Written by: darkomacan
12/6/2012 7:22 AM

I Saw the Devil (2010) Jee-woon Kim

Preselit ću se u Koreju jer ondje sedamdesete još traju. Ne da su sedamdesete bile ne znam kako dobra dekada sama po sebi - pamti je se kao slijetanje s revolucionarnog poleta, kao sivu i opsjednutu materijalnim - ali je dala cijeli neki val filmova koji su, neuspješno ili čak uspješno, pokušavali nešto novo i nešto drukčije te mi tako, kao klincu, ucijepili komercijalno nezdrave ideje kao "novo je dobro", "film smije završiti s junakom u banani" i "fućkaš sondiranje publike, radi po svom, ako imaš što za reći".

I sad, nije da I SAW THE DEVIL ima nešto zemljotresno bitno novo za reći - ipak je riječ o žanru, kao i "Memories of Murder" i ovo je o serijskom ubojici, valjda ih je Koreja s ostatkom američke kulture kolonijalno uvezla - ali film je pažljivo sniman pa odaje dojam da je barem autoru bilo stalo da svoju poantu razradi, doradi i prenese nam je. Malo li je, rekli bi onkraj Drine, na ovakvu kreativnu krizu komercijalnog kina?

Film je, jasno, brutala, ali uspješno svira po svakoj od debelih žica glavnih nam emocija ili makar žudnji. Čak me i naglas nasmijao kad je negativcu B drška šila ostala u ruci. Bio je to crni humor, ali davno nisam vidio tako dobro izveden moment ... možda čak od sedamdesetih.

***

Dogtooth (2009) Giorgos Lanthimos

Dobri fimovi su grozni: ne zna čovjek više ni kako da ih pohvali, a da to ne zaglibi ni u pretjerivanje ni u prigušivanje entuzijazma. Odlični filmovi su još gori: nekidan sam htio preporučiti DOGTOOTH pa me kolegica pitala o čemu se radi, a ja nisam znao što reći a da ne umanjim veselje otkrivanja filma kadar po kadar. Na kraju sam smogao samo "izgleda kao sajnsfikšn, ali nije", a svejedno sam se osjećao kao da sam rekao previše.

DOGTOOTH je perfektno dozirana kratka priča: sve što se natukne objasni se na vrijeme, ali tek kad za to dođe vrijeme. Film je također veličanstveno suzdržan u interpretaciji samoga sebe i prosudbi/osudi onoga što prikazuje: jedini trenutak koji mi se činio upitnim i možda pretjeranim jest čin Christinine kazne - režiserska potreba za eksplozijom, zauzimanjem strane. Mimo toga, mogu mu još zamjeriti incestuoznu zaljubljenost u filmove - citiraju se, ako se ne varam, neki "Rocky" i "Ralje" - ali to je od primjedbi zaista sve. Čak i svršetak ostaje slasno neotvoren.

Odličan film, nadam se da vam nisam previše o njemu rekao.

***

Wolf Creek (2005) Greg Mclean

WOLF CREEK je jedan od prvih filmova koje sam načeo na ovogodišnjem popisu, ali sam stao nakon nekih pola sata iz banalnog razloga: nije mi tog časa bilo do napetosti, a vidjelo se da film ide k nekom velikom sranju. Par puta poslije sam ga pokrenuo i opet odustao: i dalje nisam bio raspoložen da mi se svira po tim žicama. Najposlije, nekidan sam odlučio pregrmiti nelagodu i vidjeti dokle režiser može rastezati očekivanje sranja prije nego što nam točno pokaže što i kakvo sranje ima na pameti.

Odgovor: točno pola filma. Bodovi za umješnost, dakle, ali druga polovica filma je onda nužni antiklimaks: "Alien" nakon što vidimo aliena. Usto, iako sam film pretendira biti dokumentaran (ne znam je li stvarno jest; oslanjam se samo na uvodni i izvodni tekst), on je to koliko i "Fargo": pogledamo li tko je preživio, jasno je da je cijelo veselo klanje u drugoj polovici filma - uključujući i Crocodile Dundee referencu te posebno okrutan moment koji slijedi - izmaštano za našu zabavu.

Za zabavu, da, jer jednom kad prestane očekivanje i užas se uobliči, sve što slijedi nimalo se ne razlikuje od onoga što ljudska vrsta već par tisuća godina radi samoj sebi, vjerojatno kako bi uz logorsku vatru poslije slasno mogla o tome pričati priče.

***

3 (2010) Tom Tykwer

Sapunjara? Softporn s pričom? Screwball komedija koja se previše zadržala na "screw" tako da većinu vremena nismo bili ni sigurni da je komedija? Što je 3?

3 je vrlo pažljivo (i s germanskom distancom - zadnji kadar, u svojoj prejasnoj simbolici, makar distancu izvrsno prikazuje) snimljen film na suvremene malograđanske teme. Problem je (tu se ja načelno ne slažem s jednim dragim gospodinom i gdjekad kolegom) kad priča istovremeno želi biti i kritika (vidi pod "distanca") jer kritika ukotvi priču u jednom trenutku i garantira joj prolaznost. 3 stoga vrijedi vidjeti, u onoj mjeri u kojoj ga vrijedi vidjeti, što prije, dok njegov aktualni trenutak traje; nakon toga će kao vrijednije ostvarenje ostati onih par minuta baleta s početka koju cijelu priču daju u sažetku.

Prestrogo zvučim. Gledan u trenutku, 3 je bio mjestimice vrlo lijep, seksi kad je htio biti seksi, gnusan kad je operaciju jaja pokazao uživo, precizan u doziranju svakoga detalja, zabavan većinu vremena. Kraj je neuvjerljiv jer racionalno razrješenje ne ide s proklamiranom (no nikad razvidnom) strašću - na te teme srce vapi za tragedijom poput one u "Cabaretu" - ali uvjerljivost, čini mi se, redatelju ove bajke ionako nije bila primarno na pameti.

(mcn)

Trackback Print

Location: Blogs Blogoreja 100 filmova