Written by: darkomacan
6/27/2008 8:03 PM

Gdje smo ono stali? Kod toga kako je svako jurio ne bi li Džukinu sličlicu nalijepio u album? A kad kažem svatko, onda i mislim - svatko:



No, kad bi vam dozvizdila količina ljudi i trgovanja, uvijek se moglo skloniti na puno manje posjećena mjesta - izložbe. Najveća i centralno smještena bila je ona posvećena kineskome stripu.



Ta je bila postavljena onako, ambiciozno, ne samo s tablama, već i s pravim biljem ...



... i pravom vodom, kako bi se simulirala holivudska verzija kineske idile.



Nu, sve je to lijepo, kažete, ali kakvi su im bili stripovi, kakve su bile manhwe? Daj slike, mcn-o!

Ali, slika nema ... Izložba je bila impresivnija od stripova samih, od kojih je najviše iskakao zvijezda Benjamin, autor nekoliko albuma koje možete zguglati, ali koji radi neku kombu mange i fotorealističnog slikanja koje daleko bolje funkcionira kao ilustracija nego kao strip. Izlagali su ga na ekrančićima:



Nije da ti Kinezi ne znaju crtati: bili su daleko najvještiji on-the-spot crtači na tulumu u petak navečer, ali nema tu ni kod koga ništa posebno ... Pomalo je to kao ona kolonija slikara koju imate negdje na netu koja kopira (sluižbeno) klasike slikarstva. Ovi ultraprilagodljivi stripaški kameleoni tako isto kopiraju ono što ide - mangu - ne donoseći pritom ništa nova ... Tako da je puno zanimljivija bila manja, skrpanija i siromašnija izložba kubanskog stripa:



Nisu ni to neka revolucionarna (ha!) stripovska dostignuća, inspiracije su jasne, ali je barem - izvorno:









I za kraj tog kutka: Šoder!



No, onda je trebalo krenuti obići ostale izložbe. Natukao sam tog dana jedno 8 kilometara šetnje, a onda shvatio da postoje i šatlovi kojima sam se mogao voziti između ključnih točaka! No neka, šetnja je zdrava, pogotovo po vrućini:



Ovi bijeli znakići na podu pomagali su pronaći izložbeni prostor smješten u zgradi neke stare tvornice. Što je ovo golemo, plavo, boje moje polo-majice, u prvom planu - nemam pojma. :)

Pogled na dvorište maločas spomenute tvornice jednom kad uđete u nju:



Bivši uredski prostori, također upotrebljeni za izložbe, bili su mi baš fora:







Najbolju izložbu ostavit ćemo za idući put i zaseban entry, a druga najzanimljivija (iako prilično klasična postavom) bila je ona Christophea Blaina, najpoznatijeg po "Isaacu piratu" i nešto črčkanja unutar "Donjona". S obzirom da njegove stripove volim samo kako-tako, iznenadilo me koliko su mi bolje bile njegove crno-bijele stranice:







I crteži olovkom:





Iako vezu nisam shvatio, i ovo je bilo tamo:



Kao i ovo:



Od jedne izložbe na katu, najzanimljiviji je bio zid od kartonskih kutija:



A od talijanskih "mladih nada" i dalje mi je najbolji bio stari konj Bacillieri:



Dobre ideje svuda niču istovremeno: kod nas Autorska kuća već nekoliko godina daje djeci da beru knjige s drveta. Ovdje je bilo samo za čitanje:



Dva sam dana tražio, a onda konačno otkrio gdje su sakrili izložbu klasika Hansrudija Wäschera, koji stilski nije ništa što bi me zanimalo, ali pred čijih se 1500 knjižica klanjam:



maliQ format, vidite? Vidite?







Wilhelm Busch mi je promakao jer sam tog dana zaboravio bateriju za fotić, a drugi dan mi se nije vraćalo jer je bilo daleko, visoko, neproluftano i zapravo se nije puno moglo vidjeti: osim knjiga, tek koji list iz bilježnice sa skicom, tako da je najzanimljivija bila mikro-grafitna olovka s kojom je crtao ... Zato sam uzeo njegovu sličicu , da ga imam uz Džuku. :)

Nastavak slijedi, a iza njega samo još jedan!

(mcn)

Trackback Print

Location: Blogs Blogoreja Fotopisi