Search
Tuesday, June 25, 2024 ..:: Home ::..   Login
 Qontakt Minimize
Vrijeme je da obnovim ovu kućicu. Novi mail je thedarkomacan na gmejlu.

Odgovaram za a) 7-9 minuta, ako smislim neku glupost, b) 7-9 dana, u prosjeku, c) 7-9 godina ako vas baš ne volim.

 Print   
 muQtašenje Minimize
Da, na ovom sajtu ima BESPLATNIH STRIPOVA koji su rezultat bar tri radne aQcije i nekih trenutaka ludila. Pa krenimo od svježijih:

SELAMALEJKUM, GENERALE - Ej bounafajd grefik novel. Or ej nouvelet, et list.

PONEDJELJAQ - tjedni web magacin!

TENA U VREĆI - "moj je cijeli život qonceptuala"!

OBUQA - škola političke kariqature Vlade Šagadina: Bilo je časno živjeti sa "Carstvom hladovine"!

MAX JAGUAR - Kamen koji odbaciše graditelji postade kamen zaglavni!. Iz pasice Milana Jovanovića, dodavana iz ruke u ruku, raste pustolovina, nemilosrdno kritizirana za čitateljski užitak.

DUGIN IZAZOV - kolor bez kolora, jer je Matt Madden rekao da se tako mora. Link vodi na Forum gdje se svačiji prilozi talože.

OBRAČUN - je moja serijalizirana i krvava prepirka s brojnim kreacijama. Link vas vodi na Forum gdje strip možete čitati redom

PROJEKT STOTE STRANICE - razni ljudi, po izvornoj zamisli Jasona Turnera, adaptiraju 100. stranicu neke drage si knjige. Link vodi na Forum gdje se iste gomilaju.

NATRAG - je strip koji, na Mejinu inicijativu, hrpa manijaka crta a kako drukčije nego od zadnje pasice prema prvoj. Link vodi na Forum gdje je svih 40 i kusur pasica na okupu.

STRIP CITY - su meta-rasprave o mediju stripa nastale od ekipe znane kao "Regočevci". Klik kako biste svih 15 epizoda pročitali kronološki.

REGOČ - je legendarni strip po kojem su Regočevci dobili ime. Link ne vodi na Forum nego na javaskript, ali sva objašnjenja su vam ondje.

Najposlije, JASPIS - je strip kojeg sam crtao sa 17, 18 pa i s 23 godine, a objavio kad sam otvorio blog. Grozan je, ali je okej.:)

PS Hvala Markosu na javaskriptovima i Shuckeyju na sređivanje svega na Forumu!

***

Za još bespla stripova pogledajte: 24satnocrtanjestripa.com

 Print   
 Qatalog Minimize
Hover here, then click toolbar to edit content

 Print   
 Blogoreja Minimize
Sep 5

Written by: darkomacan
9/5/2010 3:17 PM

Harakiri (1962) Masaki Kobayashi

Zaboravio sam nešto reći za HAROLD AND MAUDE - kako je film uspio napraviti simpatičnim likove koji su svi do jednoga beskrajno egoistični. Naravno, vjerojatno se u svaku priču može ući i raščlaniti motive do nekog nivoa sebičnosti i onda izjaviti slično. U H&M je to samo malo očitije, ali nisu li i motivi svakog lika u HARAKIRIJU - ma kako zamaskirani čašću, ponosom ili ljubavi prema djetetu - u biti sebični? Makar na genskom nivou?

Enivej, razlog zašto pričam o H&M a ne o HARAKIRIJU nije maločas spomenuta nategnuta poveznica - ona jest samo nategnuta - već činjenica da je o dobrim filmovima puno teže pričati nego o lošima. Loše se lijepo i natenane filetira, a za dobre se - ako se užitak preporuke ne želi pokvariti prepričavanjem ili trivijama - može reći samo da su dobri. I onda ih prepustiti idućem gledatelju da to i sam zaključi.

HARAKIRI je šokantno dobar film. Naizgled niodčega napravio je priču, produbio je u dramu, uslojio dramu, razvlačio je do (ali nikad preko) granice gubitka interesa, obrnuo je pet-šest puta i na kraju nas čak počastio klanjem za koje nismo mislili da ćemo dočekati. I sve to sa skoro nikakvim troškovima, nevidljivom režijom, ali betonski jakim scenarijem i izvedbama koje su tipske, ali ne i stereotipske. Kad je glavni junak ono tri puta začuđeno (ali zapravo ne) rekao "Oho!?" ja sam se naglas smijao, a smiješim se i danas kad se sjetim. Bilo je to tako dobro i univerzalno da mi se činilo da bi se s pokojnim Fabijanom Šovagovićem mogao u Zagori snimiti rimejk.

Uostalom, gledajte. Zaključite.

***

Der Himmel über Berlin (1987) Wim Wenders

Onomad davno, dok sam služio u JNA, bio sam vjerojatno umorniji nego što sam mislio da jesam, a to se manifestiralo mogućnošću da zaspim u trenu, čim bi se pružila prilika. I sjedećki, bez problema. Jednom i stojećki. Te u kinu, više puta. Prespavao bih ladno kraj filma na kojeg bi nas čoporativno odveli ("Kamiondžije ponovo voze") i zaspao bih usred drame ("Under the Volcano"), ali nigdje se nisam tako fino naspavao kao na "Paris, Texas". Valjda prvih dvadeset minuta nitko ne govori ni riječ, a i gitarske note su rijetke, te sam zahrkao čim sam sjeo i probudio se kad je Harry Dean Stanton stupio u neku garažu.

To otprilike definira moj odnos s Wendersovim filmovima, kojih sam poslije pogledao jako malo: on mi priča, a meni se zijeva. DER HIMMEL ÜBER BERLIN, kojeg sam pogledao jer je bio na popisu, bio je višednevna tortura. Nisam ga mogao gledati više od petnaest minuta dnevno, jer bih postajao nemiran, htio sam raditi bilo što samo da me Wenders više ne vuče preko polupanih boca tako strašno, strašno sporo. Negdje petog ili šestog dana - kad prestane uvod i počne priča, natjerao sam se odgledati preostalih tričetvrt sata u komadu i relativno bezbolno - zbog postojanja priče - to uspio odraditi. Onda sam odahnuo.

DER HIMMEL ÜBER BERLIN nije, međutim, loš film. To je film koji je puno bolji u uspomeni nego kao neposredno iskustvo. Slike su jake, glumci su dobri, priča ima smisla, detalji koji djeluju nabacani funkcioniraju kumulativno, a i Bruno Ganz ima rijetko lijep osmijeh (Bilal je uhvatio nešto od njegovog lika u svojoj trilogiji o "Besmrtnicima", ali osmijeh nije, jer u Bilalu ne postoji nikad ništa radosno). Ritam, koji je za ovakav doživljaj vjerojatno takav i nužan, je međutim razvodnica: ili u njemu uživate ili, kao ja, želite da umjesto filma pratite strip pa da lijepo složene slike i riječi pratite svojim, a ne Wendersovim ritmom.

***

El espinazo del diablo (2001) Guillermo del Toro

U jednom trenutku, kad grune eksplozija, pomislio sam da su se autori zaribali i prerano završili film, ubili mu ritam. No, vrlo brzo su se podigli na noge, stresli prašinu s koljena i nastavili kako su krenuli. Do kraja smo dobili jedan izuzetno uspio dječji film.

Reći za nešto da je "dječje" ili "za djecu" danas ima, ako ne pežorativan, a onda gotovo omalovažavajuć prizvuk; odraslima daje na znanje da nije riječ niočemu čemu bi trebalo posvetiti ozbiljniju pozornost. Što je, kao i svaka generalizacija, krivo jer ima stvari napravljenih "za djecu" koje su višeslojne, kao što ima i onih napisanih "za odrasle" koji nisu nizakoga. Bonus je problem što je kategorije teško razlučiti pa su onda u kategoriji dječje književnosti, recimo, završile i knjige koje nisu bile pisane isključivo s djecom na pameti, poput Twainova "Huckleberryja Finna". Dobar roman za djecu, dakle, piše se za ljude koji se sjećaju svog djetinjstva, ma kako davno ili pak trenutačno ono bilo. Što je posve suprotno, i umjetnički evidentno slabije, od "filmova za odrasle" svake fele (borilački, pustolovni, erotski) koji se snimaju o iskustvima koja bismo tek htjeli da smo proživjeli.

EL ESPINAZO DEL DIABLO jest, dakle, odličan dječji film u najboljem smislu te riječi. Uglavljen je u mjesto i vrijeme radnje, likovi su nam dragi, logika priče dosljedna, a ni režisera nisu specijalni efekti ponijeli preko svake mjere kao što mu se događalo u kasnijim, redom slabijim filmovima.

***

24 Hour Party People (2002) Michael Winterbottom

Dok je još s iole koncentracije gledala filmove, moja su baku zanimali samo oni snimljeni "po istinitom događaju". Tad to nisam razumio, ali bogme danas djelomice razumijem: ako film nije velik (što je tako rijetko), istinitost događaja nam makar napola jamči da neće biti sastavljen isključivo od dijelova filmova koje smo već gledali.

Usprkos činjenici da je snimljen prema, recimo, istinitim događajima (plus glasinama i neprovjerenim anegdotama) 24 HOUR PARTY PEOPLE je skoro podbacio u zanimljivosti. Vukao se općim mjestima rokenrola i gnjavio verite (ili je to mockumentary?) stilom tako da mi je padao sve niže na ljestvici: ispod "Almost Famous", naravno, ispod "That Thing You Do", čak i ispod "The Boat That Rocked". Svaki pravi rokenrol film uvijek je ista bajka: ona o zlatnom trenutku mladosti punom blistavih obećanja od kojih se nijedno ne ispuni. No, postoje oni koji bajke znaju ispričati bolje i oni koji to čine manje dobro.

Dopustit ću da je film možda preciznije u živac pogodio one kojima je glazba prikazanog perioda bila generacijska ili makar kultna. Meni ga je na kraju spasio prizor u kojem se saznaje sadržaj ugovora napisanog krvlju na salveti, prizor koji glorificira svog protagonista, a pritom mi ga čak ni ne zgadi.

(mcn)

Tags:

3 comments so far...

Re: 100 filmova (12/25)

"nevidljivom režijom" !!! HA!

Kobajaši je takav majstor da ni ne primijetiš dok gledaš prvih nekoliko puta kako zapravo koristi puno "postupka". aliti - zoomova, švenkova, dubinskih kadrova... you name it - he did it (a da nisi ni primijetio ;-))

ne prigovaram - jedan od tri najveća redatelja u povijesti kinematografije (po mojem skromnom mišljenju) nas je sve zavarao kad smo se prvi put susreli s njim (meni je prvi film bio Pobuna, znan i kao Samurai rebellion, pa mi je - možda baš zato - i draži).

naravno, kako me znanima film, nakon početnog oduševljenja, poželio sam ga secirati, analizirati itd. i zaključio da sam totalno promašio kad mi se na prvi pogled činilo da se radi o snimljenom kazalištu. upravo suprotno! Kobajaši u samurajskoj trilogiji najavljuje japanski novi val, ali to radi s neviđenom sposobnošću uživljavanja gledatelja u likove i događaje, pa naprosto živiš s njima i ne možeš primjećivati postupke.

gospodine Kobajaši, divimo se i klanjamo se!

By jurica on   9/5/2010 5:43 PM

Re: 100 filmova (12/25)

davno sam gledo 'nebo nad berlinom' sjecam se samo generalno pozitivnog dojma i detalja sa nick caveom na koncertu - 'i wanna tell you about the girl' ... : )

By dzuka on   9/5/2010 11:36 PM

Re: 100 filmova (12/25)

Meni su golubovi od "24 Hour Party People" pacovi sa krilima :)

By KuntaKinte on   9/6/2010 11:22 AM

Your name:
Title:
Comment:
Add Comment    Cancel  

  
 šljaQa Minimize

 Print   
 linQovi Minimize

 Print   
 Arhiva Minimize
Archive
<June 2024>
SunMonTueWedThuFriSat
2627282930311
2345678
9101112131415
16171819202122
23242526272829
30123456
Monthly
January, 2024
December, 2023
November, 2021
September, 2021
July, 2020
January, 2020
October, 2018
September, 2018
June, 2018
March, 2018
December, 2017
September, 2017
July, 2017
June, 2017
March, 2017
February, 2017
October, 2016
August, 2016
July, 2016
February, 2016
January, 2016
December, 2015
October, 2015
September, 2015
July, 2015
May, 2015
April, 2015
March, 2015
February, 2015
November, 2014
September, 2014
August, 2014
July, 2014
June, 2014
May, 2014
April, 2014
March, 2014
February, 2014
January, 2014
November, 2013
October, 2013
September, 2013
July, 2013
May, 2013
April, 2013
March, 2013
February, 2013
January, 2013
December, 2012
November, 2012
October, 2012
September, 2012
August, 2012
July, 2012
June, 2012
May, 2012
April, 2012
March, 2012
February, 2012
January, 2012
December, 2011
November, 2011
October, 2011
September, 2011
August, 2011
July, 2011
June, 2011
May, 2011
April, 2011
March, 2011
February, 2011
January, 2011
December, 2010
November, 2010
October, 2010
September, 2010
August, 2010
July, 2010
June, 2010
May, 2010
April, 2010
March, 2010
February, 2010
January, 2010
December, 2009
November, 2009
October, 2009
September, 2009
August, 2009
July, 2009
June, 2009
May, 2009
April, 2009
March, 2009
February, 2009
January, 2009
December, 2008
November, 2008
October, 2008
September, 2008
August, 2008
July, 2008
June, 2008
May, 2008
April, 2008
March, 2008

  
 Lista blogova Minimize

 Print   
Copyright 2009.-2012. by Darko Macan   Terms Of Use  Privacy Statement
DotNetNuke® is copyright 2002-2024 by DotNetNuke Corporation