Little Caesar(1931) Mervyn LeRoy

Moram malo izvrdavati temu jer će inače tekst biti prekratak ... Otvorio sam sad IMDBovu stranico o LITTLE CAESARU kako bih prepisao godinu i redatelja i bilo mi je zanimljivo vidjeti kako samo dva najglavnija glumca imaju sličicu uz ime. Danas se publicisti ili glumci sami pobrinu da im slika bude na IMDB-u čim imaju prvu natuknicu ("treći konobar u izbrisanoj sceni"), ali ovdje vidimo povijest na djelu: pamtimo sve manje i manje, što su događaji od nas dalji.

Tako sam i ja zapamtio da je u ovom filmu Edward G. Robinson stalno prao ruke. Valjda sam pobrkao Cezara s Poncijem Pilatom, jer se pokazalo da je Robinson prao ruke u nekom drugom filmu, dok je ovdje režao i tiho se, mimo cenzure, trudio pokazati kako je njegov lik homoseksualac. Što je otprilike i najzanimljiviji moment jer se s ovim filmom dogodilo kao i s ostalim žanrovskim klasicima: prežvakani su i prepričani još mnogo puta poslije tako da se danas možemo izn ... Read More »

Himalaya (1999) Eric Valli

Kako i koliko jezik na kojem slušamo film utječe na percepciju radnje? HIMALAYA je premali uzorak, svakako, ali dok se u prvih pola sata zapliću niti obiteljskih i paraobiteljskih odnosa - a ja gledam jedinu nabavljivu verziju, sinkroniziranu na španjolski (mi iho! tu ermano!) - dojam je bio kako gledam kakvu sapunicu, tek slučajno raskošno snimljenu i smještenu na Himalaju.

(A da je lijepo snimljeno - jest. Autor je, poslije sam pogledao, fotograf i redatelj dokumentaraca kojemu je ovo jedini izlet u igrani film. Očito, čovjek zna što zna.)

Nego, natrag na sapunicu. Priče su očito priče - svuda iste. Ovaj francuski film holivudske dramaturgije od sapunice se razlikuje samo trajanjem, ležernijim rasporedom snimanja i gorespomenutom pažnjom uloženom u fotografiju. Drugo, ako su priče svuda iste i ako bi ova hladno, zamijene li se folklorni elementi ekvivalentnima, mogla funkcionirati prebačena na Balkan, zašto mi se ... Read More »

No Name on the Bullet (1959) Jack Arnold

Prvo ugodno iznenađenje je bilo da film traje manje od sat i pol. Drugo, da film uopće nije loš. U okvirima žanra, NO NAME ON THE BULLET uspio je tri stvari: do krajnje logične konzekvence gurnuti standardnu western-premisu o strancu čiji dolazak u grad postaje katalizator svih dotad prikrivenih vrenja, jednostavnom zagonetkom održati stvarnu napetost kroz cijelo vrijeme trajanja filma i usto imati par dobrih dosjetki od kojih sam bar jednu mislio spomenuti, ali sam shvatio da bi bila spojler.

Kad, pak, pohvalim film i maknem se od opasnosti prepričavanja, ostaje mi samo razmišljati o Audieju Murphyju, s kojim se sad prvi put srećem, a koji ima bizaran životni put. Ne ulazeći u opsjednutost trivijama, kako se ne zapitati kako je čovjek koji je u ratu pobio 240 ljudi, a poslije glumio samoga sebe (kao i razne mitske odmetnike), birao uloge i koliko se razmišljanja Johna Ganta u ovome filmu preklapaju ili mimoilaze s traumats ... Read More »

The Searchers (1956) John Ford

Naravno da postoji potreba da se dozna što više o onome što čovjeka veseli (čak i pod cijenu da saznanje uništi veselje) te otud golema količina trivija o filmovima, jedan takav oblak podataka da je gotovo nemoguće neki stari, znani film pogledati neopterećeno. THE SEARCHERS mi je tako opteretio faktoid da John Wayne na kraju filma nešto-nešto nekoga-nekoga, koji ne samo da mi je film učinio nervoznim čekanjem toga legendarnog momenta nego je, pokazalo se, faktoid bio krivo prenesen. Pušiona, ono, dupla.

(I s treće strane, vjerojatno sam ga gledao u krivi dan. Bio sam nervozan zbog ovoga, onoga, a bogme i one treće stvari tako da nisam bio za jedan opuštajući film kao THE SEARCHERS. Pogotovo s maloprije ispričanom činjenicom koja ga je učinila samo još jednim izvorom frustracije.)

U nekom drugom trenutku, THE SEARCHERS bi mi se vjerojatno jako svidio. Ima svašta što volim: likove koji nisi ni crni ni bijeli, pu ... Read More »

Alexander Nevsky (1938) Sergej Ejzenštejn

S američkog propagandnog filma na ruski ... Ili je barem tako izgledalo kroz prvu polovicu filma gdje se ponositi Rusi spremaju na obranu od zločinačkih Teutonaca nekako u vrijeme kad je Hitler počeo raditi ršum po Europi. Dojmu nisu doprinosili samo didaktičko/demagoški govori i karikaturalno karakterni kasting po uzusima nijemoga filma, već i statična kamera zbog koje je ALEXANDER NEVSKY opako izgledao kao klasični strip - svaka prizor savršena slikarska kompozicija u kojoj akteri deklamiraju kao u školskom programu televizije Zagreb sedamdesetih.

E, ali onda počne šora i tu još jednom moram staviti kapu na glavu samo da bih je mogao skinuti. S i dalje za zemlju prikovanom kamerom (mislim da je jedina vožnja u filmu, iako dozvoljavam da griješim, Aleksandrov trijumfalan ulazak u Pskov s kraja filma), Ejzenštejn razbija disciplinom kojom komandira kaosom i slikama koje žude da ih se ukrade (kako mi se čini da je i Maurovi ... Read More »

Twilight's Last Gleaming (1977) Robert Aldrich

Eh. Već sam više puta požalio što nisam, kad sam primao prijedloge, provjerio krije li se iza nepoznatog mi naslova poznati film. Ne mogu baš reći da bi to kod ovog filma pomoglo jer bih se, otkrivši da se iza TWILIGHT'S LAST GLEAMING krije nekadašnji distribucijski naš "Ultimatum", vjerojatno razveselio. Film mi je kao klincu ostao u lijepoj uspomeni i mislim da sam ga se baš pred koji mjesec sjetio s onom glupavom čežnjom koja misli da su filmovi nekad bili puno bolji.

Jesu, vraga. TWILIGHT'S LAST GLEAMING je lako najgluplji film koji sam gledao u cijeloj ovoj hrpi, iako dopuštam da to iz mene progovara moje golemo razočaranje. Ono što je u uspomeni bio kul i napet film o idealističkom generalu koji, zbog već nekog razloga, ucjenjuje vladu Sjedinjenih Država pokazao se kao politička pamfletčina puna neuvjerljivih situacija i lažne napetosti. Čak ni split-screenovi nisu bili kul kao nekad, a Burt Lancaster ... Read More »

La Pianiste (2001) Michael Haneke

Stvarno dobar film počinjem prepoznavati po tome što ne znam što bih o njemu napisao. Lako je s lošim: tu je ljutnja kao gorivo, ironija kao skalpel, a svi vole čitati. Al' što s dobrim? Strašno mi svidio LA PIANISTE, ali kako objasniti zašto?

Jer, možda je razlog što u aspektima drame prepoznajem odjeke vlastitih drama (ništa doslovno, tek odjeci udaranja u zid), odjeke koji bi mi jučer bili dosadni, a koji mi možda već sutra neće ništa značiti. Možda je recepcija umjetničkog djela zaista samo pitanje raspoloženja i trenutka ... a možda je definicija umjetničkog djela da je spremno da bude čitano u različitim trenutcima, različitim raspoloženjima. Izvedbeno mi je LA PIANISTE bio sjajan po načinu kako gradi dramu odbijajući stvarati dramu, po likovima koji su naizmjence jedni drugima mučitelji, ali uglavnom žrtve. Po tome kako je ocrtao svijet u kojem se bojim da stvarno živimo.

Stvarno dobar film nije uopće ... Read More »

Judgement at Nuremberg (1961) Stanley Kramer

"Imamo urođen kompleks manje vrijednosti", kaže u jednom trenutku Richard Widmark. "Lako opraštamo i zaboravljamo. Prihvaćamo da i drugi može biti u pravu. Tako rade Amerikanci." Pa se ja prvo nasmijem, a onda počešem po glavi. Okej, pomislim, nije važno ako ja to danas ne doživljavam tako, možda je vrijedilo 1961. kad je film snimljen, ili je scenarist pokušao prikazati stanje duha u 1948., kad se film odvija? Pomislim, i ispadnem naivan.

JUDGEMENT AT NUREMBERG je - ma koliko se na površini trudio sagledati sve strane, biti fer i čak se pozvati na Hiroshimu - trijumfalistički film bez milosti prema poraženima. Ako do zadnje minute mislimo da će se makar Ernst Janning izvući visoko uzdignute glave, kao što sam ja (opet) naivno mislio, zaboravili smo da protipski američki zdravi seljak Spencer Tracy ne ode iz filma prije nego išuta svakoga tko misli drukčije. Za dobru mjeru, jer nacisti su već odavno ... Read More »

Friendly Persuasion (1964) William Wyler

Anfakinbilivbl.

Ne film, o njemu ću poslije. Nego ... Uh, moram redom!

Počnem gledati film, bude mi smiješno i drago i volim kako se nižu scene i kako su glumci šarmantni, a dijalozi vješti i mislim se "fak, vidiš, nikad se ne bih sjetio Williama Wylera među omiljenim režiserima, a fakat mi je jedan od najomiljenijih." Jer, znate, ima tako nekih ljudi koje se jednostavno preskače, usprkos njihovoj nepreskočivosti, kao Bednjanca parput u pregledima povijesti hrvatskog stripa. I što se onda dogodi? Istoga časa kompletno zaboravim da sam FRIENDLY PERSUASION pogledao, ne zabilježim ga na blog, ne napišem recenziju, prođu dva mjeseca i tek danas, gledajući popis, nešto mi kao sumnjivo. I hop: duplo zaboravljeni Wyler. Odmah pomislim kako mi je to pristup ovom prikazu, kako ću ga početi s anfakinbilivbl i potkrijepiti popisom Wylerovih filmova koje sam obožavao. I što otkrijem?

Read More »

In Cold Blood (1967) Richard Brooks

Pred koju godinu, kad god da su se pojavili, pogledao sam oba filma o Capoteu (jednog sa Seymour Hoffmanom, drugog s onim sitničkim koji je glumio i u Kingovoj "Izmaglici" i koji mi se izgledom i afektacijom činio bliži stvarnom Capoteu – kojeg, pak, znam samo s Cavettova showa – od Hoffmana), a oba su se bavila romanom koji ga je najtrajnije proslavio i najvjerojatnije uništio. Riječ je, dakako, o "Hladnokrvnom ubojstvu", kažu prvom dokuromanu, knjizi na razmeđi reportaže i fikcije.

Ako je to prvi takav roman, možda je i IN COLD BLOOD prvi takav film. Ne znam, pitanje je to za historičare medija, ali mogao bi biti već po tome što mi se čini da su na listu najboljih s koje sam uzeo prvu trećinu popisa američki kritičari stavljali etalone žanra, filmove koji su se kasnije izrodili u podžanrove same po sebi. Uzmite, recimo, sve kriminalističke "movies of the week" iz osamdesetih i devedesetih, sve te ... Read More »