Written by: darkomacan
7/24/2008 5:20 PM

Hendrika Dorgathena sam otprije znao samo po hvaljenom, ali pomalo tankom strip-albumu bez riječi "Space Dog" tako da od njegove izložbe nisam očekivao puno i možda ni ne bih pošao na nju da nije sam Salon postajao prezagušen, a u mozgu kljuckala namjera napraviti reportažu. Te se tako ja zaputio na obilazak svega što je Erlangen izloženo imao za ponuditi ...

(I usput zaboravio bateriju od fotića na punjenju tako da fotke imate mogućnost gledati samo zato što sam se sutradan vratio s fotićem specfično kako bih pofotkao Dorgathena. Tako dobro? Pa, mene se svakako dojmilo, no krenimo redom ...)

Na ulazu (u onu tvornicu iz prošlog izvješća) zamoljen sam ostaviti jaknu i torbu pa je i to olakšalo dojam nakon šetnje vrućim gradom. Dorgathenova izložba bila je također u jednoj bivšoj tvorničkoj hali pregrađenoj improviziranim bijelim zidovima i otvarala se, ako krenete nadesno, zastakljenim stolom u kojemu su bile izložene knjige i albumi na kojima je Hendrik radio. Okej, očekivano i više-manje. Onda sam pogledao lijevi zid.



Tamo je bilo nekoliko ovakvih stakala, ispod svakog jednak broj stranica stripa. Ili bar naizgled stranica stripa. Jer, kad se priđe bliže:



Stranice stripa, ali isječene i sastavljene od drugih stranica stripa. Bez želje da se novostvorena stranica čita kao strip, ali sa željom da IZGLEDA kao strip.



I izgleda, što je najbolje. Kasnije me puknula količina rada i vizualne inteligencije potrebne da se tako nešto (i u tolikoj mjeri) sastavi, ali već sam tamo bio impresioniran okom koje u nečemu vidi potencijal da bude nešto drugo. Taj će se dojam nastaviti kroz cijelu izložbu. Za početak, već na suprotnom zidu:



Prozori su u tvorničkoj hali postavljeni tamnički visoko pa nije bilo moguće posve izbjeći njihov odsjaj. Ali vidi se ono bitno:



Kolaži, dakle, sastavljeni od različitih fotografija iz novina, tako da strukture prikazanog djeluju stvarno, a opet pomaknuto. Podivljalo oko na djelu (ali stvarno podivljalo, ne ono koje je samo divljalo u nazivu jedne naše strip-grupe).



Dorgathen me tu već posve kupio. Iza sljedeće okuke bili su njegovi stripovi, meni najmanje dojmljiv dio, možda zato što ih imam s čime uspoređivati i mjeriti. Čak i tako, crno bijela i gušća verzija "Space Doga" (12 kadrova na stranicu) mi se svidjela više od kolor-verzije iz albuma (6 kadrova na stranicu). No, i taj predah je dobro došao jer su me nova veselja tek čekala.



Svatko može naći staru kartu i na njoj nešto napiturat, kažete? Možda, ali dojam ove na mene je bio hipnotički.



Nije stvar u Mikiju samom, ni u kostima ušiju ni nosa, ni u dinamitu. Stvar je u tome da ne znam zašto djeluje tako kako na mene djeluje, ali je neosporno DA djeluje. Evo detalj, za one koji bi voljeli prići bliže:



Tu sam već negdje bio posve kupljen. Moguće je da vaš mozak radi bliže Hendrikovom i da u ovim eksponatima ne vidite ništa posebno, samo varijacije na već viđeno. Mome mozgu, koji trucka urednim putom od ideje do koncepta pa do izvedbe, ova je izložba bila pogled u posve tuđinski um, neki koji PRETPOSTAVLJA umjetnost u svemu, pa tako i u materijalu koji bi inače bio odbačen, poput papira na kojima se isprobava kist prije crtanja:



Oduševljavam li se djetinjasto i bezrazložno? Čak i ako je odgovor potvrdan, pa što? Tako se rijetko oduševljavam ovih dana da nemam namjeru tražiti ispušni ventil oduševljenju na kojega naiđem. Evo detalja prethodne slike:



Ovo mi je isto bio sjajan komad:



Ne znam koliko se iz daljine vidi da je sredina kolaža trodimenzionalna, lice izdignuto na kaširanoj podlozi:



I ne znam koliko se još uvijek vidi, ali svi komadići ovog meka-čudovišta izrezani su, rasparani iz različitih meka-mangi:



Prošetajmo još malo:



Maske na kutijama od cipela i drugoj ambalaži:



Karton od jaja:



Malo skeč/skrepbuka kako bi se vidjelo da je čovjeku slika i manipulacija slikom kompulzija:




Najposlije stižemo do svojevrsnog muzeja nađenih predmeta:



Predmeti naslagani ...



... ali ne bez smisla.



I tako to. Možda je riječ samo o privremenom skidanju mojih fahidiotskih naočnjaka, ali Dorgathenova izložba me stvarno natjerala da se divim jednom pristupu umjetnosti (pa i stripu) koji je dijametralno suprotan od mojega (barem po McCloudovom dijagramu iz "Kako crtati strip" - reqlama!) i zato vrlo, vrlo koristan za razbijanje predrasuda.

Više od Dorgathenu će svatko od vas, inteligentnih čitatelja ovog bloga, lako izguglati sam ili sama, bude li ju ili ga zanimalo.

(mcn)

Trackback Print

Location: Blogs Blogoreja Fotopisi