Written by: darkomacan
4/22/2008 12:28 PM

Rudi Aljinović prepričao mi je jučer anegdotu kad je Davor Šošić prolazio hodnicima Večernjeg lista prozivajući Dinka Žibrata za crtanje stripova u "Malom koncilu", katoličkom časopisu za mlade. Ako je neku hipokriziju trebalo istaknuti, nastavio je Rudi, onda je to ona da se "Mali koncil" tiskao baš u tiskari "Borbe", glavnoga partijskog organa, čiji su radnici glede naklada spomenutih izdanja znali reći "Dajte nam još jedan 'Mali koncil' pa 'Borbu' ni ne moramo raditi".

Enivej, baš ti stripovi koje je Dinko Žibrat radio za "Mali koncil" su oni koje sam iz djetinjstva zapamtio - ponajprije četverostraničnu stihovanu priču o uskrsnuću potpisanu "neprobojnim" pseudonimom "Žil Frer". S obzirom da sam tada imao desetak-jedanaest godina, to nešto govori o karakterističnosti i prepoznatljivosti Žibratova stila: uglatost naslijeđena iz karikatura pedesetih, veliki nosovi i karakteristične masne linije. Volio sam ga u novinama, prepoznao u "Malom koncilu", cijenio do kraja.

Osobno ga nisam baš poznavao, iako smo se jednom ili dvaput sreli na nekim masovnim strukovnim okupljanjima. Ne znam bi li me bio prepoznao na ulici: ja njega nisam, a to što bih ga ponekad pozdravio, a ponekad ne bio je samo plod mojih neuroza kod slučajnih susreta.

U prolazu pod Iličkim neboderom, nedaleko od strip dućana nedavno prekrštenog iz "More Comics" u "Stripovi na kvadrat", nalazio se i ostakljeni ormarić u kojem su bile izložene Dinkove karikature. Jedinstven ormarić u gradu i ne znam kome ostaje na korištenje.

Laku noć, Žile.

(mcn)

Trackback Print

Location: Blogs Blogoreja