Search
Wednesday, July 17, 2019 ..:: Home ::..   Login
 Qontakt Minimize
Iako je nezamislivo da svatko već nema neki od mojih 700 mailova, evo 2 preporučena:

mcn (na) hi (.) t-com (.) hr za pisma

darkomacan (na) yahoo (.) com za crteže i ostale otegotne okolnosti

Odgovaram za a) 7-9 minuta, ako smislim neku glupost, b) 7-9 dana, u prosjeku, c) 7-9 godina ako vas baš ne volim.

 Print   
 muQtašenje Minimize
Da, na ovom sajtu ima BESPLATNIH STRIPOVA koji su rezultat bar tri radne aQcije i nekih trenutaka ludila. Pa krenimo od svježijih:

SELAMALEJKUM, GENERALE - Ej bounafajd grefik novel. Or ej nouvelet, et list.

PONEDJELJAQ - tjedni web magacin!

TENA U VREĆI - "moj je cijeli život qonceptuala"!

OBUQA - škola političke kariqature Vlade Šagadina: Bilo je časno živjeti sa "Carstvom hladovine"!

MAX JAGUAR - Kamen koji odbaciše graditelji postade kamen zaglavni!. Iz pasice Milana Jovanovića, dodavana iz ruke u ruku, raste pustolovina, nemilosrdno kritizirana za čitateljski užitak.

DUGIN IZAZOV - kolor bez kolora, jer je Matt Madden rekao da se tako mora. Link vodi na Forum gdje se svačiji prilozi talože.

OBRAČUN - je moja serijalizirana i krvava prepirka s brojnim kreacijama. Link vas vodi na Forum gdje strip možete čitati redom

PROJEKT STOTE STRANICE - razni ljudi, po izvornoj zamisli Jasona Turnera, adaptiraju 100. stranicu neke drage si knjige. Link vodi na Forum gdje se iste gomilaju.

NATRAG - je strip koji, na Mejinu inicijativu, hrpa manijaka crta a kako drukčije nego od zadnje pasice prema prvoj. Link vodi na Forum gdje je svih 40 i kusur pasica na okupu.

STRIP CITY - su meta-rasprave o mediju stripa nastale od ekipe znane kao "Regočevci". Klik kako biste svih 15 epizoda pročitali kronološki.

REGOČ - je legendarni strip po kojem su Regočevci dobili ime. Link ne vodi na Forum nego na javaskript, ali sva objašnjenja su vam ondje.

Najposlije, JASPIS - je strip kojeg sam crtao sa 17, 18 pa i s 23 godine, a objavio kad sam otvorio blog. Grozan je, ali je okej.:)

PS Hvala Markosu na javaskriptovima i Shuckeyju na sređivanje svega na Forumu!

***

Za još bespla stripova pogledajte: 24satnocrtanjestripa.com

 Print   
 Qatalog Minimize
Hover here, then click toolbar to edit content

 Print   
 Blogoreja Minimize
Mar 29

Written by: darkomacan
3/29/2010 2:48 AM

The Spiral Staircase (1945) Robert Siodmak

Po čemu ja pamtim filmove? Sigurno ne po raspletima, a ponekad ni po zapletima. Al' po melodrami i patetici svakako. Ne znam kad sam zadnji put gledao THE SPIRAL STAIRCASE - nisam ni znao da jesam jer ga inače ne bih ostavio na popisu - vjerojatno kad je zadnji put bio kod nas na televiziji, a nisam ni prepoznao da sam ga gledao do scene u kojoj se romantični san glavne junakinje razbije činjenicom da je od traume zanijemila pa da na sanjanom vjenčanju neći moći izgovoriti ključnu riječ.

I tako to. Sve ostalo - tko je ubojica i tko je kriv - niti sam zapamtio onda, niti ću se za koji dan više sjećati. Što ne znači da je film bio loš - ima jako lijepo postavljenih scena, pogotovo ona dva ubojstva pokazana samo efektnim grčenjem ruku - ali se s ove distance, ne ulazeći u bitnost režisera za razvoj žanrovskih klišeja, konzumira poput bolje epizode nekog Bonellijevog stripa.

(Štoviše, atmosferom me podsjetio na nekog od ranih Dylana, pa bit će da ga je Sclavi gledao.:)).

Je li za film kompliment da je postao mem i, time, vrijednosno neprepoznatljiv, neka odluči netko drugi. Ja ga mogu cijeniti, ali nisam mogao uživati.

***
The Long Goodbye (1973) Robert Altman

Hm, komotno bi moglo biti da sam i ovaj film zapravo već gledao, ali je isto tako moguće da je to bilo u neko vrijeme kad mi djevojačke sise nisu bogznašto značile, jer se Marlowljevih susjeda uopće ne sjećam. Ili ga možda nisam gledao, ali sam gledao druge filmove iz sedamdesetih koji se imaju tendenciju svi stopiti u jedno?

Da se ne pomisli da opet nešto kakim samo da bih kakio: film mi se (uglavnom) svidio. Elliott Gould je faca (možda zato što je kovrčav, ali vjerojatno zato što je smiješan; uvijek sam više volio te koji se s vremena na vrijeme iskese (njega, Sutherlanda, Redforda, Scotta) nego ozbiljnjake poput Newmana, Hoffmana ili Texa Willera), fini, spori ritam mi je godio, scenarij je pun nepredvidivih detalja, a čak mi je i zaplet uspijevalo pratiti, što mi se u krimićima ne događa često (zato što me nije briga, ne zato što mi intelektualne sposobnosti odumiru).

A kad kažem da mi se film svidio "uglavnom", onda je to zbog završetka, koji je baš ono - sedamdesete. Nedavno sam, recimo, gledao "Thunderbolt & Lightfoot", snimljen tu negdje, koji je prototip filma iz 70ih: ide kao normalan film, a onda se nenajavljeno sranje dogodi u zadnjoj sceni jerbo filmaš ima potrebu reći da je svijet posran. Te tako i u "The Long Goodbye" gdje meki i simpatični Marlowe učini nešto što je posve izvan karaktera i dramaturgije ... šoka radi? Ili kao autorski stav? Šok se postigne, ali ja sam ipak za dramaturgiju u kojoj ne opali u trećem činu kubura koja nam nije pokazana u prvom.

U pozitivu, pak, primijetit ću da je film zaista režiran, za razliku od današnjih storibordiranih: tu se ljudi kreću kroz kadar, tu su mase, tu su pejsaži. To je film, a ne strip.

I ima Schwarzeneggera s jadnim brčićima i u žutim gaćama, što nikako nije minus za nas koji se volimo smijati.

***
Hombre (1967) Martin Ritt

Ima Bane pravo: western ti se uvuče pod kožu. Ono, gledao sam ja westerne kao i svaki klinac, ali mi nikad nisu bili najdraži žanr. Dijelom stoga što su naginjali drami radije nego komediji (dok ja, je li ...), a dijelom stoga što je većina stripova koji su mi išli na q bila western pa su mi loši westerni postali pojmom westerna. I tako to sve do Kena Parkera kod kojeg sam ozbiljno došao u opasnost proglasiti ga većim od westerna i tako počiniti logičku pogrešku onih koji tvrde da dobar SF nije više SF zato jer je dobar. Nu, da.

Ne spominjem Kena Parkera bez veze u tekstu o kojem pričam o HOMBREU. Jest da je Jeremiah Johnson inicijalna Kenova kapsula, ali i HOMBRE ima dosta atmosfere i karakterizacijskih iskoraka kakve smo u Parkeru navikli poslije sretati. Da i ne spominjemo sam početak - onaj s konjima, koralima i željeznicom - koji je odavde direktno dignut u pedeset i nekoj Parkerovoj epizodi. Što da rade jadni Talijani: nije bilo interneta pa je research uvijek bio iz druge ruke; gledalo se, pamtilo, kombiniralo, pisalo, crtalo.

Enivej, dobar je HOMBRE. Jest western i nije western po tome što bi ga Elmore Leonard, da ga je pisao koju godinu poslije, komotno mogao presložiti u socijalni krimić, ali je, u drugu ruku, baš zbog toga dobar - jer pokazuje koliko je western, u svom arhetipskom, povijesno nikadpostojećem obliku širok i širokogrudan žanr spreman otrpiti sve i svašta dokle god ima konja i pištolja. I tako mi se western (odgledao sam ih, posla i edukacije radi, u zadnje vrijeme par i mimo ove liste) uvukao pod kožu.

HOMBREU se u minus piše Paul Newman, u plus vrcketavi dijalozi, u bizarnosti konj u prvoj sceni čije me lice podsjetilo na Burta Lancastera. Opći dojam - pozitivan.

***
Les quatre cents coups (1959) Francois Truffaut

Završetak filma, gdje nam autor neće, ali baš neće reći što da mislimo razlog je zašto francuski film ima reputaciju kakvu ima. Ili bar kakvu je kod mene stekao kad sam bio klinac. Ide, ide, pa - pogotovo usporedi li se s olivudskim - stane. Kako razočaravajuće, pogotovo kad si dijete, te je li onda čudno da mi je francuski autorski film ostao velika rupa u obrazovanju?

Gledan danas, Truffaut je, naravno sjajan. Ide, ide pa, prije nego što se zaleti u svoj svršetak, ide još, ide kao mlazni avion, ako ne i dva. A dva su tome i razloga: neizrečenost (ako već ne i nedorečenost) i realizam. Neizrečenost nas uvlači u likove, tjerajući nas da nagađamo što misle, kao da su stvarne, a ne celuloidne osobe, a realizam nije u smislu tehnike, o čemu sam pričao kod "Ostrova", već u smislu građenja uvjerljivog svijeta.

Baš sam nekidan raspravljao nešto s Tanjom o tome kako se ni ona ni ja svijeta u kojem smo kao klinci živjeli ne sjećamo onakvim kakvim ga fotografije prikazuju, kao da smo izgradili svoje slike samo od onoga što nam se svidjelo, dok ima ljudi čija je slika svijeta izgrađena baš od vjernosti svakog detalja, što je ono što kod Truffauta zovem realizmom. Ili je možda i on izgradio svoju sliku samo od zapamćenog, a meni se čini realističnom jer je sumornija (odraslija?) od moje?

Enivej, odličan film (a fakat film: uvodna sekvenca ili ona s nastavnikom tjelesnog su čisti film, a ne neki snimljeni strip kao ovo što se danas, generaliziram li nepravično, snima), sram me bilo što ga prije nisam gledao i zbog svojeg sam zaziranja zaslužio packu, ako već ne i četiri stotine njih.

(mcn)

Tags:

1 comments so far...

Re: 100 filmova (5/25)

Ovaj Truffaut mi baš i nije sjeo kad sam imao 20. Dakle, došlo vrijeme za ponovno gledanje. Ove tvoje recenzije (pozitivne) tjeraju me da opet pogledam neke stare filmove, ali i neke koje inače ne bih nikad gledao (Ostrov). Tenks

By oko on   3/29/2010 6:13 PM

Your name:
Title:
Comment:
Add Comment    Cancel  

  
 šljaQa Minimize
Stripovi u radu (zamišljeno/napisano/nacrtano):

Borovnica 7: 44/15/15
Colt & Pepper 1 54/54/54
Daughter of God: 30/30/-
Joseph: 100/20/-
Maršal Bass 5: 54/54/36
Sergej: 504/288/288
Siva Kronika: 84/56/56
Slomljeni svemir: 192/104/104
Sons of Aries: 132/22/-
The Room 60/6/-
Ultimus 1: 54/54/12

Preuzeti prijevodi:
Achille Talon integral 1-3
Calvin & Hobbes 1-4
Hellboy 6
Promethea 1-3

 Print   
 linQovi Minimize

 Print   
 Arhiva Minimize

  
 Lista blogova Minimize

 Print   
Copyright 2009.-2012. by Darko Macan   Terms Of Use  Privacy Statement
DotNetNuke® is copyright 2002-2019 by DotNetNuke Corporation