Search
Wednesday, March 22, 2017 ..:: Home ::..   Login
 Qontakt Minimize
Iako je nezamislivo da svatko već nema neki od mojih 700 mailova, evo 2 preporučena:

mcn (na) hi (.) t-com (.) hr za pisma

darkomacan (na) yahoo (.) com za crteže i ostale otegotne okolnosti

Odgovaram za a) 7-9 minuta, ako smislim neku glupost, b) 7-9 dana, u prosjeku, c) 7-9 godina ako vas baš ne volim.

 Print   
 muQtašenje Minimize
Da, na ovom sajtu ima BESPLATNIH STRIPOVA koji su rezultat bar tri radne aQcije i nekih trenutaka ludila. Pa krenimo od svježijih:

SELAMALEJKUM, GENERALE - Ej bounafajd grefik novel. Or ej nouvelet, et list.

PONEDJELJAQ - tjedni web magacin!

TENA U VREĆI - "moj je cijeli život qonceptuala"!

OBUQA - škola političke kariqature Vlade Šagadina: Bilo je časno živjeti sa "Carstvom hladovine"!

MAX JAGUAR - Kamen koji odbaciše graditelji postade kamen zaglavni!. Iz pasice Milana Jovanovića, dodavana iz ruke u ruku, raste pustolovina, nemilosrdno kritizirana za čitateljski užitak.

DUGIN IZAZOV - kolor bez kolora, jer je Matt Madden rekao da se tako mora. Link vodi na Forum gdje se svačiji prilozi talože.

OBRAČUN - je moja serijalizirana i krvava prepirka s brojnim kreacijama. Link vas vodi na Forum gdje strip možete čitati redom

PROJEKT STOTE STRANICE - razni ljudi, po izvornoj zamisli Jasona Turnera, adaptiraju 100. stranicu neke drage si knjige. Link vodi na Forum gdje se iste gomilaju.

NATRAG - je strip koji, na Mejinu inicijativu, hrpa manijaka crta a kako drukčije nego od zadnje pasice prema prvoj. Link vodi na Forum gdje je svih 40 i kusur pasica na okupu.

STRIP CITY - su meta-rasprave o mediju stripa nastale od ekipe znane kao "Regočevci". Klik kako biste svih 15 epizoda pročitali kronološki.

REGOČ - je legendarni strip po kojem su Regočevci dobili ime. Link ne vodi na Forum nego na javaskript, ali sva objašnjenja su vam ondje.

Najposlije, JASPIS - je strip kojeg sam crtao sa 17, 18 pa i s 23 godine, a objavio kad sam otvorio blog. Grozan je, ali je okej.:)

PS Hvala Markosu na javaskriptovima i Shuckeyju na sređivanje svega na Forumu!

***

Za još bespla stripova pogledajte: 24satnocrtanjestripa.com

 Print   
 Qatalog Minimize
Hover here, then click toolbar to edit content

 Print   
 Blogoreja Minimize
Mar 25

Written by: darkomacan
3/25/2012 6:26 AM

Chingoo (2001) Kyung-Taek Kwak

Nema do prvoga puta. Prvi film koji sam svjesno gledao kao dio korejskoga novoga vala bio je "Memories of Murder" koji me oduševio kombinacijom zapravo poznate zamisli i sižea s notom orijentalne verzije češkoga duha. Zatim sam gledao "Mother" (tek sam maločas shvatio da su, kao i "Host", od istoga redatelja) koji je bio to slično, možda s malo jače napisanim krajem. Dok sam došao do CHINGOO, korejski su filmovi postali kao bilo koja egzotična hrana, tek okus - što mi se danas gleda? Španjolski? Ruski? Japanski? Finski?

Sam me CHINGOO, pak, nije odvalio. Svidjelo mi se, kulturološki, kako se gangsteraj prikazuje kao validna i cijenjena opcija zanimanja za mladiće, a jako mi se svidjela i masovna scena tučnjave u kinu, jer mi se katkad učini kako je režiranje masa zaboravljena umjetnost. No, sama je fabula bila skokovita i ne uvijek jasna, a mnogi su joj konci ostali lepršati na vjetru.

No, ako ste se danas probudili raspoloženi za korejsku kuhinju, ni u Kwakovom (ha!) restoranu nećete ostati gladni.

***

Svolochi (2006) Aleksandr Atanesyan

Loš, rijetko loš film. Možda i katastrofalan.

A nisam mislio da će biti. Tema - ono što bi Milan nazvao "djecom u vihoru rata" - je pravo, što bi se reklo, moja. Kad sam na špici pročitao da ćemo gledati kako Rusi za vrijeme Drugoga rata školuju klince za diverzante, zavalio sam se i spremio uživati. No, taj je užitak potrajao možda scenu, a onda su ga zamijenili konfuzija i dosada.

Ključni je problem da režiser i pridruženi mu scenarist do neke mjere razumiju scene, ali ne razumiju film, pa je svaki izdvojeni prizor sam za sebe okej komad tkanine, ali na hrpi nam daju džumbus, a ne šarenu prostirku. Autorima je, u najblatantnijoj pogrešci, uspjelo svu djecu (koju je već bilo prilično teško razlikovati) imenovati tek nakon sat vremena filma, a karakterizirati im je, u zadnjih petnaest minuta, uspjelo samo glavnu dvojicu, a i to ako sam blagonaklon. Kad već radiš "Dvanaest žigosanih" nije li prvo pravilo da ih gledatelj mora umjeti razlučiti kako bi mu bilo žao kad počnu ginuti? Ovako ja - sad će par spoilera, oprostite - ne znam tko je pao s litice, tko s aviona, a tko si je prerezao žile. Antagonisti u film ulete tako kratko da nikakav odnos prema njima ne stižemo izgraditi, a bilo kakva priča koju su nam mislili ispričati o nastavnicima ostavljena je u zraku bez zaključka i epiloga. Najmoronskiji je spielbergovski kraj kojemu nedostaje - spielbergovski početak: jer ako je ovo trebala biti priča o prijateljstvu onda nije iza akcijske špice trebala početi s nastavnikom. Puno se htjelo, puno se mislilo da se napravilo, ali se zapravo samo posralo na celuloid.

Ovo je, ukratko - što više tipkam to se više ljutim - jedan moronski složen film, za koga je najbolje što se može reći da u pamćenju ostavlja neke lijepe prizore potpuno lišene emocionalnoga konteksta, osim ako pornografski sadizam ubijanja djece ne računamo pod čuvstvo. Čort vazmi, tvaja mat i sve po spisku.

***

Inland Empire (2006) David Lynch

Počinjem pisati ovaj prikaz pri isteku drugoga sata ovoga filma (1:51:50) jer se već sat vremena tako dosađujem da ne znam što bih sam sa sobom, a još mi sat vremena predstoji. Tja, ako ništa drugo baždarili smo moju izdržljivost na Lyncha: sat vremena. To je manje nego što je nekad bilo (da, postojalo je razdoblje fascinacije, uglavnom potaknuto Twin Peaksom, koje se počeo raspršivati već negdje s Wild At Heart), ali više nego što sam mislio da će biti. Čovjek uči dok je živ.

Mislim da sam u nekom od prethodnih prikaza spomenuo kako snove ne volim ni kao temu, a ni kao pripovjedno sredstvo. Usto ne volim ludilo, filmove koji se događaju na snimanju filmova, glumački raspon Laure Dern, crvene sobe, a ljude sa zečjim glavama podnosim samo u Trondheimu. Nonsense i non sequitur su mi u većim količinama podjednako non-non. Izbacimo li sve navedeno iz INLAND EMPIRE ostat će nam jedna scena plesa na "Locomotion" i naglasak Jeremyja Ironsa kao jedine spomena vrijedne točke.

Samo bih još htio dodati kako znam da je ovo jedna nepoštena recenzija i kako vjerujem da INLAND EMPIRE može biti plodonosan, a možda čak i dobar film onome tko uživa u nalaženju vlastite pripovjedne staze kroz šumu simbola. Ja, eto, taj užitak ne poznajem i - premda ću braniti Lynchovo pravo da snima štogod hoće dokle god umije za to skupiti novce - zadnjih sat vremena ne namjeravam gledati.

Umjesto toga ću prileći i, bude li sreće, neću ništa sanjati.

***

Melancholia (2011) Lars von Trier

Imam ja ta dva foldera: u jednom je 76 filmova za ovaj projekt (samo "The Christies" nikako da nađem), a u drugom su takozvani "neobavezni" filmovi, filmovi koje ne gledam po samonametnutoj si dužnosti nego koji bi trebali služiti opuštanju - kako o njima neću pisati, ne bih trebao ništa misliti ni dok ih gledam. No, ne ide to baš tako: prvo me nerviraju što stoje ondje a onda se nerviram i ako me, đubrad, ne uspiju zabaviti. Pa sam tako, nakon mučenja s "Inland Empire", rekao da sam zaslužio malo opuštanja i pustio "The Flags of Our Fathers". Pozvizdio sam nakon dvadeset minuta (kao da me netko sili da gledam reprizu dosadnog "Pacifica") i obrisao ga. Stavio sam neki drugi - više se čak ni ne sjećam koji - a taj je preživio još i manje. A u bingulicu, pomislio sam i otvorio folder "77": ako ću se nervirati, onda neka barem imam recenziju iza toga. Pa sam pustio MELANCHOLIU.

Prvih osam minuta me skoro dotuklo. Koje ambiciozno, pretenciozno, preciozno, maliciozno, porozno i grozno smeće! Ne! Sve samo ne još jedan Lynch, još jedan prolupali stari prdonja napušen vlastitom pameću, srednjoškolskom sentimentalnošću i potrebom da mi vizualno siluje mozak! Ne dva sata ovoga! Neeeee! Al' onda deveta minuta. I sve koje su uslijedile. Besprijekorno nešto. Nisu glumci nešto posebno odradili posao, nije kamera, nisu specijalni efekti, nije svjetlo, nije čak ni taj prhki scenarij, nego ruka koja je sve to držala na okupu. Vratio sam se jutros na onih prvih osam minuta i - treba li reći? - briljantne su. MELANCHOLIA je rijetko dobar film.

A posao je gdjekad bolja zabava od zabave.

(mcn)

Tags:

2 comments so far...

Re: 77 filmova (5/19)

"posralo na celuloid" - sjajna recenzija! :-)
e, a da li bi se "rijetko loš" i rijetko dobar" mogli čitati kao pridjevi kvalitativne gustoće? Ono, "gusto dobar film" bi bio film u kom je dobrost u velikom omjeru, a "rijetko dobar" je onak, samo dobrikav?...

Srdačno Vaš,
Mentalni Onan

By Quelava on   3/25/2012 8:34 PM

Re: 77 filmova (5/19)

Melanholija je jedan opasan, zajeban film. Potpuno te uvuče u sebe, stvori ti onaj pritisak u grudima kao da se sve to tebi dešava, ne možeš da izdržiš da dočekaš da vidiš kako kako će da se završi.
A prvih 8 minuta, nakon prvog gledanja filma, moraju da se pogledaju BAR još jednom. Ja gledao još dva puta :)

By KuntaKinte on   3/25/2012 9:12 PM

Your name:
Title:
Comment:
Add Comment    Cancel  

  
 šljaQa Minimize
Š'a se radi:

IN:,
- Donjon Parade, prijevod prijevod
- Swamp Thing 6 prijevod
- TT
- Proces -
- Libar od Libra (452)

OUT:
- Neruševac 6
- Asterix 29, prijevod
- Pukotine, novela
- Slomljeni svemir 3.1 redux
- Poslije Inkala prijevod
- Swamp Thing 3, 4, 5 prijevod

STANJE PROJEQATA
(napisano/zamišljeno(nacrtano)):
Emil 50/50(50)!
Siva kronika 32/48 (30)
Slomljeni svemir 104/192(96)
Sergej 288/504(288)
SG: Jack Seaborn II 45/45(20)
SG: Ukleti vitez III 0/45(0)

 Print   
 linQovi Minimize

 Print   
 Arhiva Minimize

  
 Lista blogova Minimize

 Print   
Copyright 2009.-2012. by Darko Macan   Terms Of Use  Privacy Statement
DotNetNuke® is copyright 2002-2017 by DotNetNuke Corporation