Search
Saturday, October 23, 2021 ..:: Home ::..   Login
 Qontakt Minimize
Vrijeme je da obnovim ovu kućicu. Novi mail je thedarkomacan na gmejlu.

Odgovaram za a) 7-9 minuta, ako smislim neku glupost, b) 7-9 dana, u prosjeku, c) 7-9 godina ako vas baš ne volim.

 Print   
 muQtašenje Minimize
Da, na ovom sajtu ima BESPLATNIH STRIPOVA koji su rezultat bar tri radne aQcije i nekih trenutaka ludila. Pa krenimo od svježijih:

SELAMALEJKUM, GENERALE - Ej bounafajd grefik novel. Or ej nouvelet, et list.

PONEDJELJAQ - tjedni web magacin!

TENA U VREĆI - "moj je cijeli život qonceptuala"!

OBUQA - škola političke kariqature Vlade Šagadina: Bilo je časno živjeti sa "Carstvom hladovine"!

MAX JAGUAR - Kamen koji odbaciše graditelji postade kamen zaglavni!. Iz pasice Milana Jovanovića, dodavana iz ruke u ruku, raste pustolovina, nemilosrdno kritizirana za čitateljski užitak.

DUGIN IZAZOV - kolor bez kolora, jer je Matt Madden rekao da se tako mora. Link vodi na Forum gdje se svačiji prilozi talože.

OBRAČUN - je moja serijalizirana i krvava prepirka s brojnim kreacijama. Link vas vodi na Forum gdje strip možete čitati redom

PROJEKT STOTE STRANICE - razni ljudi, po izvornoj zamisli Jasona Turnera, adaptiraju 100. stranicu neke drage si knjige. Link vodi na Forum gdje se iste gomilaju.

NATRAG - je strip koji, na Mejinu inicijativu, hrpa manijaka crta a kako drukčije nego od zadnje pasice prema prvoj. Link vodi na Forum gdje je svih 40 i kusur pasica na okupu.

STRIP CITY - su meta-rasprave o mediju stripa nastale od ekipe znane kao "Regočevci". Klik kako biste svih 15 epizoda pročitali kronološki.

REGOČ - je legendarni strip po kojem su Regočevci dobili ime. Link ne vodi na Forum nego na javaskript, ali sva objašnjenja su vam ondje.

Najposlije, JASPIS - je strip kojeg sam crtao sa 17, 18 pa i s 23 godine, a objavio kad sam otvorio blog. Grozan je, ali je okej.:)

PS Hvala Markosu na javaskriptovima i Shuckeyju na sređivanje svega na Forumu!

***

Za još bespla stripova pogledajte: 24satnocrtanjestripa.com

 Print   
 Qatalog Minimize
Hover here, then click toolbar to edit content

 Print   
 Blogoreja Minimize
Jun 13

Written by: darkomacan
6/13/2010 7:35 PM

M (1931) Fritz Lang

Zapravo je depresivno koliko su stari filmovi dobri i inventivni. Ono, s jedne strane je logično - u novom polju nema mjesta za polutalente i nagađače, ili imaš viziju ili nemaš u polju što raditi - ali s druge je strane snuždljivo koliko su gotovog jezika kasniji filmovi (pa i stripovi) primili od autora koji su izmišljali filmsku abecedu.

(Na ovom mjestu me zamislite kako se hrvem s potrebom da u tekst ubacim neki jadan vic o tome kako je filmskoj abecedi Lang dodao slovo M te, avaj, gubim bitku.)

Jer, što ima bilo koja policijsko-proceduralna serija što M nema? A M usto ima i romantizirani prikaz polusvijeta (mosteći tako u pripovjednoj tradiciji Hugoov Dvor čuda s, recimo, "Pustolovinom na Manhattanu" Bernarda Princea), kolateralne žrtve, simpatične nitkove u rukama lukavih policajaca, psihološki profil zločinca pa čak i nakalamljenu, u zadnji čas, prevagu zakona i zbunjujuće poučan završetak kao iz narodne priče. Ništa ovaj žanr novo nije, kako mi se čini, u zadnjih osamdeset godina izmislio. I to me, kao nekoga kome je posao izmišljati, pomalo tišti.

Ali to što sam ja potišten nema prave veze s M-om (od kojeg sam ja, inače, očekivao nešto posve drugo sljubivši u pamćenju pročitane podatke o M-u i Mabuseu) koji je jedan odličan, a u svom žanru i fenomenalan film.

***

Au revoir les enfants (1987) Louis Malle

Kad bi ovaj strip zaista bio o nesretnoj sudbini Židova za vrijeme Drugog svjetskog rata - a kažu da jest - onda ne bi počeo kadrom Quentinove majke. Budući da počinje, i budući da je ona prikazana kao nesretnije (a možda i tragičnije biće) od maloga Kippelsteina koji svoju sudbinu nosi svetačkom neprirodnošću, zaključujem kako je "Zbogom, djeco" prije svega ipak film o Quentinu, što će reći Malleu.

Gotovo sve je u tom filmu - vrlo dobrom, dok ne zaboravim napomenuti - jednako važno. Zimska izmaglica, staklenke džema, profesorski tikovi i Gestapo. Sve je jednako važno jer je ostarjelom dječaku koji nam priču priča svaka uspomena jednako dragocjena. U prikazanom dobu taj dječak odrasta, ne nužnošću povijesnih prilika, već zbog sućuti koju počinje osjećati za svijet izvan sebe. Ta je sućut možda retrospektivno dodana od redatelja, ali posve je jasno kako je Quentin pogubljen u svemu što osjeća, kako se ne snalazi najbolje u brizi i naklonosti koju osjeća za druge, kako je najsretniji u kratkim intervalima kad mu uspijeva biti dječak i svu pažnju usredotočiti na, recimo, špekulu u ruci.

Malleov redateljski postupak pritom je da nam ništa ne govori. Od jedne od prvih scena u vlaku Quentin, za kojeg smo sigurni da proživljava štošta, na van ne odaje ništa. Dugi kadrovi nepromjenjiva lica značajka su ovog filma; Malle nam ne govori što imamo osjećati, već ga zanima što jesmo osjetili.

Stoga je i moje gornje čitanje manje čitanje filma, ili Mallea, koliko čitanje sebe.

***

National Velvet (1944) Clarence Brown

Ovaj sam film gledao mjesecima. Najprije sam ga morao prekinuti jer nisam bio raspoložen za slatkoću (svjesno ne kažem sladunjavost), a onda jučer skoro nisam izdržao napetost (a ne'š ti napetosti) Rooneyeve "Pinokio s Liscem i Mačkom" scene. To da sam zasuzio na finalu utrke ne smijem valjda ni spomenuti ...

I sad, znači li to da je film dobar ili da sam ja nepopravljivo sentimentalan na priče o djetinjstvu, snovima i dobrim ljudima? I u čemu bi, točno, bila razlika kad uspjeh i uspješnost ovakvog filma počiva prije svega na voljnoj kolaboraciji stvaralaca i publike: oni prodaju što mi želimo kupiti, a zahtjevniji kritičari neka spolno opće sami sa sobom.

U prilog kvalitete filma svakako ide izvrsna glumačka postava, sastavljena od premladih, prestarih i preniskih za rat. Na priču koja je mogla biti banalna, nalijepljeni su odlični dijalozi izrečeni s pravom mjerom teatralnosti i humora. Ništa tu nije stvarno, ali apsolutno ništa nije bilo ni lažno. Čak i Elizabeth Taylor, koja će djelovati to umjetnije i poremećenije što godine budu prolazile, ovdje je savršeno utjelovljenje vrućice kroz koju se dijete promeće u ženu.

Za kraj, stripovska anegdota. Njemački nakladnik Bastei, za kojeg su domaći crtači krajem osamdesetih i početkom devedesetih crtali horore (za dječake), imao je i ediciju koja se, mislim, zvala "Conny" i koja je objavljivala isključivo priče "o djevojčicama i konjima". Prilično nas je tad zbunjivalo tko bi to kupovao iz mjeseca u mjesec pa su asocijacije bile i frojdovske i ekaterinske, ali pogledavši NATIONAL VELVET ne mogu ne zaključiti kako u prizoru djevojčice na leđima ždrijepca u galopu postoji nešto primalno, mitsko, divno i slobodno.

***

The Wind and the Lion (1975) John Millius

Naizgled, ovo je film o Seanu Conneryju i Candice Bergen. Ili, eventualno, Theodoreu Rooseveltu. Ali zapravo nije. Jedini suvisao lik, jedini koji je dosljedan i uvjerljiv kroz cijeli film, jedini koji doživljava i osjeća, jest dječak. Ostatak filma je zbrka promatrana kroz dječje oči, zbrka u kojoj odrasli rade velike, čudne i strašne stvari i razgovaraju rečenicama koje su previše smislene, uredne i stvorene za citiranje da bi ikad bile stvarno izgovorene. U nekim od dosad recenziranih filmova - u ona dva francuska, recimo - bilo je jasno zašto je očište smješteno u dječake. U THE WIND AND THE LION to i nije posve jasno pa je moj dojam kako je Millius htio nešto drugo, ali zapravo nije umio bolje.

Razlog Milliusova kulta jedna mi je velika nepoznanica. Da, ja sam onaj koji nije volio "Conana", koji nipočemu nije zapamtio "Dan velikih valova" i koji ne reže baš vene na "Apokalipsu" tako da - sad sam Milliusu gvirnuo u biografiju na imdbu - ostaje da je napisao "Prljavog Harryja" i "Jeremiaha Johnsona" od meni dragih filmova, ali kao režiser ... Dajte da se vratim korak unatrag: gledajući THE WIND AND THE LION sjetio sam se Hermanna, crtača koji je počeo pisati vlastite scenarije kako bi mogao crtati što mu se sviđa i baviti se (mrvu) ozbiljnijim temama. Takav mi dojam ostavlja i Millius: umije pričati priče, ali su mu slike važnije. A teme ...

Na imdb-u kažu da se proglašava zen-anarhistom, dok mu drugi pripisuju desničarske vrijednosti. Gledajući ovaj film, kojemu neću po četvrti put tipkati naslov, nakratko sam razmišljao je li možda zamišljen kao kritika imperijalizma, u svjetlu kraja Vijetnamskoga rata, kad je sniman. Razuvjerio me kapetan Jerome kad je na izjavu da je Roosevelt lud veselo salutirao, a glazba još veselije i pobjedonosno zasvirala. Možda Millius brije da je anarhist, ali film je čista ratna apologija i američki trijumfalizam.

I još: ključna odluka kapetana Jeromea desetak minuta prije kraja filma tako je isforsirana i ničim utemeljena da je to bio trenutak u kojem se ovaj lijepo oslikani, dječački film u mojim očima zauvijek raspao.

(mcn)

Tags:

3 comments so far...

Re: 100 filmova u 2010 (7/25)

"Au revoir les enfants (1987) Louis Malle

Kad bi ovaj strip zaista bio o nesretnoj sudbini Židova za vrijeme Drugog svjetskog rata - a kažu da jest..."

By :) on   6/14/2010 11:08 AM

Re: 100 filmova u 2010 (7/25)

Milius se inače piše samo sa jednim l.

By Skip on   6/15/2010 10:10 AM

Re: 100 filmova u 2010 (7/25)

obozavam tvoje filmske kritike. : )

By dzuka on   6/15/2010 4:17 PM

Your name:
Title:
Comment:
Add Comment    Cancel  

  
 šljaQa Minimize
Stripovi u radu (zamišljeno/napisano/nacrtano):

Borovnica 7: 44/15/15
Maršal Bass 8: 54/54/18
Sergej: 504/288/288
Siva Kronika: 82/82/82
Slomljeni svemir: 192/104/104


Preuzeti prijevodi:
Nova 3
Prometeja 1-3
Francuzi razni

 Print   
 linQovi Minimize

 Print   
 Arhiva Minimize

  
 Lista blogova Minimize

 Print   
Copyright 2009.-2012. by Darko Macan   Terms Of Use  Privacy Statement
DotNetNuke® is copyright 2002-2021 by DotNetNuke Corporation