Re: Qost mortem ...

sve je to u redu, ali ne možeš formatom, cijenom itd. amortizirati početni problem: izdavao bi DOMAĆE autore.

prava istina je da živimo u provincijskoj šupi u kojoj nitko ne vjeruje da nešto vrijedi dok to netko ne kaže na engleskom, francuskom ili talijanskom. vjerovali bi i na japanskom, ali to se još nije dogodilo.

nekad davno, u nekom drugom svemiru, u nekoj malo većoj, ali PUNO samouvjerenijoj i ponosnijoj na sebe, državici to je bilo manje izraženo (iako je vrijedilo i tad). ali prošlo je otad puno vremena...

danas, ako želiš da se album proda apsolutno je nužno da na naslovnici piše "zaradilo pare u inozemstvu". to ne vrijedi samo za strip, da se razumijemo. to vrijedi praktički za bilo koji domaći proizvod bilo iz kruga kulturnih proizvoda, bilo znanosti, bilo iz puke industrije.

***

da sam ja tako glup da se bavim izdavaštvom, izdavao bih samo stripove koji su se prodali vani i na naslovnice stavljao (kao oni američki pejprbekovi "#1 NYTimes bestseller") - "Francuzi rekli da valja!" ili "Amerikanci rekli da valja!" ili "Talijani rekli da valja!"

nešto mi govori da bi to čak i format gurnulo u drugi plan.

Re: Qost mortem ...

Vjerojatno imaš pravo. Ja prilično sigurno nemam, ne znam kad sam zadnji put imao. Nisam ga čak ni studirao.

Re: Qost mortem ...

Ako je jurica u pravu onda mogu zaključiti da su razlozi zašto itko kupuje bilo kakva domaća izdanja stripova:
a) konkretni strip nije već izdan na jeziku kojeg dotični razumije,
b) dotičnom se ne da zajebavati s kupovinom preko interneta.

Možda je upravo to razlog popularnosti domaćih izdanja talijanskih i francuskih stripova. Hrvati u velikoj mjeri ne vladaju talijanskim i francuskim, a engleskih prijevoda BD-a i bonellije baš i nema.
Odmah je i jasnije zašto ameri i mange lošije prolaze kod nas. To su
svi već pročitali na engleskom. Npr. jedini način da domaćim kupcima uvališ američki strip je da napraviš neku ogromnu integralnu mrcinu tipa sve u jednoj, dvije knjizi ili da isti šit koji je izlazio u sveskama i trejdovima zamotaš u dosad neviđenu ekskluzivnu opremu.

Inače, ja ne mislim da je jurica u pravu. Jer da je u pravu kako bi npr.
naši estradnjaci uopće uspijevali živjeti od svoje muzike uz toliku muzičku konkurenciju izvana. I ne samo to. Domaću estradu nitko vani ne sluša. Nisu englezi, francuzi ili japanci rekli: TBF ili Hladno pivo su vam dobri pa da onda ovi dobiju obožavatelje.

Problem domaćeg stripa je da ne može doći do široke publike. Isto kao i knjiga. Muzika nema taj problem jer postoji radio i za slušateljstvo je besplatan. Ekvivalent za strip bi bio internet. Ali ne specijalizirani sajtovi kao s.com nego portali s raznolikim sadržajem. Na istu foru kako se na kraju ipak uspijevaju prodati muzički CD-ovi tako se nakon objavljivanja na internetu mogu prodati i strip izdanja. Naravno da
papirnato izdanje treba sadržavati materijal ili epizode koje nisu bile dostupne na web-u. Tu sad dolaze ova mcn-ova "Qost mortem" izdanja.

Re: Qost mortem ...

Ja dajem svoj dupli glas Duplome :-)

Lijepo vas je vidjeti opet na starom (suhom) pojilu.
Jebeš Fujsbuk, ovaj blog mi je bio zakon...

Re: Qost mortem ...

ha! domaće muzike se uopće nisam sjetio. vjerojatno zato što nisam baš neki ljubitelj (muzike inače, ne posebno domaće).

ah... pretpostavit ću da se radi o izuzetku koji potvrđuje pravilo. ili nečem drugom? jednostavnosti? popularna glazba je ogoljena do primitivne jednostavnosti. jedna te ista tema se vrti iznova i iznova gotovo nepromijenjena. melodija se ne razvija, strukture praktički u 3 minute i ne može bogzna koliko biti.

je li popularna glazba toliko idiotski jednostavna da čak ni hrvati ne mogu sumnjati sami u svoju procjenu što im se sviđa, a što ne? to bi donekle objasnilo i (relativno) uspješne domaće sapunice. znači li to da domaćim autorima valja raditi toliko retardirane stripove da je i najvećim kretenima sve na prvi pogled jasno?

***

ono što me zapravo zanima je koliko će se novi Sonječkin album prodati. marketinški to je to. bez ozbiljnih para se reklamirati bolje ne može. nisam još pročitao, ali pretpostavljam i da je standardno odličan... baš me zanima kako će se prodavati.

Re: Qost mortem ...

Domaća glazba se ljudima uvlači pod kožu jer je mogu sami pjevati, pogotovo ako popiju pokoju s društvom. To je prastara ljudska potreba i teško je usporediva sa 24-satnim crtanjem stripa :-)
Analogija je, dakle, nategnuta. Iako bi se dala povući neka paralela između Huljića i Bonellija, ali tu je potpuno nebitno je li treš domaći ili uvozan, bitno da je većini razumljiv.

Re: Qost mortem ...

Ću se složim s Duplim, jednokratno: muzika (i sapunice) imaju direkt pristup u domove. Malo manje isti imaju Mataković na webu i Joža u Jutarnjem. Sljedeća stepenica je Strip revija za koju ipak treba namjenski izdvojiti novce. Nakon toga više nema stepenica, samo šaht od lifta.

Re: Qost mortem ...

siguran sam da je faktora više od jednog. ne vjerujem baš da bi stripovi preko noći postali opet popularni da ih neki misteriozni Striperman potajno ostavlja u WC-ima pored školjke besplatno u svim domovima kako bi ljudi imali što raditi dok... jelte...

ali mene još nešto lagano prca u mozak:

ajde na stranu domaći strip. strip općenito (čitaj Bonelli): znam da je bio u konstantnom padu još od drugog svjetskog rata naovamo, ali '89. to je još uvijek bila superpopularna razbribriga za SVE. par godina kasnije ('94?) to više jednostavno nije masovna razbibriga. je, prodaje se bolje nego danas, ali nema ni približno "kultni" status. to je vrijeme prije ozbiljnog širenja PC-a i interneta, moliću lijepo.

WTF se dogodilo u pet godina?

ugl. paranoja koja me hvata je da to ima neke veze sa Srbima, pederima, podsvjesnim povezivanjem nekih stvari s nekim drugim s kojima veze nemaju...

SD je sve radila da očuva taj Bonelli kao popularnu razbibrigu, kaj nije? tiskala masu toga, ubacivala u novine... čak pokušavala s domaćim (super)herojem.

danas klince kod nas (eventualno) zanima samo manga. evo, dvajsneštogodišnji sin kolegice s posla vidi kako čitam strip s e-book readera i kaže: ja čitam samo mange. (na stranu da sam ja čitao Pluto i da nije skužio da je to manga :-O)

mislim, mange su puno bolje od američke i talijanske komercijale. puno, puno bolje. ali opet... to je valjda jedina stripovska tradicija koje praktički nije bilo kod nas do devedesetih.

ah, kajgod...

Re: Qost mortem ...

Polunategnuta teorija :)
Mange su logičan izbor. Vizualni vatromet i šizofrenija. Baš ono čemu su mlađe generacije bile izložene od početka devedesetih.
Naime, od devedesetih kabelska televizija je užurbano počela ulaziti u hrvatske domove. Među programima je obično bio Cartoon network koji je baš tu negdje mijenjao koncept i pojavila se gomila novih šizofrenih crtića. Odmah tu negdje i filmu specijalni efekti donose vizualni vatromet. Prema svemu tome Boneli izgleda uzbudljivo kao Teletabisi.

Re: Qost mortem ...

prihvatio bih to da je malo veća vremenska rupa. ili da se dogodilo u istoj mjeri u samoj Italiji. velim, jasno da Bonelli nema puno za ponuditi novim generacijama, ali nije se smjena generacija dogodila u četiri godine.

možda je stvar u kontinuitetu. možda je to kao kad prestaješ pušiti... treba izdržati četiri godine i onda ti se cigarete zgade. moj stari, ranije pasionirani pušač, sad je prvi kad treba nekoga kritizirati što "smrdi svima ostalima" sa svojim cigaretama :-)

***

inače, Dupli, znam da nisi neki pasionirani čitatelj stripova, pa ću pretpostaviti da nemaš ogromno iskustvo s mangama i samo ti natuknuti:
"vizualni vatromet i šizofrenija" - nisam baš siguran da je to razlog zašto mange opstaju kad drugi krepavaju.
američki superheroji imaju spektakularnije i šarenije table. mislim da veću ulogu igraju likovi i vještina pripovijedanja. upravo čitam jednu od najpopuralnijih mangi svih vremena: One piece (otprilike sam sustigao tih dosad nacrtanih 15 000 stranica, ali navodno je to tek pola :-))

priznajem, isprva sam se tjerao da čitam manje više zbog zanimljivog crteža, ali negdje oko 2000. stranice je kanula prva suza i skužio sam koliko kosooki zapravo bolje manipuliraju osjećajima čitatelja od zapadnih mejnstrimovaca. One piece nije nikakva Umjetnost. to je strip za četrnajstogodišnjake. ali kako je to genijalno napravljeno čovjek ne može prestati se diviti čisto zanatskoj vještini pripovijedanja.

Re: Qost mortem ...

Mogao bih reći da je strip 1995. krepo (promijenio paradigmu) jer je napunio sto godina. Baš kao i film koji je isto tad krepo. Ali svi znamo da to nije pravi razlog.

Rvacki je strip crko '88, a inozemni '94 jer sam ja tad posto pro. Prosto ko pasulj. Rvacki zdavaštvo je isto tako ukurac otišlo 2003., iz istog razloga.

Re: Qost mortem ...

dobro onda da nisi nastavio čitati One piece.

Re: Qost mortem ...

dakle :
kvalitetnih autora imamo
tržišta nemamo
rješenje... prodavati strancima.
kako... nisam toliko pametan.

Re: Qost mortem ...

Pročita si 15000 stranica One piece-a?
Eto zašto hrvatski strip ide kvragu!
Potencijalni autori su postali pasionirani čitatelji.

Re: Qost mortem ...

Ops, komentar je bio namjenjen jurici ali je pametni uletio između. Totalno neočekivano. Tko bi rekao da toliko ljudi navraća ovamo.

Re: Qost mortem ...

Like!
:)

Re: Qost mortem ...

Nakon 2000 stranica nije ni čudo da su ti oči počele suzit.
Zapravo nemam ništa pametno za reći, tek da se vidi da pratim, ako pratite koliko ljudi prati. I da, imam policu i na njoj Q-ove posložene kojekako.
Tko je postao pro na filmu 1995.? Ne mogu se sjetiti, ali je Jakov Sedlar snimio Gospu.

Re: Qost mortem ...

"Tko je postao pro na filmu 1995.?"

Goran Rušinović? Goran Dević? možda čak i Ivan Goran Vitez... teško je reći jer niti su jasni kriteriji kad se postaje "profesionalac" niti je jasno kad su započeli raditi za pare svoje video-spotove, TV reklame i sl.

ali sigurno je da se radi o toj dekadentnoj domaćoj "movie brats" generaciji koja je prividno buntovna, nova itd, ali istovremeno potpuno uljuljkana u - opet specifično domaći - studijski sustav (čitaj Ministarstvo-HAVC) - što ih razlikuje od novovjekovne, neviomarasovićevske generacije koja prigrljuje stvarnu nezavisnost (čime ni na koji način ne želim sugerirati da je ovaj ili onaj put bolji od ovog ili onog, samo da su različiti).

ali zašto u to uvoditi film? meni se čini da domaći film (za domaće uvjete) živi zdravo i da ga se drži kao kap vode na dlanu. griješim li zato što promatram sa strane?

Re: Qost mortem ...

analiza dosadašnjih teorija:

1. Darkova formalistička: stvar je u "packagingu". Jedina preostala publika su kolekcionari, pa valja usmjeriti snage na njih. Teorija vjerojatno izrasta iz usporedbe Mentora i Fibre.
Darko nije ponudio dokaze, ali ja ću umjesto njega ponuditi sljedeće:
http://www.fininfo.hr/Poduzece/Pregled/naklada-fibra/Detaljno/85087
http://www.fininfo.hr/Poduzece/Pregled/mentor/Detaljno/59618
prigovor teoriji bi bio da nije ni približno dokazana jer pronalaženje korelacije nipošto ne implicira suodnos. odnosno, činjenica da se neki stripovi u tvrdim koricama i s visokom cijenom "dobro" (u tristopedeset primjeraka, buahahaha) prodaju ne znači da bi se bilo što u takvom formatu prodavalo.
Fibra ima puno toga osim formata po čemu predvodi na domaćem tržištu: provjerene stripove koji su negdje drugdje u nekom drugom obliku već bili neka vrst hitova, vlasništvo nad najvećim okupljalištem strip-fanova na jugoslavenskom internetu, određeni početni kapital, Jergovića u Jutarnjem itd. itd.

2. Sljedeća teorija je moja teorija provincijalizma. Izvire iz promatranja meni dobro znanog primjera Zagrebačke škole crtanog filma (morali su prošvercati crtiće preko grane jer im nisu dozvolili da se sramote po belom svetu, da bi poslije dobili i pare i uvjete za rad kad su Švabe rekli: valja u Oberhausenu) i čitavog niza primjera stripova i autora koji su dobro prošli na domaćem tržištu tek nakon što su - evo, npr. Papak od Petruše - amenovani na francuskom ili engleskom jeziku.
Dupli je odmah pronašao rupu: pevaljke i sapunice su domaće, neamenovane i popularne.

3. Dupli nudi kontrateoriju prema kojoj je stvar u besplatnoj dostupnosti i "stuffingu down the throat".
dokazi su već spomenuti, ali argumentacija nije 100% na mjestu jer radio nije besplatan, a nije ni TV. plaća se i pretplata i sami medij (aparati). nitko ne dobiva radio aparate na poklon. e sad, argument bi mogao biti da se radio i televizija kupuju zbog druge svrhe (vjerojatno zbog novosti i sporta), a muzika i sapunice dođu u paketu. no sličan je prigovor moguće priložiti kao Macanovoj teoriji: proizvoljno tumačenje što je uzrok čega.
ja mislim (iako nipošto nisam siguran) da se više radio aparata (i još češće CD i mp3 playera) kupuje zaradi slušanja glazbe, a vijesti su onda nusprodukt.
imamo i pitanje domaćeg filma (koji je solidan i prezren), a podjednako ga se gura svima u grlo, dok su domaće sapunice glupe u pičku materinu, ali sasvim dobro prolaze.

4. tu sam onda ja negdje sa svojim idiotskim paranojama uzrokovanim mojom frustracijom što ne uspijevam pronaći kvalitetne ruske stripove. tamošnji promišljatelji misle da je strip u ruskim glavama u neraskidivoj svezi s američkom pop kulturom i zbog toga - zašto zaboga kad sva ostala američka pop kultura tamo ide kao alva??? - nema simpatije ruskog puka.
neću komentirati jer je teorija dovoljno idiotska da ne treba argumentaciju kontra sebe.

5. pametni tvrdi da imamo dobrih autora, ali nemamo tržište i da bismo zato trebali izvoziti stripove van.
ne znam imamo li stvarno toliko kvalitetnih autora? mislim, imamo ih, ali imamo li ih više od drugih ili je to jedan od onih mitova poput našeg nevjerojatno kvalitetnog obrazovnog sustava (iz kojeg iz nepoznatog nam razloga izlaze sami kreteni) i sportskog talenta?
meni se čini da je to mit.
a čini mi se da ono što valja i tak već uglavnom izvozimo kao (jeftinu?) radnu snagu, plus što to nije rješenje za izvorno pitanje: kako objavljivati DOMAĆE autore DOMA.
osim ako:
a) sugestija nije usmjerena prema mojoj teoriji pod brojem 2) da bismo trebali doma raditi autorske stripove namijenjene stranom tržištu koje bi prvo objavljivali vani, pa onda slavodobitno to isto objavili doma jer - sad je overeno na francuskom? ali za prihvaćanje te teorije trebalo bi prihvatiti teoriju pod 2) koja se još nije uspjela othrvati napadima Duplog.
b) trebalo bi osnovati domaću izdavačku kuću za domaće autore koja bi plasirala stripove na strana tržišta i zarađivala puste pare (nešto kao SAF samo s isključivo domaćim autorima? nisam nikad skužio taj SAF do kraja pa možda brijem bezveze). opet, postavlja se pitanje zašto? što je tu ostalo od DOMAĆEG stripa, čak i kad bi imalo poslovnog smisla što vjerojatno nema.

6. non sequitur kaže da je Jakov Sedlar snimio Gospu 1995. nisam siguran da kužim kakve to veze ima s ostatkom rasprave, ali onda osvijestim nadimak pod kojim je komentar napisan i odjednom mi se čini da je sve skupa na neki način relevantno.

***

niti jedna mi se teorija ne sviđa. fali nam istraživanja u kontroliranim uvjetima. fali nam ozbiljne znanosti. fale nam sustavne statistike. fali nam netko potpuno lud kome bi se dalo ući dublje u problematiku.

a meni osobno fali i odgovor na pitanje zašto nam je stalo? kome i zašto uopće treba da se domaći strip objavljuje? zašto uopće tražimo modele koji bi mogli funkcionirati?

Re: Qost mortem ...

>osim ako:
a) sugestija nije usmjerena prema mojoj teoriji pod brojem 2) da bismo trebali doma raditi autorske stripove namijenjene stranom tržištu

Da, to

>b) trebalo bi osnovati domaću izdavačku kuću za domaće autore koja bi plasirala stripove na strana tržišta

Još bolje...ili najbolje: neki izdavač s imenom (čitaj Markos) sa nekakvim vezama vani fino nutka domaće stripove kolegama pa ako prođe onda malo njemu, malo autorima i bog ih veselio sve skupa... uz obavezno, putem medija, satisfakcionarno nabijanje na nos kako kod kuće nisu bili prepoznati, a vani kickaju asses.

>a meni osobno fali i odgovor na pitanje zašto nam je stalo?

Ma nije bitno zašto, bitno je da li nam JE ili NIJE stalo.

Re: Qost mortem ...

Zašto nam je stalo?
Ako su mange toliko zavladale svijetom i mladima zašto uopće talijani, francuzi i ameri više proizvode stripove? Što nije jednostavnije, čitaj isplativije, raspustiti sve crtače i scenariste, otkupiti prava na japanske stripove i samo plaćati prevoditelja i tisak. Par urednika u Marvelu, Dc-u, Bonelliju i sličnima koji ionako upravljaju tim firmama bi komotno moglo živjeti samo od toga. Ko .ebe crtače i scenariste. Nek crtaju za japance, a oni će onda tamo (amerika, francuska, italija) preprodavati. Ako možemo tako u Hrvatskoj, zašto ne bi mogli i oni u Americi, Francuskoj, Italiji. Zato što kuže da je bez proizvodnje bilo koja ekonomija u kurcu. Spirala koja ide nadolje u minus beskonaćno. A s proizvodnjom se dugoročno može više zaraditi. Više ljudi može više zaraditi i bolje živjeti. Oni tamo svoju industriju ne žele uništiti, a naš problem je što je mi ovdje više nemamo. Uništavanje je počelo sedamdesetih kad je nekom palo napamet da je lakše masovno kupovati za relativno male pare prava za strani proizvod nego održavati vlastitu proizvodnju. Mi bi tek trebali industriju ponovo dignuti na noge, a to je teško. Zato mrzim onu rečenicu koja se često može pročitati na s.comu: Podržimo izdavača. A zašto da ga podržim? Bolje mi je naučiti francuski ili talijanski, povećati time svoju vlastitu vrijednost u bilo kojem poslu kojim se bavim u životu i onda čitati stripove u originalu. Što će mi hrvatski prijevod? A kad bi imali vlastitu strip industriju, bilo bi tu više radnih mjesta, porez bi se plaćao u hrvatskoj, pare bi se vrtjele tu i barem malo bi se popravila ekonomija. Tehnički gledano, bez obzira na motive, gotovo svi domaći izdavači su uvoznički lobi, a nadam se da je svima jasno kako funkcionira ekonomija koja se bazira na gotovo 100% uvozu.

Re: Qost mortem ...

:-O

nevjerojatno dobar odgovor. i to marksističko-materijalistički! uopće se ne zajebavam kad kažem: još danas ću početi crtati novi strip! da nisam na poslu, sad isti čas bih počeo.

sve što vrijedi za ekonomske vrijednosti države, vrijedi i za duhovne pojedinca: bez proizvodnje niti jedna duhovna izgradnja ne može biti dugoročno održiva. ako nastavim samo uvoziti tuđe ideje, emocije, filozofije... neminovno ću dugoročno biti u deficitu i propasti :-(

Re: Qost mortem ...

Domaci glazbenici zive od sviranja po gazama, ne od prodaje cd-a.

Re: Qost mortem ...

a crtači od crtanja po guzama?

(zvuči smiješno, ali bilo je i toga, ne? tetovaža po dupetima? ma siguran sam da je netko od stripaša nekad neko dupe tetovirao. ne želim vjerovati da nije.)

inače, glazbenici sad imaju ZAMP, pa čak i totalne nule koje ozvuče neku emisiju ili - oni kojima padne sjekira u med - koji ozvuče ŠPICU neke emisije redovito dobivaju neke sitne parice. masa ekipe koji su radili neke TV špice odavno ne dobivaju ni trc ni crc za korištenje vizuala, ali odnedavno dobiju neke lipe i koju kunu za glazbu (koju su sklepali u Cubaseu kad je dedlajn već davno bio gotov i kad je to bilo brže nego tražiti neku stock-pozadinu). naravno, oni koji su se učlanili u ZAMP. pare koje HTV plati za one koji nisu članovi ZAMP direktno preusmjerava u sljedeću Josipovićevu kampanju i/ili troškove Severininog kurvanja po regiji. ili tako nekako. nisam pravnik. (nažalost?)

vjerojatno po novim knjižničarskim pravilima i stripaši imaju pravo na pare od posuđivanja stripova u knjižnicama, ali ne vjerujem da je itko ostvario pravo na minimalni iznos (čiji iznos ne znam, ali sve i da je jedna lipa ne vjerujem da bi bio premašen :-)))))))

Re: Qost mortem ...

Ja nisam ni tvrdio da glazbenici žive od prodaje CD-a.
Ovdje treba napomenuti da glazbenika ima najmanje 100 puta više nego stripaša i da svi ti glazbenici žive od muzike i to na domaćem terenu.

Nego, pazi ovo razmišljanje. Gledamo za prosječnu plaću. Prosječna brutto plaća u Hrvatskoj je reda 8000 kuna. To znači godišnje treba namaknuti 96000 kuna. Ako bi po tabli stripa od izdavača dobivao 500 kuna trebalo bi nacrtati 192 table godišnje što mu dođe praktički tabla u dva dana. Izvodivo ali koji će ti domaći izdavač dati 500 kuna po tabli i to još za 192 tabli. S druge strane, recimo da nacrtaš u godinu dana album tipa Bluberija. To je reda 50 tabli, što mu dođe praktički jedna tabla tjedno. Izvodivo, a ako radiš samo to tabla može biti savršeno nacrtana. Novi BG Bluberi košta 100 kn. Ako osnuješ izdavačku kuću i sebe u njoj zaposliš tako da tvoja plaća ide od prihoda firme i neka od svakog albuma kojeg prodaš za tvoju plaću ostane 30 kuna (jel ovo realno?, s ostalim si platio troškove oko tiska i ostalo 70 kn) slijedi da za svoju godišnju brutto plaću trebaš prodati 3200 primjeraka svog albuma u godinu dana. To otprilike odgovara tome da ti jedan od 1400 hrvata godišnje kupi album. Brojevi ne izgledaju nemoguće kada bi ljudi znali da postojiš. A to se danas može postići jer postoji internet. Doduše, radi se o prosječnoj plaći koja netto na kraju iznosi oko 5600 kuna mjesečno. S druge strane, jasno je da se mogućnosti otvaraju ako album prevedeš na recimo engleski.

Re: Qost mortem ...

a! zaboravio sam napisati svoju novu (zapravo najstariju od svih koju smo nekako previdjeli valjda zato što je "očigledna") - KLASNU (marksističku) - teoriju o propasti stripovskog tržišta.

evo vam je onda: propala je radnička klasa (to neću ni objašnjavati, ako se netko ne slaže nega se uštipne i probudi), a radnička klasa je:
a) čitala stripove;
b) kupovala stripove svojoj djeci.

dodatni dokazi:
propalo je sve što ovisi o parama radničke klase u kulturi, a prije svega i ponajviše - roto romani! dok se "književnost" još drži (na možda malo manjim nakladama, ali kad se podijeli na države i stanovnike... to je sve tu negdje), "pisani romani" su krepali.

itd. nemam sad vremena proširivati. ako netko ima prigovora, slobodno nek se javi pa ću pokušati dodatno braniti teoriju.

***

što nam to govori o tvojoj računici, Dupli? apsolutno ništa. jedan od 1400 hrvata još uvijek je radnik ili dijete iz radničke obitelji (toliko ih je otprilike zapravo i ostalo :-)). čini li mi se tvoja teorija nategnuta?
da.
nemoguća?
ne.
što mi fali u računici?
tiskaš 3200 primjeraka, a neće biti remitende?
nabaci još 800 na račun remitende i imaš 4000. pošto tisak neće premašiti 30 kuna po primjerku na tu nakladu, još si u pozitivi, ali ne vidim da si uračunao distribuciju. što ti jede bar 25-30 kuna jer na tu nakladu ne možeš računati na domaću prodaju i tri striparnice koje bi ti išle s malim rabatom.

sad si na rubu računice, a nemaš nikakvu reklamu i nitko nije čuo za tebe.

ja mislim da ti treba prodaja od cca. 2500 primjeraka da stvarno budeš samoodrživ.
SF?
pa ne bih rekao nemoguće. rekao bih jako nevjerojatno.

ali tko će riskirati "sve" (govorimo o full-time poslu, ne?) i pokušati? vjerojatno nitko. ali slažem se da half-assed pokušaji mogu dati u najboljem slučaju half-assed rezultate.
što mi se ne čini jako lošom perspektivom. half-assed opstanak je nekakav opstanak.

Re: Qost mortem ...

Ako koristiš internet za promociju, onda i distribuciju radiš preko njega. Koliko mentorovih izdanja je mcn slao poštom, osobno isporučivao ili na sajmovima prodavao, a koliko ih se prodalo po distributivnim centrima (knjižare, striparnice)?
Ono što je point je da treba nekoliko tisuća (3-4) prodanih primjeraka GODIŠNJE (ne mjesečno) da bi bio samoodrživ. Još je interesantnije da se luksuzna roba više isplati. Zato sam rekao jedan Bluberi album godišnje. Za njega ljudi daju 100 kuna, a to je 50 tabli. Kad bi čovjek radio nižu kvalitetu tipa Boneli i da je cijena usporediva s 18 kuna koliko je sad na kiosku i da mu ostane po primjerku 8 kuna trebalo bi mu 4 izdanja godišnje što je cca 400 tabli godišnje. Suludo.
Nego, kad sve pogledam, čini mi se da slična logika vrijedi i za izdavače. Oni doduše trebaju platiti prava (koliko su uopće ta prava?) ali s druge strane ne proizvode tj. ne crtaju pa se mogu baviti i dodatnim poslom. Ono što sam htio reći je da im se ne isplati raditi masovna , jeftina izdanja jer je po primjerku manja zarada pa se treba prodati daleko više. Strašno je to. Na kraju ispada da se najviše isplati od stripa napraviti elitistički zatvoreni krug s ekskluzivnom robom. Postaje mi kristalno jasno zašto strip umire u našim krajevima.

Re: Qost mortem ...

Nego jurice, što nas dvojica ovdje vodimo dijalog kad se fino možemo naći i ispričati, a možemo i preko chata. Ionako se dugo nismo vidjeli, a raja nek se sama zabavlja. Sve sam manje raspoložen za pametovanje u javnosti.

Re: Qost mortem ...

važi. jedini problem je što zadnjih par mjeseci, a još će par biti tako, moja žena radi neki supervažni (i tajni!) projekt na poslu zbog kojeg radi ponekad jutarnje, ponekad popodnevne smjene koje uključuju subote, a mogle bi početi uključivati i nedjelje, pa mi je teško planirati... niš mejlamo se oko termina.

***

samo napomenica (pošto sam i sam napravio par web shopova, poneki i za oveće kompanije): nema šanse da prodaš par tisuća STRIPOVA samo preko interneta. not gonna happen.

ako hoćeš prodati more stripova, MORAŠ ih nekako ubaciti u Algoritam, Profil i barem jedan lanac oko Božića (frend je napravio super posao s nekom igrom koja se slabunjavo prodavala dok je nije uvalio u par ovih velikih lanaca tipa Interšpar, Lidl gdje su se razgrabile pa ga traže da dodatno tiska). ali to je više priča za kafe i sl.

Re: Qost mortem ...

Ou, šit, vrijeme za novi post ...

Qost mortem ...

Pozdrav! Slazem se da bi se s obzirom na talentirane domace autore hrvatski stip mogao promovirati u inozemstvu i jedna takva antologija na engleskom jeziku bi se mogla plasirati na trziste stripova od Engleske, Indije, SAD-a, Australije itd.

Re: Qost mortem ...

@Ivarella - bojim se da o tome ovdje uopće nije bila riječ. Jest da je dvojbeno postoji li manji interes za hrvatske autore (kao hrvatske autore, ne kao radnu snagu) doma ili u inozemstvu, ali je taj interes u obačetiri slučaja svakako vrlo, vrlo mali. Antologije na stranim jezicima više služe za hvaljenje po doma nego što ikad ikome donose ozbiljnije novce ili karijere.

Re: Qost mortem ...

Pobogu, ti (mislim na Macana, naravno) kao da nikada nisi ucestvovao u jednoj od najstripskijihnajavantura ikada, stvaranju Munja Strip Magazina :-)

Kakve mange, kakav Boneli - to je za one koji VEC citaju stripove; obracanje uskom krugu koji je vec definisanog interesa i definisane velicine.

Radi se o pokretanju proizvodnje (Duplog za predsednika!) i stvaranju NOVIH citalaca. Bukvalno novih, prvorazrednih skolaraca i predskolaca; otkrivanju stripa uz ucenje citanja, gde je prednost pripovedanja u slikanja i manje kolicine teksta itekako dobrodosla i carobna.

Samo se seti reakcija, pisama i crteza koje smo dobijali, a boga mi i tiraza. Ali, kako iz iskustva znamo, iza toga mora da stane (bar malo) veca ekipa. Ili bar neko ko crta malo brze od Zdravka :-) Mozda Maza, kad mu kasne FR scenaristi :-)

Re: Qost mortem ...

Izvrstan clanak. Distribucija vjerovatno zavrjedjuje vise paznje jerbo mo's imati vise nasih vani nego na domacim prostorima. Edukacija kroz strip, primjerice, je malo vece trziste.