Written by: darkomacan
8/14/2008 6:37 AM

A bogme je Erlangen i tako davno bio da se poprilično ohladio u memoriji. Al' da vidimo mogu li je fotke štogod osvježiti, za ovaj zadnji nastavak fotoizvješća s te njemačke konvencije ...

Što nam je ostalo, što nam je ostalo ... Ostali su ljudi, ostale su face, neke više, neke manje poznate. Od poznatih, recimo Džuka, ovdje snimljen u vlaku na polasku, dok provodi svoje redovne jutarnje vježbe potezanja nosa ne bi li mu još malo narastao:



Onda čovjek koji samo na prvi pogled (po ćelavoj glavi i flasteroj na njojzi) podsjeća na Neslavnog Dolinara, dok je zapravo riječ o superfanu Mariju Bartoloviću, prepozitivnoj jednoj osobi, nikako da o nekome ružnu riječ kaže, a uz to je i hevimetalac:



Pa gazda lokalnog (njemačkog) ogranka Paninija, ugošćavać Džuke i mene te zadužen da ništa ne pođe po krivu na njihovom štandu kojeg ovdje isto uglavnom vidite: Alexander Bubenheimer (ne, nisam mu izmislio ime i prezime):



Kad spomenusmo štand, evo njega opet, a tu je i Džuka: ne poteže nos nego crta!



Crta i Marko Djurdjević (na istom štandu):



Crta i Zoran Janjetov (al' kod Ehape, pu! pu! :)): Iza njega: Peter Puck, Ne Znam i Jörg Hartmann, autor stripa o Nostradamusu i nekog budućeg krimića smještenog u Münsteru:



Može li Zoki bliže? Može!



Nic Klein, zvani "Nik Izvidnik" (neću reći zašto), velika nada sketchbooka i srodnih crtarija.



Momak Kojem Sam Uspio Zaboraviti Ime, Ali Koji Je Emigrirao Odavde I Sad Se Uspio Nasitno Probiti Tuširajući Stripove O Polugolim Djevojkama Koje Jašu Dinosaure Za Neko Klon Izdanje Pokojnih Gespenstera:



Prijatelj Momka Kojem Sam Uspio Zaboraviti Ime, Ali Koji Je Emigrirao Odavde I Sad Se Uspio Nasitno Probiti Tuširajući Stripove O Polugolim Djevojkama Koje Jašu Dinosaure Za Neko Klon Izdanje Pokojnih Gespenstera. Sam Prijatelj ne crta ništa:



Ono U Što Je Na Prošloj Slici Zagledan Prijatelj Momka Kojem Sam Uspio Zaboraviti Ime, Ali Koji Je Emigrirao Odavde I Sad Se Uspio Nasitno Probiti Tuširajući Stripove O Polugolim Djevojkama Koje Jašu Dinosaure Za Neko Klon Izdanje Pokojnih Gespenstera:



Paul "najpametniji čovjek u stripu" Gravett koji nas je od Erlangena do Minkena odbacio za sebe unajmljenom limuzinom te smo tako izbjegli Neslavnog Dolinara:



Slučajan uzorak sa Salona - prodavači:



Studenti sa svojim samizdatima:



Publika:



Publika:



Publika:



Kugla za zabavljanje male djece i malokalibarskih odraslih:



Te za kraj nekoliko slika koje me posebno vesele - jedan budući veliki čitatelj:



I jedna buduća velika crtačica (u šapicama joj je sjajan izum: kist od spužve kojim se može vodom iz kantice crtati po pločniku, crtež na suncu traje koliko i djetetova koncentracija, a onda se može i bez brisanja nanovo):



I na kraju mali poklon kojeg smo svi dobili nakon potpisivanja od čitateljice Elke - role peperminta zamotane u doma isprintane nove ovitke koji kažu "Erlangen - Hvala za potpisivanje."



Što da kažem? Baš lijepa uspomena. Kao i sve druge, uostalom.

(mcn)

Trackback Print

Location: Blogs Blogoreja Fotopisi