Search
Thursday, March 28, 2024 ..:: Home ::..   Login
 Qontakt Minimize
Vrijeme je da obnovim ovu kućicu. Novi mail je thedarkomacan na gmejlu.

Odgovaram za a) 7-9 minuta, ako smislim neku glupost, b) 7-9 dana, u prosjeku, c) 7-9 godina ako vas baš ne volim.

 Print   
 muQtašenje Minimize
Da, na ovom sajtu ima BESPLATNIH STRIPOVA koji su rezultat bar tri radne aQcije i nekih trenutaka ludila. Pa krenimo od svježijih:

SELAMALEJKUM, GENERALE - Ej bounafajd grefik novel. Or ej nouvelet, et list.

PONEDJELJAQ - tjedni web magacin!

TENA U VREĆI - "moj je cijeli život qonceptuala"!

OBUQA - škola političke kariqature Vlade Šagadina: Bilo je časno živjeti sa "Carstvom hladovine"!

MAX JAGUAR - Kamen koji odbaciše graditelji postade kamen zaglavni!. Iz pasice Milana Jovanovića, dodavana iz ruke u ruku, raste pustolovina, nemilosrdno kritizirana za čitateljski užitak.

DUGIN IZAZOV - kolor bez kolora, jer je Matt Madden rekao da se tako mora. Link vodi na Forum gdje se svačiji prilozi talože.

OBRAČUN - je moja serijalizirana i krvava prepirka s brojnim kreacijama. Link vas vodi na Forum gdje strip možete čitati redom

PROJEKT STOTE STRANICE - razni ljudi, po izvornoj zamisli Jasona Turnera, adaptiraju 100. stranicu neke drage si knjige. Link vodi na Forum gdje se iste gomilaju.

NATRAG - je strip koji, na Mejinu inicijativu, hrpa manijaka crta a kako drukčije nego od zadnje pasice prema prvoj. Link vodi na Forum gdje je svih 40 i kusur pasica na okupu.

STRIP CITY - su meta-rasprave o mediju stripa nastale od ekipe znane kao "Regočevci". Klik kako biste svih 15 epizoda pročitali kronološki.

REGOČ - je legendarni strip po kojem su Regočevci dobili ime. Link ne vodi na Forum nego na javaskript, ali sva objašnjenja su vam ondje.

Najposlije, JASPIS - je strip kojeg sam crtao sa 17, 18 pa i s 23 godine, a objavio kad sam otvorio blog. Grozan je, ali je okej.:)

PS Hvala Markosu na javaskriptovima i Shuckeyju na sređivanje svega na Forumu!

***

Za još bespla stripova pogledajte: 24satnocrtanjestripa.com

 Print   
 Qatalog Minimize
Hover here, then click toolbar to edit content

 Print   
 Blogoreja Minimize
May 21

Written by: darkomacan
5/21/2014 11:52 PM

A Field in England (Ben Wheatley, 2013.)

U prvoj sekundi filma nešto grune i ja pomislim: nadam se da to nije trik koji površnim uzbuđenjem skriva činjenicu da u ostatku filma uzbuđenja nema. U idućoj sekundi shvatim da je film crno-bijeli i pomislim: nadam se da to nije trik kako bi se nečemu što nema inherentnu umjetničku vrijednost pridodala pokost iste. U oba slučaja, kao i u toliko drugih, nade mi budu iznevjerene.

A FIELD IN ENGLAND je gnjavežno prešetavanje amo-tamo bez jasne priče (moguće je da je riječ o zaživotu, ali to je toliko izlizana premisa da mi se o toj opciji uopće ne da misliti), s dijalozima koji su zapravo šuplji (što pokušavaju prikriti lažno šekspirijanskim dijalozima koji ne drže ni kap vode ako ste tjedan dana prije gledali nekog pravog Šeksa) i filmaškom strategijom zbunjivanja gledatelja kako bi pomislio da je glupost njegova, a ne redateljeva.

Što ostavlja dvije, ako ne kvalitete a onda zanimljivosti. Prvo, film je snimljen za malo para, a uvijek mi je drago vidjeti takve jer to daje neku nadu domaćoj kinematografiji, samo šteta što FIELD ne daje nikakvu nadu ničemu. A drugo, napisala ga je žena, pa je zanimljivo da su pet muškaraca, koliko ih je iz sebe izvukla da njima napuči film, redom: seronja, razbojnik, divljak, kreten i đavao.

***

Behind the Candelabra (Steven Soderbergh, 2013.)

Ima u japanskim mangama taj yaoi žanr, o ljubavi starijeg i mlađeg muškarca, namijenjen ženskoj publici kojoj je to "jedina prilika da vide muškarce kako pokazuju osjećaje". Jedan od mogućih razloga za gledanje biografskog filma o neznasedajegay Liberaceu BEHIND THE CANDELABRA je sličan poriv, ali bojim se da će ostati neutažen. Kompletna struktura filma predvidljiva je, pogotovo kad se uzme u obzir da je film sniman po memoarima Liberaceova odbačena ljubavnika koji pokušava istovremeno prdnut i stisnut, prikazati sebe žrtvom, a ne oblatiti previše zvijezdu zbog koje ljudi čitaju knjigu ili gledaju film. Nijedna scena nije iznenađujuća, nijedna replika duhovita, a čak sam se na kraju začudio što je CANDELABRU snimalo neko, kao, redateljsko ime jer mi ni uprizorenje nije izgledalo naročito inventivno.

Ukratko, film je karikatura. Ili karikatura karikature, uzme li se u obzir da je o Liberaceu. Kao karikatura zanimljiv je prvih dvadesetak minuta dok se ne naviknemo na Michaela Douglasa koji (jednom) ne glumi kao da će svaki čas eksplodirati, a poslije nas na trenutak razveseli plastični Rob Lowe i to je to. Vjerojatno je bezbolnije pogledati CANDELABRU nego čitati memoare, ali kad likovi u jednom času usporede svoju prepirku (o analnom seksu) sa serijom "I Love Lucy", tad nehotice kažu sve što o filmu valja reći: gledajte "I Love Lucy", gledajte "Sex and the City" (razgovor o analnom seksu je ondje bolji), ali BEHIND THE CANDELABRA gledajte samo ako vas zanima kako se Matt Damon i Douglas posve neuzbudljivo ljube, guze, odijevaju u bunde i svađaju zbog para.

***
Dallas Buyers Club (Jean-Marc Vallée, 2013.)

Kad sam pogledao DALLAS BUYERS CLUB, pomislio sam kako sam vjerojatno bio nepravedan prema "Candelabri". Hoću reći, DALLAS je spektakularniji u svakom pogledu: dijalozi su bolji, svjesno reže krajeve scena kako bismo svako toliko palili mozak, kamera je zanimljivija (sve su to filteri, al' svejedno), glumcima su dane mrvu složenije emocije da se njima bakću, detalji istinite priče su opskurniji pa ne predviđamo tako lako kamo će pripovijest krenuti ... Ali, u biti je to isti film: nešto proživljeno je prepričano, probavljeno, producirano i ponuđeno na laku asimilaciju. "Candelabra" je žuća verzija priče o AIDSu, DALLAS socijalno osvještenija, ali služe istoj svrsi: kusanju tuđe patnje sa sigurnoga razmaka.

I hvalospjevu lovi, dakako. Kako znamo da Michael Douglas nije zapravo zaljubljen? Zatrpava Matta Damona parama. Kako znamo da je Matt Damon zapravo zaljubljen? Smatra da nije dobio dosta para. Kako znamo da je Matthew McConaughey bolestan? Kašlje, dakako, ali i vara na kocki. Kako znamo da se oporavio? Manje kašlje i odma' ima ideju za biznis. Kako, u oba filma, znamo da nismo gledali nešto nedajbože trivijalno: predzadnja scena je u sudnici pa je pridodana težina neumitna. Ne kritiziram, samo analiziram ... između ostaloga analiziram zašto sve manje mogu gledati američke filmove: udaljio sam se od njihove religije pa mi, kao bivšem pušaču dim, smeta kad mi je naturaju.

I još nešto mi smeta, kad već pljucarim: okopnjelost Matthewova, kao i Baleova u "Nestajanju", kao Zellwegeričino blimpanje u "Bridget Jones", kao i tjelesne oscilacije mladoga DeNira, smatraju se glumačkim dosegom? Pazi da ne bi: kad mlađi Patrick Stewart glumi ujaka Dereku Jacobiju koji u četrdesetima igra tinejdžera, ili kad Wilfried Brambell glumi oca šest mjeseci starijem Harryju H. Corbettu, onda je to gluma. Ovo Matthewovo je u najboljem slučaju poza, attention whoring, filter.

***
Big Bad Wolves (Aharon Keshales/Navot Papushado, 2013.)

Najveća vrlina ovoga filma je što mrtvu djecu ne uzima tragično. Mrtva djeca su u BIG BAD WOLVES ono što su i inače: intimni užas koji je ujedno isprika užasima koji slijede. Tako sagledano, ova se pripovijest - koja bi u holivudskim rukama imala potrebu svako malo stati i zdvajati nad nepravdom svijeta - pokazuje kao jedan od najistinitijih žanrova: groteska.

Ako početak filma još malo i tetura - prva scena je zbunjujuće lirična, druga djeluje kao opće žanrovsko mjesto do trenutka kad policajci ne počnu okrivljenom davati pare da zaboravi cijelu stvar - sve vrlo brzo sjedne na svoje mjesto kad u igru uđu baka i djed. U plemenskom sustavu, kako vrlo dobro znamo, nema usamljenih junaka ni čistih računa: takvo što je možda moguće u dalekim Amerikama, ali ovdje, bez obzira kakvo si zvjerstvo večeras naumio počiniti, bolje ti je prvo pojesti juhicu, a naravno da će biti i da tata sve zna bolje od tebe.

BIG BAD WOLVES vjerojatno nije tako dobar kako mi se ovoga časa čini. Kad se sve zbroji, ipak je to samo mali lokalni riff na velike uvozne teme. Ali u trenutku kad se velike teme od nadute svoje prevažnosti jedva više umiju kretati, lakoća riffa postaje lakoća gledanja, lakoća disanja, pa i lakoća življenja, svoj mrtvoj djeci uprkos.

***

The Artist (Michel Hazanavicius, 2011.)

Na koncu sam zaključio da ću o ovom filmu ipak misliti kao o dražesnom. Ali bilo je povuci-potegni: ne početku mi se učinio pretencioznim, ali spasio ga je dobro uvježbani psić; skoro je puk'o popola kad su u nijemi prosede uveli zvuk, ali nekako sam mu i to uspio oprostiti kad se pokazalo da je sve košmar; oko (ne)uvjerljivosti samoga hepiendinga sam se lomio, ali sam pustio da prevagne suštinska dobroćudnost filma i likova, neosporna činjenica da je THE ARTIST dao ono po što se u crno-bijela vremena i išlo u kino – bajku.

I talent. Uvijek je glupo uspoređivati različita doba i zabavu koja su proizvela, ali kad vidimo Jeana DuJardina kako može, a da i ne pisne, izvući iz sebe i komediju i tragediju, umiljato udvaranje kao i uvrijeđeno dostojanstvo – a ples da i ne spominjemo – onda mi se teško diviti nekim suvremenim starovima koji na ekranu uglavnom umiju izgledati.

THE ARTIST je trik film, čiji trik nije onaj očiti – pecanje na kartu nostalgije (iako, ne doslovno: zaplet ovoga filma bio bi prilično nemoralan u vremenu koje citira) i korištenje provjerenih poteza ranih majstora (iako, ne doslovno: kadrovi su rezani bliže, modernije nego što bi bili da je film sniman pred osamdeset i koju godinu) – već je trik u tome da trika nema: da bi ispričao što je o ljudima htio, THE ARTIST je morao biti snimljen tako kako snimljen jest.

Te mi, na koncu – ako Hazanavicius nije govorio o sebi – još samo naslov ostaje misteriozan.

(mcn)

Tags:

Your name:
Title:
Comment:
Add Comment    Cancel  

  
 šljaQa Minimize

 Print   
 linQovi Minimize

 Print   
 Arhiva Minimize
Archive
<March 2024>
SunMonTueWedThuFriSat
252627282912
3456789
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31123456
Monthly
January, 2024
December, 2023
November, 2021
September, 2021
July, 2020
January, 2020
October, 2018
September, 2018
June, 2018
March, 2018
December, 2017
September, 2017
July, 2017
June, 2017
March, 2017
February, 2017
October, 2016
August, 2016
July, 2016
February, 2016
January, 2016
December, 2015
October, 2015
September, 2015
July, 2015
May, 2015
April, 2015
March, 2015
February, 2015
November, 2014
September, 2014
August, 2014
July, 2014
June, 2014
May, 2014
April, 2014
March, 2014
February, 2014
January, 2014
November, 2013
October, 2013
September, 2013
July, 2013
May, 2013
April, 2013
March, 2013
February, 2013
January, 2013
December, 2012
November, 2012
October, 2012
September, 2012
August, 2012
July, 2012
June, 2012
May, 2012
April, 2012
March, 2012
February, 2012
January, 2012
December, 2011
November, 2011
October, 2011
September, 2011
August, 2011
July, 2011
June, 2011
May, 2011
April, 2011
March, 2011
February, 2011
January, 2011
December, 2010
November, 2010
October, 2010
September, 2010
August, 2010
July, 2010
June, 2010
May, 2010
April, 2010
March, 2010
February, 2010
January, 2010
December, 2009
November, 2009
October, 2009
September, 2009
August, 2009
July, 2009
June, 2009
May, 2009
April, 2009
March, 2009
February, 2009
January, 2009
December, 2008
November, 2008
October, 2008
September, 2008
August, 2008
July, 2008
June, 2008
May, 2008
April, 2008
March, 2008

  
 Lista blogova Minimize

 Print   
Copyright 2009.-2012. by Darko Macan   Terms Of Use  Privacy Statement
DotNetNuke® is copyright 2002-2024 by DotNetNuke Corporation