Re: Život piše šale

ovo si, naravno, stavio samo zato sto si znao da cu ja procitati i iznervirati se?

odmah se sjetim telefonskog razgovora s prijateljicom koja me zove da idemo na nekakvu izlozbu slika koja joj se svidjela.
- ja iz principa ne ulazim u galerije.
- kakve su sad to talibanske fore?
- tako: galeristi su gamad koju treba poklati, a njihovi posjetitelji ili kičmanš bez pametnijeg posla ili kolekcionari (o kojima je Freud sve jasno rekao).
- ali ima bas dobrih slika.
- ima u danasnje doba i bas dobrih reprodukcija. one retardirane fore o "auri originala" mogu prodavati polupismenim tajkunima koji kupovanjem diploma i slika lijece kompleks primitivnosti.
- reprodukcija nije nikada do kraja kao original.
- dobro, a zasto onda kemijskim putem utvrdjuju je li neka slika original ili vjesta kopija? ako najveci "strucnjaci" ne znaju je li platno naslikao Van Gogh ili ju je to prekopirao neki seljo s malo reprodukcijske vjestine i puno slobodnog vremena, kako je onda Van Goghovo platno bolje od seljinog?

itd.

a da ce manija zaradjivanja velikih para prodavanjem originala mrtvih autora kojima novac vise ne treba (u slikarstvu je najbolja fora dizati u nebesa cijene mrtvih slikara, jer onda galeristi i kolekcionari nemaju straha da ce slikar naslikati nesto novo i sam zaraditi - na slikarima je da skapavaju i odsijecaju si usi, a na galeristima da zaradjuju) zahvatiti i strp kod kojeg je (rijecima Ivane Armanini) "reprodukcija jednakovrijedna originalu", moram priznati da nisam ocekivao.

eto - nema ideje dovoljno ciste.

Re: Život piše šale

sad mi jos palo na pamet da se Bednjanec bezveze boji da je zaboravljen. ako mu se zuri da ga revaloriziraju, neka samo pokloni sve svoje originale nekom spekulantu i umre. slava zagarantirana!

Re: Život piše šale

Ali kupovanjem originala posjeduješ umjetnika samog - njegovu krv, znoj i suze, u doslovnom, fizičkom smislu. :) A tek kada bude moguća kućna reprodukcija iz tragova DNK...

Re: Život piše šale

Mislim da nije baš tako, Jurice. Ne može četverobojni tisak reproducirati kolor originalne slike, ni njezinu teksturu, na kraju ni optički prostor jedne npr. dvometarske slike, koji različitim vibracijama stvara (bar bi trebao) jedan prostorni efekt. Razlika je u najmanju ruku kao između slušanja CDa i koncerta u živo. U zadnje vrijeme mi je čak i strip sve važniji kao objekt - ne originalne table, već tiskani primjerak (reprodukcija je vijednija od originala!), kao neki artefakt vremena, sa svojom teksturom papira, formatom, greškama, mirisom ljepila... to je ona dodatna vrijednost koju sken na monitoru nema. Ne znam, u ovom vremenu kad su jedino informacije na cijeni predmeti mi postaju sve draži.

Re: Život piše šale

neke stvari koje si istaknuo, iko, su apsolutno tocne: pogotovo je nemoguce adekvatno reproducirati skulpturu, instalaciju i sl.

ali meni ti to osobno uopce nije zanimljivo. nema to nuzno veze s objektivnim kvalitetama galerijskog iskustva.

cisto rasprave radi nastavljam:

"Razlika je u najmanju ruku kao između slušanja CDa i koncerta u živo"

definiraj "u zivo". to je takodjer nesto oko cega sam se obicavao svadjati. rock koncerti ne idu uzivo nista vise nego sto na televiziji uzivo gledas nogometnu utakmicu.

pjevac pjeva u mikrofon, taj zvuk se digitalno obradjuje i reproducira. jedina razlika je u vremenskom odmaku i velikoj grupi ljudi u kojoj koncert slusas.

klasicni koncert nije takav slucaj, ali meni opet kvalitetna reprodukcija nije nista losija od izvedbe.

cini mi se da to ima vise veze s fenomenom nego necim sto ja shvacam umjetnoscu. ne smatram, recimo, da postoji razlika izmedju dva izdanja knjige. bez obzira na font, dizajn i sl. umjetnost u njoj je za mene identicna. iako citalacko iskustvo moze biti ugodnije ili manje ugodno (sitna i necitka slova, npr).

"predmeti mi postaju sve draži"

meni ne. ja volim vrijeme informacija.

a i jedva cekam kvalitetnije citace za digitalne knjige na kojima ce se moci adekvatno citati i stripovi.

knjige vec citam gotovo iskljucivo u digitalnom obliku.

Re: Život piše šale

Ma da, i ja sam izgubio interes za galerije. Počelo mi je to ličit na odlazak na misu s lošom propovjedi i u ime sumnjivog božanstva.
Ono što volim kod dobrog slikarstva je njegovo djelovanje u vremenu, jedna tiha, pasivna energija koja zrači godinama, čak stoljećima. I mjenja se!
Digitalni zapis je zauvijek isti. Koncert je uvijek drugačiji.
(Što se tiče dva izdanja knjige, nedavno je izišao Jack Kirbyjev Fourth World, na sjajnom papiru s novim kolorom. Ideje su iste. Ali to više nekako nije to.)
A u zadnje vrijeme mislim se šta ako bude neki kolaps 2012. i nestane civilizacije. I onda neki inteligentni majmun iz budućnosti pronađe jedan strip i jedan sprženi DVD. Šta će mu bit lakše dešifrirat?

Re: Život piše šale

"I onda neki inteligentni majmun iz budućnosti pronađe jedan strip i jedan sprženi DVD. Šta će mu bit lakše dešifrirat?"

Dokazano u dva dokumentarca (Aftermath: Population zero i Life after people) da ništa ne preživi. Čak ni radio/TV signali koje odašiljemo. Sve priroda reciklira i pojede. Mooožda, eventualno, budu negdje duboko zatrpani klinasto pismo i piramide. :)