Search
Friday, March 29, 2024 ..:: Home ::..   Login
 Qontakt Minimize
Vrijeme je da obnovim ovu kućicu. Novi mail je thedarkomacan na gmejlu.

Odgovaram za a) 7-9 minuta, ako smislim neku glupost, b) 7-9 dana, u prosjeku, c) 7-9 godina ako vas baš ne volim.

 Print   
 muQtašenje Minimize
Da, na ovom sajtu ima BESPLATNIH STRIPOVA koji su rezultat bar tri radne aQcije i nekih trenutaka ludila. Pa krenimo od svježijih:

SELAMALEJKUM, GENERALE - Ej bounafajd grefik novel. Or ej nouvelet, et list.

PONEDJELJAQ - tjedni web magacin!

TENA U VREĆI - "moj je cijeli život qonceptuala"!

OBUQA - škola političke kariqature Vlade Šagadina: Bilo je časno živjeti sa "Carstvom hladovine"!

MAX JAGUAR - Kamen koji odbaciše graditelji postade kamen zaglavni!. Iz pasice Milana Jovanovića, dodavana iz ruke u ruku, raste pustolovina, nemilosrdno kritizirana za čitateljski užitak.

DUGIN IZAZOV - kolor bez kolora, jer je Matt Madden rekao da se tako mora. Link vodi na Forum gdje se svačiji prilozi talože.

OBRAČUN - je moja serijalizirana i krvava prepirka s brojnim kreacijama. Link vas vodi na Forum gdje strip možete čitati redom

PROJEKT STOTE STRANICE - razni ljudi, po izvornoj zamisli Jasona Turnera, adaptiraju 100. stranicu neke drage si knjige. Link vodi na Forum gdje se iste gomilaju.

NATRAG - je strip koji, na Mejinu inicijativu, hrpa manijaka crta a kako drukčije nego od zadnje pasice prema prvoj. Link vodi na Forum gdje je svih 40 i kusur pasica na okupu.

STRIP CITY - su meta-rasprave o mediju stripa nastale od ekipe znane kao "Regočevci". Klik kako biste svih 15 epizoda pročitali kronološki.

REGOČ - je legendarni strip po kojem su Regočevci dobili ime. Link ne vodi na Forum nego na javaskript, ali sva objašnjenja su vam ondje.

Najposlije, JASPIS - je strip kojeg sam crtao sa 17, 18 pa i s 23 godine, a objavio kad sam otvorio blog. Grozan je, ali je okej.:)

PS Hvala Markosu na javaskriptovima i Shuckeyju na sređivanje svega na Forumu!

***

Za još bespla stripova pogledajte: 24satnocrtanjestripa.com

 Print   
 Qatalog Minimize
Hover here, then click toolbar to edit content

 Print   
 Blogoreja Minimize
Sep 22

Written by: darkomacan
9/22/2015 10:00 PM

Her (Spike Jonze, 2013.)

Oni kojima znanstvena fantastika nije bliska katkad si je blagonaklono pokušavaju prispodobiti tumačeći je kao metaforu. No, znanstvena fantastika, barem ona dobra, nije metafora. Metafora je pokušaj da se stara igra osvijetli novim riječima dok je znanstvena fantastika promjena pravila igre e ne bi li ishod možda bio različit. Znanstvena fantastika je ono što neki tvrde da je nemoguće: eksperiment u polju društvenih znanosti.

Spike Jonzov film HER je zamalo uspio biti znanstvena fantastika. Sva mu četiri palca podižem za blagi retroutopizam, za izbjegavanje pojedinaca koji ruše trule sustave (za izbjegavanje bilo kakvog povišenog tona, zapravo), za priču koja sretan kraj podari sekundarnim likovima a ne i glavnome, te za Joaquina Phoenixa u dramskoj inačici Leonarda Hofstadtera, no pretkraj filma odlučio se za žanr istaknut u podnaslovu. U trenutku kad se priča zakolebala između naglaska na posve fiktivni problem osamostaljenja umjetnih inteligencija i prianjanja uz vrlo poistovjetljivu Phoenixovu patnju, Jonze je odabrao potonju, nesumnjivo komercijalniju a možda i intimno mu važniju, inačicu i time HER sveo na metaforu.

Jako dobru metaforu i, kad smo kod toga, jako dobar film. Ali ne i znanstvenu fantastiku. Opasnost da vam ne bude bliska, dakle, ne postoji.

***

Snowpiercer (Joon-ho Bong, 2013.)

Ispod pretenzije da se bude dramatično poetičan i možda ekološki osviješten ostala je zatrpana mogućnost da SNOWPIERCER bude jedna dobra shonen fight manga. Svako tumačenje (ono, džizs, triput sam počinjao film dok nisam preživio uvodne dvije minute idiotluka), a bogme i gotovo svaki dijalog (osim onih koje je nekako spasila Tilda Swinton) odvlačili su pozornost od onoga što Bong (jedino) dobro čini: kul poziranja tijekom efikasno snimljenih šora.

No, čak i kad ga zamišljam svedenog na mangu, SNOWPIERCER pati od nedorečenih likova (narkomani su jedini jasni), nategnutih ideja (eksplozivni kronol), zaboravljenih ideja (klervojantica u jednom trenutku zaboravi da to jest) i besmislene simbolike (je li bijeli medo simbol žilavog života ili krvavoga kraja?). Tako da mi se, na koncu, uz tabačine crnaca u tunelu, predvidljivo svidjela samo ideja vizualnog historičaraa i rečenica kad Gilliam za sebe kaže da je sjena svoje negdašnje sjene ... ali i to samo zato što sam je odlučio shvatiti kao kritiku Terryjeve produkcije zadnjih desetljeća.

***
Gravity (Alfonso Cuarón, 2013.)

U pedeset i drugoj minuti smo ovoga filma, dame i gospodo, i kiša otpada naišla je po treći put baš u pravom času i na pravom mjestu da izazove najveći mogući belaj. To nije deus ex machina, to nije dozvoljena koincidencija, to je lijenost. A kako mi je za spomenute pedeset i dvije minute ionako trebalo tri dana jer sam zijao naokolo od dosade, mislim da ću gledanje sad prekinuti i napisati prikaz, a vama je na volju hoćete li ga diskvalificirati tvrdnjama da je pedeset i treća minuta nenadmašni vrhunac svjetske kinematografije.

(Nije. Gvirnuo sam.)

Dio problema koje imam s GRAVITY je Sandra Bullock. Razumijem problem izlišnosti na kojeg u Hollywoodu nailaze glumice kad prijeđu četrdesetu i krutu potrebu da se pokažu i dokažu kao nešto više od lijepoga lišca, ali Buločica ovdje čini Brad Pittovu pogrešku. Brad, naime, periodički hoće pokazati da umije glumiti niškoristi, luđake, ubojice i manijake i svaki put podbaci jer nije shvatio Redfordovu lekciju: lijepi ljudi mogu biti samo heroji. To znamo i iz života: lijepim ljudima se nikad ništa loše ne događa, osim ako se ne ubiju od očaja nad ispraznošću svoga lijepoga života (ili gledajući GRAVITY). Nad lijepim ljudima nikad se ne možemo stvarno zabrinuti pa se tako ja već tri dana i pedeset i dvije minute intenzivno ne brinem što će se dogoditi sa Sandrom. Dokazala, dakle, nije ništa, a ni pokazala nije puno.

(Ono malo što jest, između dva skafandera, najbolji je dio filma.)

Jasno mi je zašto je Alfonso Cabrón htio snimiti ovaj film i u principu je to lijepo napravio. Samo, kad se usred pogibelji, krša i loma (usput: lijepo kažu da nema zvuka, a onda se svako kršenje i lomljava čuje) jedino od svega pitam kako su postigli bestežinski efekt, onda je film podbacio u zanimljivosti, svojoj osnovnoj zadaći. I jesam, čuo sam argumente kako je film trebalo gledati na velikom platnu u multipleksima posebno priređenim tako da kokice lebde oko gledatelja dok kisika u dvorani postupno biva sve manje i manje što pojačava halucinogeni učinak, ali njima bih odgovorio da je svaki film za kojeg trebaju posebni uvjeti zapravo performans i zanimljiv koliko i svaka "e, trebo si bit tamo" anegdota.

Hu! Malo sam se ispuhao, a sad idem vidjeti je li film završio.

***

Le gamin au vélo (Jean-Pierre i Luc Dardenne, 2011.)

Nije svaka šutnja ista.

LE GAMIN AU VÉLO, primjerice, je jedan "reč da bi rekel" film. Zato što ću mu, ako kažem koju riječ, početi tražiti nedostatke i neću završiti dok ga ne ogadim skroz. A zapravo se nema što ogaditi: film je postavio cilj – dobroćuteći, ispoliran i poučan cilj – i posred srijede ga pogodio iskusnom rukom. Sve što bi mu se, dakle, moglo zamjeriti jest cilj kao takav, što ne da ne bih mogao nego nema smisla. Eto mu petica iz umijeća i idemo dalje.

S obzirom da valja popuniti barem još jedan odlomak, potrošit ću ga na EL SOL DE MEMBRILLO Victora Ericea. Ni o njemu zapravo nemam što reći, ali iz posve drugoga razloga: ne može ga se opisati ako ga se ne prepričava, a šteta ga je prepričavati ako ga se može pogledati. Stoga mi se čini najboljim pustiti da ga vaša znatiželja potraži kad poželi, kao što je moja učinila par godina nakon što mi je Tom Šakić zapisao naslov na papir, i doživi kako umije.

***
Pieta (Kim Ki-duk, 2012.)

Moje su mi nadnaravne analitičke sposobnosti dale dokučiti da ovaj film ima dvije polovice, prvu i drugu. To spominjem prvenstveno za utjehu onima koji se, kao što ja jesam, uzastopnim gledanjima još pokušavaju probiti kroz prvu polovicu, pitajući se dokle će redatelj mučiti likove, koliko ih još kani srozati i zašto film mora biti toliko nalik životu. Sve će, dakle, biti u redu, ljudi: život traje do pola filma, od pola počinje žanr.

Žanr je tako utješan. U žanr se ne moramo uživljavati, on nas ne opterećuje suptilnostima psihe, njegova motivacija je jednostavna, pravila jasna i ishod (ajd, dvije-tri inačice ishoda, koliko da ne bude baš molitveno pravocrtan) predodređen. Kad Kim Ki-duk napo filma kaže "Dosta sam vam govorio istinu, sad ću vas malo tetošiti!" mi mu slinavo ljubimo stopala, zahvalni što je sve dotad jezivo bilo stvarno, ali, eto, ne baš do kraja istinito.

U jednu ruku, šteta. U drugu, da se duh početka protegao sve do kraja, ne bi vam imao tko ovo pisati.

(mcn)

Tags:

3 comments so far...

Re: Filmovi 2014. (6.dio)

Fak jea!
Cendrecenzije su se vratile! :-)
Oćemo još!

Jesi gledo / komentiro negdje Dredda 2012?
Ne sjećam se da sam čito...

By Quelava on   10/15/2015 8:11 PM

Re: Filmovi 2014. (6.dio)

Nisam recenziro, samo sam uživo.

By mcn on   10/17/2015 1:26 PM

Re: Filmovi 2014. (6.dio)

i ja!

U to ime, iskoristit ću priliku za malu recitaciju - radi se o novom glazbenom uratku mog VIS-a "Kad Djeca Zaspu", a poema se zove, naravno, "Đađ Dred":

Stiže
ĐAĐ DRED!
Tu je
Da uvede red

Nitko nije nevin, nitko nije prav
Doći ćemo svi na red
Sudit će nam Đađ Dred

Zakonodavac visi oko pasa
Crnoj pili sudac daje gasa
Kazne dijeli šakom i šaržerom
Nekad vozi zabranjenim smjerom

Učiniš li pizdariju malu -
Presuda ti stiže u rafalu
Uhvati li te samo sa travom -
Pravorijek sa eksplozivnom glavom

Nema kod njeg neriješenih spisa
Ne kvari ga guzica ni sisa
Na motoru, besprijekornog tena,
Pravda stiže, žalba odbijena

By Quelava on   10/25/2015 2:36 PM

Your name:
Title:
Comment:
Add Comment    Cancel  

  
 šljaQa Minimize

 Print   
 linQovi Minimize

 Print   
 Arhiva Minimize
Archive
<March 2024>
SunMonTueWedThuFriSat
252627282912
3456789
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31123456
Monthly
January, 2024
December, 2023
November, 2021
September, 2021
July, 2020
January, 2020
October, 2018
September, 2018
June, 2018
March, 2018
December, 2017
September, 2017
July, 2017
June, 2017
March, 2017
February, 2017
October, 2016
August, 2016
July, 2016
February, 2016
January, 2016
December, 2015
October, 2015
September, 2015
July, 2015
May, 2015
April, 2015
March, 2015
February, 2015
November, 2014
September, 2014
August, 2014
July, 2014
June, 2014
May, 2014
April, 2014
March, 2014
February, 2014
January, 2014
November, 2013
October, 2013
September, 2013
July, 2013
May, 2013
April, 2013
March, 2013
February, 2013
January, 2013
December, 2012
November, 2012
October, 2012
September, 2012
August, 2012
July, 2012
June, 2012
May, 2012
April, 2012
March, 2012
February, 2012
January, 2012
December, 2011
November, 2011
October, 2011
September, 2011
August, 2011
July, 2011
June, 2011
May, 2011
April, 2011
March, 2011
February, 2011
January, 2011
December, 2010
November, 2010
October, 2010
September, 2010
August, 2010
July, 2010
June, 2010
May, 2010
April, 2010
March, 2010
February, 2010
January, 2010
December, 2009
November, 2009
October, 2009
September, 2009
August, 2009
July, 2009
June, 2009
May, 2009
April, 2009
March, 2009
February, 2009
January, 2009
December, 2008
November, 2008
October, 2008
September, 2008
August, 2008
July, 2008
June, 2008
May, 2008
April, 2008
March, 2008

  
 Lista blogova Minimize

 Print   
Copyright 2009.-2012. by Darko Macan   Terms Of Use  Privacy Statement
DotNetNuke® is copyright 2002-2024 by DotNetNuke Corporation