Written by: darkomacan
4/15/2011 7:15 AM

Holding Your Breath (2001) Anthony Lucas

Sparivanje crtića kako bi stali u unaprijed zadani broj pretinaca napravio sam prije gledanja, bez ikakave informacije te, dakle, posve slučajno. Rezultat je da rezultat nije uvijek baš, ali ovaj put jest ...

HOLDING YOUR BREATH je jedna od onih stvari koje ne volim u animaciji: priča (kakva-takva) je tu kako bi autor isprobao animacijsku tehniku, a ne zato što je jedino mogla funkcionirati animirana. Ova pričica ovdje (pomalo nejasna ili pomalao dosadna, kako vam drago) mogla je funkcionirati u prozi, kao slikovnica ili strip ... Naracija je očit dokaz, a crtić je zbog svega nabrojenog žeželjevski vizualno dojmljiv, ali zapravo slab.

(Pa sam po sedmi put odgodio zamisao da gledam Jaspera Morella istog autora.)

Balance (1989) C. & W. Lauenstein

S druge strane, BALANCE je ono za što je animacija rođena: jednostavna metafora besprijekorno izvedena u mediju u kojem ta ideja dolazi do najvećeg izražaja. Savršenstvo.

No, da ne bude sve sjajno, vidim da su se Launsteini poslije bacili u proizvodnju animacija za Coca Colu, što će reći da su otprve rekli što su imali reći i otad žive. Lucas, s druge strane, vrijedno radi pokušavajući valjda tek otkriti što želi reći.

Pa vi znajte što je bolje, ako se takve stvari uopće mogu vagati.

***

Getting Started (1981) Richard Condie

Činjenica da je ovo trideset godina staro čini me da se osjećam ... ne mladim. I čini da o filmu mislim još malo bolje, iako nisam ni mislio loše.

GETTING STARTED je vrsta crtića o kojem je teško pisati - smiješan crtić. Da bi o smiješnim crtićima bilo lako pisati moraju prvo podbaciti u svojoj smješnoći. Ovako, kad ne podbace, ostavljaju me da kljuckam riječi bez prave poante: film je smiješan i što još da vam kažem, a da ne ubijem vic?

Možda još samo to da uopće nisam shvatio da se koncertni pijanist priprema za koncert već sam mislio da je klinac koji mora vježbati klavir, ali tu ionako nikakve razlike nema. Lijeno je lijeno kao što je smiješno smiješno.

The Hill Farm (1989) Mark Baker

Kad sam vidio naslov pomislio sam da je to onaj smiješni crtić s kućicom navrh brda, a u kući muž, žena, krava, pastir, pas, sportski automobil itd. pa svi ispadaju kroz vrata i klize amo-tamo i nakraju dolje. Nije bio. Ne mogu se sjetiti kako se onaj zvao, ali HILL FARM je bio film o kućici na vrh brda, mužu, ženi, pastiru i još koječemu, ali nije bio baš jako smiješan.

Naravno, nije ni htio biti baš jako smiješan pa mu to nije minus. Možda je minus (njemu ili meni) što ne znam točno što je htio pa i nisam puno zapamtio osim da je sav nekako smeđ, da je autor poslije postao jedan od tvoraca Peppe Pig (hm, farma kao opsesija?) i da sam nakon njega poželio pogledati onaj prvi film o kućici na brdu, onaj kojemu se ne mogu sjetiti naslova, onaj smiješni.

***

Mest kinematograficheskogo operatora (1912) Wladyslaw Starewicz

Ne sjećam se ovaj čas tko je rekao da umjetnik ne slika stablo zato što vidi stablo već zato što je vidio kako drugi umjetnik slika stablo - rečenicu u kojoj ima puno istine, no zbog koje to više treba cijeniti one koji prvi naslikaju stablo.

Starewiczev rad ne dolazi ni iz čega - već iz njegova posla u prirodoslovnom muzeju i očaranosti kamerom - a i preteče mu se vjerojatno mogu naći u onim putujućim izložbama na kojima su miševi ili žabe preparirani kako bi dočarali prizore iz ljudskoga života. Ništa od toga, dakako, ne umanjuje veličinu bljeska ideje koja je oživjela mrtve kukce, pokrenula jednu kinematografiju i koja se i nakon stoljeća gleda s ništa manjim zanimanjem od njezinih igranih vršnjaka.

Screwball Squirrel (1944) Tex Avery

Ako je Starewicz majstor koji je sastavio igračku, Avery je klinac koji je rastavlja kako bi vidio što se sve s njom može učiniti, uklone li se ograničenja izvorne zamisli. Manji vizionar - jer makoliko se protiv njih bunio, ipak radi u okvirima studija, formata i žanra - Tex Avery je bitan iz bar jednog razloga: zato što je u njegovom ludilu bilo sistema, što nitko od onih koji su ga poslije kopirali nije baš shvatio, pa ga nije ni nadmašio.

****

The Great Piggy Bank Robbery (1946) Bob Clampett

Što sam stariji, to sam manji fan parodija. U jednu ruku to je zato što mi zbog progutane količine svega i svačega sve više stvari uspijeva prepoznati kao parodije, a u drugu je zapravo besmisleno jer, promislite li, ako parodije kao dijete nisam prepoznavao kao takve onda su funkcionirale i na razini iznad parodije.

No, svejedno, parodija je laka, gradi se na tuđoj muci, podložna je svaštarenju i zastranjenju u jeftilen ili najobičnije ruganje. Ima dobrih parodija koje funkcioniraju i nakon što im se više ne sjećamo predloška - i THE GREAT PIGGY BANK ROBBERY se može smatrati jednom od takvih - ali bih svejedno, kad bih morao birati između crnog i bijelog, rekao da parodije više ne volim nego što uživam u njima.

Duck Amuck (1953) Chuck Jones

DUCK AMUCK, pak, hoda tananom granicom inspiracije i parodije, ali ipak, mislim, ne zakorači preko nje (za užitak nije potrebno poznavanje nekog posebnog predloška već samo, ukratko, činjenice da je crtani film nacrtan). Dio mene nevjerojatno uživa u ovakvim crtićima (logičnim konsekvencama autorovog osjećaja da je ono što crta živo), dok dio strepi da bi insajderska priroda humora mogla otjerati publiku (ovo je uobraženo s moje strane - što crtač doživljava insajderskim, publika doživljava bizarnim ili samo smiješnim) ili da je činjenica hodanja po granici znak toga da smo sve unutar granice potrošili (još 1953.) pa nam samo poigravanje medijem ostaje.

Zapravo, puno trkeljam u strahu da bih inače morao reći kako sam se zabavio. Pa, evo, neću više.

(mcn)

Trackback Print

Location: Blogs Blogoreja 100 filmova