Jun 14

Written by: darkomacan
6/14/2008 4:19 PM

I tako, tjedan dana iza Makarske, stjecajem raznoraznih okolnosti, našao sam se na putu za Erlangen. Put tamo se otegao na četrnaestak sati, ali kako je to bio početak puta, i Džuka i ja samo ga preživjeli uz ne previše muka, iako uglavnom na fast foodu (trebao je ići i Tico, ali je onda otkrio kako postoji i život van stripova; trebao je ići i Tonči, ali je onda oktrio kako mu je putovnica istekla prije tjedan dana). Nu dobro, stigli smo konačno de Erlangena te sutradan i do erlangenškog salona. Salon se, inače, od festivala kao što je makarski razlikuje po svojoj komercijalnoj orijentaciji te su tako ljudi pred blagajnom stajali u repu da kupe ulaznice:



Uglavnom ljudi:



Unutra je stvar bila organizirana poput svake dobre tržnice: sva roba lako dostupna ...



... i svaki palac prostora natrpan.



Nikad ne znaš kad će netko poželjeti kupiti kakve antikvitete, je li tako?



Dok me onaj gornji stol podsjetio na neke minule dane jugo-izdavaštva, ovo nisam siguran da li me na išta podsjetilo:



Ali, ako bolje pogledate lošu gornju fotku - riječ je o pisanim romanima - vidjet ćete kako je stvar otisnuta samo s tri boje, crvenom, plavom i crnom, možda kako bi se štedjelo, na sličan način na koji je Plavi vjesnik kod nas početkom šezdesetih štedio tiskajući stvari bez crne boje (te je Den Deri sjajio jače no što je Dan Dare to ikad mogao). Ja se uvijek raznježim na takve nostalgične bezvezarije i poželim sličan efekt reproducirati na nečemu drugome, bez obzira što bi komercijalni efekt tako nečega bio minus nula ... Nego, gdje smo ono stali? Ah, da: nostalgija:



Pa onda još, još i još krame:







Tko to stigne sve pregledati?



I kakav li je kaos u glavi nakon svega?



Konačno, kako sve to kupiti? Ah, zato su se Švabe pobrinule:



Da, dobro ste pročitali: knjige i stripovi idu i na kilograme! I to ne od oka, već krajnje precizno:



Prodavačice su zaista bile svih uzrasta. Ova se srami pa pogledom pita mamu smije li se slikati, što mama (koja se ne vidi) ohrabruje:



Ovo nije prodavač, a i Tintinova mu noga sasvim slučajno strši iz ... hm.



Pa malo pojedinačnih izdanja: Moebiusov album koji je krenuo reći koju o svojoj kvaliteti, ali se zaustavio napola:



Kutak za nostalgičare (kod nas izlazilo u Kerempuhu ranih 50-ih, a u 90-ima bilo i na TV):



Te kutak za još gore nostalgičare. Nisam čitao, ali sam tijekom festivala doznao kako je u Njemačkoj kažnjivo crtati kukasti križ. I to nakon što mi je došao čovjek da mu nacrtam Red Skulla iz Kapetana Amerike. Sapienti sat.



Konačno, kutak za nostalgičare moje generacije, one koja je odrasla na CAK-u koji je bio licenca ovoga ovdje časopisa, nedavno ponovo pokrenutog, u koloru, s kompletnim albumom u svakom broju i, sve u svemu, bezveze izgledajućeg:



Naravno da je bezveze izgledajuće kad su mange ono što je u điru: svi ih čitaju ...



... svi ih na radionici crtaju ...



... a bogme i među igračkama prevladavaju. Nisam htio slikati silne Narute pa sam slikao figurice polomljenih žena (mislim iz Neon Genesis Evangelion, iako ima to i Beach Volley figurica i ...):





Bilo je i nešto drukčijeg materijala, ali sad sam već umoran od čekanja da sajt proradi, aplouda i linkanja - a čeka me i osmo poglavlje, jedva načeto <\brag> - tako da ćete nastavak čitati za koji dan. Aufiderzen.

(mcn)

Tags: