 10:18 AM

Šintervjui nisu jednoobrazni, nisu samo sa stripašima. Volio bih, recimo, kroz ove razgovore (6 pitanja ja njima, jedno oni meni) propitati svoj i tuđi odnos prema SF-u, pa nam je tako prva gošća fanica extraordinaire, Irena Rašeta - Ire.



MCN: Podsjeti me, molim te, što znači biti fan žanra? Toliko je vremena prošlo, naime, da se ja za sebe tako nešto više ne usudim tvrditi ... ali ti odmahuješ rukom kad te netko nazove piscem i baviš se nizom fanovskih aktivnosti. Što, dakle, znači biti SF fan?

IRE: Jako mi je teško odgovoriti na ovo pitanje jer nikad nisam razmišljala o tome što znači biti fan. Pisanjem sam se počela baviti davno prije ostalih fanovskih aktivnosti kojima se sada bavim, a još davno prije toga sam postala SF fan kroz čitanje i knjige. Sve je to vodilo od jednog prema drugom do trećeg i evo me tu gdje jesam danas. Da se bavim samo čitanjem i pisanjem, ne bih bila ništa manje fan. Isto tako da se bavim samo organiziranjem konvencija. Sve se vrti oko te znanstvene fantastike koja mi je jednako draga danas kao i prvog dana kad sam se susrela s njom. Ključ je vjerojatno u tome.

MCN: Djelomice sam, kao onaj kojega su žanru privukle knjige, užasnut postotkom u kojem suvremeni fandom oblikuju medijske franšize. Mislim, ja sam gledao SF filmove da vidim iz kojih su knjiga drpili ideje, a serije da vidim iz kojih su se filmova derivirale. Kad su serije (i, sljedeći stupanj derivacije – igrice) preuzele primat i je li to samo zato što ljudi kad nešto vole neće čitati lijepu i kompletnu kratku priču već će radije istu ideju gledati kroz sedam sezona po dvadeset i dvije epizode? What the fuck? Objasni se, Whedonovko jedna?

IRE: Često ćeš čuti ljude kako traže izgovor zašto ne čitaju knjige – nemaju vremena (za knjige treba izdvojiti vrijeme, dok za filmove i serije očito ne treba) ili knjige su skupe. Očito čitanje knjiga predstavlja određeni napor zbog čijeg se izbjegavanja valja ispričavati. U filmovima i serijama treba puno manje angažirati mozak, puno je jednostavnije uživjeti se u likove i radnju, sve je već tu pred nosom, a za knjige je potrebna i volja da se angažira mašta. Vjerojatno nisu svi nadareni za to. :)

MCN: NoSF (www.nosf.net) se pod tvojim gazdovanjem razvio u odličan žanrovski njuz-portal, vjerojatno i bolji nego što zaslužujemo. No, jako me razočarala slaba posjećenost NoSFova foruma. Tridesetak ljudi, kao bilo koji prosječni okrugli stol o stanju u hrvatskom SF-u. Je li to do promjene internetske paradigme ka društvenim mrežama ili je forum tek ultrageek dio na kojeg normalna populacija ne zalazi?

IRE: Ovo prvo, po mom mišljenju. Forumi su se razvili iz news grupa, koje danas praktički ne postoje, a sada su popularni neki drugi načini prenošenja i izmjene informacija. Ljudi idu tamo gdje je gužva, a gužva je trenutno na društvenim mrežama. Stvari evoluiraju, pa tako i internet komunikacija, treba to prihvatiti i ići dalje, nema druge.

MCN: Što je s NoSF magazinom? Kako ti, kao urednica, profiliraš to izdanje vizavi drugih postojećih (Ubiqa, Parseka, Future, godišnjih zbirki ...)? Zašto .pdf format? Hoće li ikad na papir kad već simulira papir? Ima li papir smisla? Ima li svemir smisla? Opterećujem li se previše pitanjem smisla? Čime se ti opterećuješ?

IRE: Kad bih počela popisivati stvari kojima se opterećujem, ubila bih se od pisanja :) Što se tiče NOSF magazina mogu samo reći da radim (ili bih radila kad bih imala vremena) ono što bih sama željela čitati, to mi je jedina nit vodilja. PDF format je odabran upravo kako bi simulirao papir jer pravi papir košta, a PDF je besplatan. Kad bi tiskanje na papir bilo besplatno, NOSF magazin bi bio prava novina. I to je to. Nema previše mudrosti, a ni pitanje smisla svemira nije riješeno.

MCN: Iz tvoje perspektive, što bi voljela da se u hrvatskom fandomu dogodi pa da budeš zeru
sretnija?

IRE: Ne bi vjerovao, vrlo sam zadovoljna hrvatskim fandomom :) Voljela bih samo da su domaći fanovi više otvoreni prema domaćim autorima i da ima više povratnih informacija o onome što se objavljuje. Ali ljudi vjerojatno nemaju vremena čitati.

MCN: Zagreb (ajde, Hrvatska) je dobila Eurocon za 2012. Hoće li nam to koristiti na planu afirmacije žanra van žanra ili će samo sprdnju podići na europsku razinu? Mislim, možemo mi sto zbirki prevesti na odličan engleski, a Bridget Wilkinson će i dalje pričati kako Engleze strani SF ne zanima zbog slabog prijevoda, a naši će novinari ionako doći snimati samo kostimirane franšize ... O čemu je ovo pitanje? O Euroconu? Okej, Eurocon: hura il ua?

IRE: Ako na Eurocon gledam kao fan, onda hura. Ako gledam kao organizator, onda OMG. Ako se pokušam izvaditi iz žanra, onda na njega gledam čisto kao na zanimljivi kuriozitet. Ne vjerujem da je on ono što može probiti žanrovske ograde, ali nekako mislim da bismo se mogli probiti na stranom žanrovskom tržištu kad bismo se više trudili, a Eurocon nam može pomoći u tome. Kad se zbroje plusevi i minusevi, ispada da je Eurocon sasvim OK stvar.

I onda je došao trenutak da IRE jedno pitanje postavi meni: Sigurna sam da već predviđaš što ću te pitati jer sam ti isto pitanje postavila već milijun puta: kad ćemo konačno čitati roman za odrasle iz pera Darka Macana? Ne sjećam se da sam ikada dobila konkretan odgovor, nadam se da ću milijun i prvi put biti veće sreće. Ne gnjavim te s tim pitanjem čisto da bih te gledala kako se vrpoljiš i izvrdavaš, već zato što smatram – a u tom mišljenju nisam jedina (tračali smo te pa znam sa sigurnošću) – da si najbolji domaći žanrovski pisac, moguće čak i izvanžanrovski. A grijeh je da jedan takav dar nikada ne vidimo ukoričen u roman. Dakle? Konkretan odgovor molim.

MCN: Vidim da će mi se teško biti oprati od optužbi kako ove intervjue radim samo kako bih se s gostima uzajamno hvalio. No, dobro ... Što se pitanja tiče, počinje me oblijevati hladan znoj jer mi je doslovce isto pitanje postavio Vjeko Đaniš u intervjuu za skorašnji KVADRAT. Njemu sam odgovorio "Što znači pisati za odrasle? Pisati za one koji ne čitaju? Gle, pitanje ti je nepošteno ... Implicira da je pisanje za djecu manje vrijedno i da je pisanje za odrasle idući nivo. Stavljaš me ni krivog ni dužnog u defanzivu gdje bih morao, recimo, tvrditi kako je samo šest od mojih jedanaest knjiga "za djecu" i kako to nije 'uglavnom', a da se zapravo nemam razloga braniti." ... No sad se, i od tebe pritisnut, moram ozbiljnije zamisliti i, premda nisam siguran da između mojih priča za djecu i onih za odrasle ima bitne razlike, čvrsto obećati da ću u 2011. završiti jedan od započetih SF romana. Koji nije za djecu kao takve, a za koga je ...

(mcn)

Trackback Print

Location: Blogs Blogoreja