Dolls (2002) Takeshi Kitano

Ne volim one kritike filmova koje prepričavaju sadržaj, načelno ne volim kritike koje ističu ono što je očito (iako, kome očito?), a ne volim ni one koje ubodu nešto što je meni promaklo, iako iz posve drugog razloga: učine mi da se osjećam manje vrijednim i generalno glupim.

Tako to neko tumačenje koje kaže da je cijeli film DOLLS ono kako lutke iz predstave zamišljaju život ljudskih bića. Ne znam je li to istina, ali dobro zvuči, zvuči kao nešto što je dovoljno apstraktno da bi moglo biti autorova polazna točka (je li? nisam provjeravao) i onda me malo muči što se toga i sam nisam sjetio iako - kako sam mogao? Film me uhvatio prvim kadrom - "ono kad" vam je jasno da gledate nešto što još nije snimljeno, nije viđeno - i odvalio drugim ("vezanim prosjacima") pričem im nisam shvatio ni značenje ni povezanost, osim ako povezanost nije bila proizvoljna i samo autoru jasna, kao što je razlog vezivanja bio jasan samo pros ... Read More »

Monsters (2010) Gareth Edwards

Napisao sam nedavno, u promotivne svrhe, kako "mrzim znanstvenu fantastiku" i to je istovremeno i točno i netočno. Netočno je jer je konzumiram, u ovom ili onom obliku, preko trideset i pet godina, a to nije zbog mržnje. Točno je jer znanstvena fantastika ne pruža više odgovore na pitanja koja si postavljam pa se osjećam pomalo izdano. Da je moj život SF priča, onda bih ja bio čovjek koji stari dok znanstvena fantastika ostaje to vječno mlado biće za koje znam da će me nadživjeti i da nikad neće zdvajati o pitanjima koja mene muče. I otud resentiman.

MONSTERS je okej SF film od ove nove vrste (kao, rec'mo, "District 9") gdje se ne oneobičava sve već se snima svijet kakav postoji i onda se u njega ukapa CGI po potrebi. Okej je kažem, samo je već viđen (bar od "Afričke kraljice" naovamo) i premda je sve bilo na svome mjestu, nije bilo nikakvih iznenađenja: solidan jedan, mlad uradak, tek pomalo antipatičan ... Read More »

Apsolutnih sto (2001) Srdan Golubović

Mislim da sam već govorio kako s određenom nelagodnošću gledam domaće filmove, nelagodnošću koje nema kad čitam domaće stripove ili čitam domaće knjige, pa ma kako manjkavi ti potonji bili. Ni sam nisam siguran u čemu je razlog: vidim li filmove kao prodornije i konkurentnije pa posljedično strepim kakvu će recepciju doživjeti te ih zato i sam motrim s po dva skalpela u svakoj ruci, bodući si oči u očaju na svaki ugledani propust? Tko će ga znati, ali činjenica je da domaće filmove gledam kao kad ocjenjujem prozu prijatelja: s mržnjom i naklonošću, a bez opraštanja. Sve manje od savršenoga, gine.

APSOLUTNIH STO je dobar film, ali je daleko od savršenoga. To što vidljivo nije bilo previše para da ga se snimi još mu je i najmanja boljka, jer dodaje općem sirotinjskom ugođaju. Veći je problem što mu u filmsko pripovjedanje ulijeću segmenti koji mogu proći u literaturi, ali ne i na filmu (ono kad nam cijelu prošlost Igora i sjedok ... Read More »

Essential Killing (2010) Jerzy Skolimowski

Ako za film mislimo da je sranje dok vjerujemo da je američki, prestaje li biti sranje kad doznamo da američki nije? Hmm, ne ... ESSENTIAL KILLING je sranje i sprijeda i straga jer nam cijelo vrijeme kao nešto priča, a zapravo nam ne priča ništa što sami u priču nismo donijeli: ako se iz kojega god razloga (ja nijednoga) vežemo uz bjegunca ili prozračnu političku poruku, film će nam biti emocionalan, ali ako nas to promaši i jedna bi slika (pročitao sam negdje da je Skolimowski slikar) umjesto ovih sat i po dostajala.

Film bez riječi (a moglo bi se isto primijeniti i na strip) snima se na dvije točke karijere: kad je čovjek mlad i želi pokazati što sve umije i kad je čovjek star i hoće se vratiti svojim korijenima s novim uvidima. Problem ESSENTIAL KILLINGA je da novih uvida nema: posve jednak film mogao je snimiti talentirani klinac tek izašao iz akademije, nema tu psihološke ni pripovjedne ni vizualne zrelosti, nema dra ... Read More »

Gruz 200 (2007) Alexey Balabanov

Najveća vrlina GRUZA 200 je sadizam - to su scene koje su prikazane detaljno, s užitkom i pripovjednim smislom, to je ono što se pamti. Ostatak filma ... Pa, možda ja jednostavno nisam čitao dovoljno Rusa te nisam navikao na ovako vrludavu dramaturgiju, ali cijelo vrijeme mi je nešto škripalo.

Recimo, priču otvara onaj oficir-otac koji poslije nema gotovo nikakvu ulogu. S njim za stolom sjedi brat mu čija je uloga da se - manji, ali skoro pa nebitan spoiler, oprostite - preobrati, pri čemu razlog preobraćenja (bar meni) ostaje posve neuhvatljiv. Treći lik što ulazi je kćer koja ima, ako je to moguće, još manju ulogu od oca-oficira si. Četvrti lik je katalizator situacije koja će dovesti do sadizma nad petim likom, ali sam po sebi nije uopće bitan (osim ako ... ali o tom nešto poslije). Tako da je rezultat da su se, dok stignemo do petog lika, naša sućut rasula na previše strana pa nanizane prizore sadizma gledamo izdaleka, bešćutno ... Read More »

The Machinist (2004) Brad Anderson

Fali mi Zona sumraka. To jest, ne fali mi uopće jer izvan izvornoga vremena i prostora skoro uopće nije funkcionirala, ali fali mi zato što su jadni redatelji umjesto da snimaju filmiće s pančlajnom u trajanju od 22 minute prisiljeni te iste filmiće razvući na sat i pol pa se to, je li, vidi. To je pomalo kao što je SF bio bolji dok je naglasak bio na kratkim pričama, a ne sad kad istu ideju koju bi nekad stucali u 6 stranica autori pišu na 600. Razumijem da su pare nerazmjerno bolje, al' za pratit takvo što nemam vam ja volje.

I tako THE MACHINIST dobro počne, ali je negdje do petnaeste minute jasno da smo u području "mindfuck" filmova i onda vaš užitak ovisi volite li ih gledati i koliko ste ih već gledali. Ja sam predoziran. Ono ... strip Alana Moorea koji me najviše razočarao (ne time nužno najlošiji) bio je "A Small Killing" jer sam, čim je u nekom intervjuu najavio da je počeo od Zarateove ideje čovjeka ... Read More »

Drive (2011) Nicolas Winding Refn

Ne mogu reći da me onaj ružni font u ružičastoj boji nije na vrijeme upozorio da će film biti smeće. Tako da sam si za idućih sat i pol u jednu ruku sam kriv. Ali u drugu, puno puno veću ruku je kriv Refn.

Refn je ili moron ili sadist. Vjerojatno je moron jer nam i dalje pokušava prodati tišinu pod dubinu. Vjerojatno je moron jer nazove film DRIVE i onda u njemu ne snimi ni jednu jedinu spomena vrijednu vožnju. Vjerojatno je moron jer je od svih predavanja u filmskoj školi izabrao markirati baš dramaturgiju. Vjerojatno je moron jer su mu svi likovi moroni, a kako svaki autor (znam da nije on pisao ni scenarij ni knjigu, ali ih je odabrao snimiti) sve svoje likove izvlači iz sebe onda ni on ne može biti ništa drugo nego moron.

I obično mogu procijeniti zašto neki film na IMDB-u dobije bolju ili lošiju ocjenu, čak i ako se s njom ne slažem, ali ovdje mi fakat nije jasna osmica iz 166.000 glasova. Zar su popuši ... Read More »

Trolljegeren (2010) Andre Oevredal

Prva mi je pomisao bila kako me konačno snašla kazna što nisam pogledao taj mnogohvaljeni klasik "Blair Witch Project". Srećom, svaka je iduća pomisao bila bolja od te.

TROLLJEGEREN je zabavan film skroz do kraja (koji mora biti to što jest i šteta što mora) uglavnom zato što djeluje kao da se ekipa dobro zabavljala i da ih nije bilo puno briga za svjetsku publiku. Stavili su norveške arhetipove, norveške interne fore i reference i tretirali ih - što je jedini pravi način - kao da će ih cijeli svijet razumjeti. I nema razloga da ih ne razumije: i što nije jasno iz konteksta se bez problema čita, a ako su mi neke još opskurnije fore promakle, stvarno nije bitno. Usto, svidjelo mi se kako promišljeno tretiraju temu koja je fantastička; TROLLJEGEREN me zapravo najviše od svega podsjetio na onu knjigu "Patuljci" koju sam čitao kao mali i gdje su mi skroz ozbiljno tumačili zašto su patuljci brzi, koliko jedu, kakav ... Read More »

First Snow (2006) Mark Fergus

Postoje ideje - uobličene u priče - koje su fascinantne kad ih čovjek prvi put čuje, bilo to s osam, dvanaest ili možda dvadeset godina. Tako su lijepo sročene da ih se mora prihvatiti, jer se lijepo sročena rečenica nimalo ne razlikuje od istinite, a možda je i šije.

Kad te, pak, ideje čujete poslije, ili slabije ispričane, one ne gube na snazi - ona je zauvijek sačuvana u izvornom pripovijedanju - ali neumitno dovode do toga da kasnijim pripovjedačima strože sudimo. Konačno, koliko varijacija može istina imati prije nego što se udalji od istine; koliko možemo izobličiti ljepotu da ostane prepoznatljiva?

Tako je i s FIRST SNOW. Tko dosad nije shvatio da slijedi spoiler sam si je kriv ili jednostavno nije dosta prikaza pročitao: FIRST SNOW nam još jednom priča o tome kako čovjek od svoje sudbine ne može pobjeći i čini to iskreno, nigdje nije pogriješio, ali meni više nije osam, ni dvanaest ni dvadeset godina i ... Read More »

Chingoo (2001) Kyung-Taek Kwak

Nema do prvoga puta. Prvi film koji sam svjesno gledao kao dio korejskoga novoga vala bio je "Memories of Murder" koji me oduševio kombinacijom zapravo poznate zamisli i sižea s notom orijentalne verzije češkoga duha. Zatim sam gledao "Mother" (tek sam maločas shvatio da su, kao i "Host", od istoga redatelja) koji je bio to slično, možda s malo jače napisanim krajem. Dok sam došao do CHINGOO, korejski su filmovi postali kao bilo koja egzotična hrana, tek okus - što mi se danas gleda? Španjolski? Ruski? Japanski? Finski?

Sam me CHINGOO, pak, nije odvalio. Svidjelo mi se, kulturološki, kako se gangsteraj prikazuje kao validna i cijenjena opcija zanimanja za mladiće, a jako mi se svidjela i masovna scena tučnjave u kinu, jer mi se katkad učini kako je režiranje masa zaboravljena umjetnost. No, sama je fabula bila skokovita i ne uvijek jasna, a mnogi su joj konci ostali lepršati na vjetru.

Read More »