Written by: darkomacan
9/19/2009 5:04 PM

Već neko vrijeme vodim uzaludnu borbu s nataloženim materijalnim vlasništvom. Ne pomaže tu ni nagrađivanje najboljih postera jerbo se zadnja dva (Vlado i edobaka) ne javlaju pa mi se ni kuća ne prazni. A jutros sam pošao na sajam Autorske kuće s čvrstom namjerom zamijeniti 4 knjige, jedan strip album i kablove za auto za SAMO DVIJE KNJIGE, a vratio sam se sa četiri.

Ah.

Isto tako, nekidan sam odlučio prorijediti crtaći pribor jer koristim ukupno valjda 6 komada bilo čega, a toga ima ... Pa ovoliko:



U kojem mnoštvu se nalaze i neki pravi biseri. Recimo, ovaj kist kojeg sam valjda prao ... razrjeđivačem? I onda čuvao u nadi da će mu, kad se oporavi, narasti nova kosa?



Ova dva flomastera su posebna priča. Datiraju iz 1977-8. i bili su ključna boja za obiteljski časopis "Pablo" kojeg sam u tri godine napravio tridesetak brojeva (po 4 stranice). Zašto? Zato što je "Pablo" ime dobio po istoimenoj kornjači (jež se zvao Picasso) i ja sam zaključio kako se SAMO TAJ TON može koristiti za njegovu kožu pa sam ih pomno pazio i ne rabio te flomiće ni za što drugo. Naravno, "Pabla" ne radim od 1979. ili 1980., ali flomići su još tu. I JOŠ SE NISU SASUŠILI!



Ovo je još jedan biser, ako ne iz osnovnoškolskih dana, a onda ne puno poslije njih. Uvijek sam patio za tim četverobojkama, iako im je stvarna upotrebljivost bila eeeeh, jer bi se crna i plava potrošile odmah (mine su bile kratkušne), a onda bi čovjek s crvenom i zelenom crtao, ne znam, portugalsku zastavu? A zamjenske mine su se teško nalazile i još teže ulazile u penkalu. Al' u ime patnje čuvam je još i danas.



Ni flomići ni četverobojka nisu otišli u smeće, dakako. Nad kistovima sam dugo dvojio i još uvijek dvojim jer - kako ne umijem njima baratati - ne znam koji su nepovratno vriti, a koji još nečemu mogu poslužiti. Ima tu nekih nerabljenih Windsor i Newtona presitnih za upotrebu (00, 0 i 1) tako da ... Ah, neka žive!



Evo preživjelih! Ta velika čistka baš i nije bila naročito velika ...



Evo još preživjelih: ne postoji moralan način da se baci olovka pa ma kako sićušna bila, je li tako? Sjećam se da je Magda u Zagreb filmu imala poklopac od koluta filma (srednje velik, metalan) dupkom pun neupotrebljivo malih drvenih bojica sravnjenih u crtanju crtića. I što s isluženom vojskom? Ništa, čuvaj!



Evo žrtava! Premda ... još nisam odnio koš do kontejnera, a smetlari dolaze tek u utorak. :)



Još jedna velika dvojba. Staklene bočice Leonhardi tuša, neoprane. Kao, bacio bih ih, ali kad imaju tako dobro težište, a Leonhardi je sad u nekim zakua plastičnjacima koje se izvrću, a osim toga nisam Leonhardi koristio već deset ili petnaest godina jer je i sam tuš zakua. E, ali samo to nekorištenje i neproizvodnja čini od ovih bočica skoro pa arheološke artefakte! I što sad? Nisam odlučio.



I za kraj: peteljka od paradjza.



(mcn)

Trackback Print

Location: Blogs Blogoreja Fotopisi