Valhalla Rising (2009) Nicolas Winding Refn

Dva! Dva su čovjeka pisala ovaj film koji nije ni frtalj filma! Jedan od njih je redatelj i taj je, nagađam, razmišljao samo o lijepim slikama (malo, jebiga, statičnim - prokleti storibordirani filmovi), dok je posao onoga drugoga bio da stavi što manje dijaloga kako bi prikrio da nije shvatio onu konfuziju klišeja i scena koje su funkcionirale u drugim filmovima a koju mu je redatelj prodao pod zaplet.

Hoću reći: votdfak! Tko, koga, zašto, čemu, kako? Ajde početak, to je bilo kul, ali cijeli Vinland trip nije ni trip nego gledanje nekoga drugoga kako tripa. Zašto su svi u filmu idioti, zašto redatelj misli da će ga neizrečeno podići na status Bergmana, zašto scenarist misli da su tri promrmljane rečenice u zadnjih deset minuta dovoljne za motivaciju? Od svega mi je jasno samo zašto je Mads Mikkelsen prihvatio ulogu: brzo je naučio tekst.

Vikinzi su u mikrotrendu, ali još trebam naći suvremeni stri ... Read More »

Forgetting Sarah Marshall (2008) Nicholas Stoller

Bilo mi je malo čudno koliko puta glavnoga glumca u filmu vidimo golog (dok glavnu glumicu vidimo kanda razgolićenu samo na lošem polaroidu) dok nisam pošao pogledati credits i ustanovio da je glavni glumac ujedno i scenarist. Onda je sve bilo jasno: čovjek je napisao film između ostaloga i zato da pokaže sve svoje adute: umije pisati, pjevati, svirati, lutkariti, a očito nije nezadovoljan ni time kako izgleda gol.

Toliku pažnju posvećujem, pak, tome detalju prvenstveno zato što teško da ću u holivudskoj komediji uspjeti naći mnogošto drugo za analizu. Film jest imao jedan ili dva obrata više od predvidljivog obrasca te je zato i trajao pola sata dulje, a možda i koju minutu predugo. No, nije bio iritantan i - što je hvalevrijedno - skoro se nikome nije narugao. Vrlo je lako moglo biti da Sarah ispadne kučka bez iskupljujućih osobina, da njezin novi frajer bude divotan na staklenim nogama ili da religiozan momak p ... Read More »

Ajd' da bar neki task kompletiram. :P

***

Spiklenci slasti (1996) Jan Švankmajer

Najgore kod SPIKLENACA SLASTI jest što su tako podatni za interpretaciju. Iako metafora, hodaju tako blizu rubu kletoga simbolizma da sve što o filmu poželim napisati djeluje kao da je sigurno već bilo napisano. Nastranu (nastrana?) radnja (radnje?), ono najočitije je kako je Švankmajer primijenio tehnike pornografije - poput ekstremno krupnih planova i naglašavanja šumova koji su inače tako uobičajeni da ih apstrahiramo - da bi osladostrastio svakodnevicu. Kombinirano s vječnim izrazima krivnje i sumnje kod svih aktera dobijamo ultimativni erotski film: sve je erotizirano, erotika je uvijek svima na pameti i svi su erotikom umreženi. Jedino seksa nigdje nema.

Ovaj dugi metar djeluje sastavljen od nekoliko kraćih ideja (bračni (ili sustanarski?) par ne dijeli priču ni sa kime osim u auzmeš epilogu), no to je učinjeno vješto, i bez previše ... Read More »

Mary and Max (2009) Adam Elliot

Znate li koji mi je najdraži Matakovićev strip? "Super Di" koja izlazi (valjda još uvijek) u Smibu. Možda nije objektivno najbolji (ništa se ne da usporediti s kokainskom snagom njegovih nastupnih godina), ali mi se sviđa sućut koja, ukroćena kontekstom časnoga dječjeg časopisa, izlazi ispod pokrova od svinja i slavonskoga blata. Lako se rugati uvijek i svima, ali to je onda poza. Puno je teže priznati da ti je, iako je svijet tako grozan da se smijemo kako ne bismo cijelo vrijeme plakali, ipak do nečega stalo.

Nije mi se gledalo MARY AND MAXA. Vidio sam da su likovi namjerno ružni i pomislio sam kako će se autor sad sprdati sa svime i svakime i to bez mjere jer ima cijelih sat i pol na raspolaganju. Odlagao sam film i odlagao ga i najposlije mi nije više ostalo manevarskoga prostora pa sam ga pokrenuo i - ostao čudno fasciniran.

Da, autor MARY AND MAXA se itekako ostrvio na kojekakve teme, jezičina ... Read More »

Ninja Scroll (2003) Yoshiaki Kawajiri

Ako mi je u "Heavy Metalu", kad sam ga prije sto i nešto godina gledao u kinu, golotinja bila šok onda je to bilo zato što sam bio relativno pristojno odgojeno dijete koje nije očekivalo da u stvarima za djecu kao što su stripovi i crtići bude golotinje. U međuvremenu sam oguglao, toliko da gotovo nisam ni primijetio kad se golotinja povukla iz zabave (one prosječne, ne one namijenjene isključivo golotinji). Pa sam se onda opet (ali manje) ušokirao gledajući NINJA SCROLL: što je ovo, kako smiju u u crtiću, zar ne znaju da smo se vratili u viktorinox puritanizam?

Osim toga vam o NINJA SCROLL i nemam bogznašto puno za ispričati. Kako je bilo jasno da je film napravljen da bi u njemu glavnu uloge imale penetracije (udom ili mačem) te prolijevanje vitalnih sokova, onda je tim scenama posvećena iznimna pozornost i animiralo ih se tako da je trud vidljiv. U onima drugim se šparalo na predvidljive načine. Sad maločas sam po ... Read More »

Film Noir (2007) D. Bud Jones/Risto Topaloski

Hoću li gledati nešto glupo, samo ako je dovoljno lijepo? Bogme hoću. To jest, hoću jedno prvih četrdeset minuta, a onda ću početi preskakati samo da vidim je li glupo (i lijepo) do kraja. I bogme jest: hladna, uredna i funkcionalna stilizacija vozi do kraja, a u priči nema jedne jedine originalne rečenice (a tko nije obrat s kraja prvog sata pogodio nakon pet minuta ima manje od godinu dana filmogledateljskog iskustva).

Enivej, dakle, FILM NOIR je u suštini autorova samouveličavajuća fantazija te samim time smeće (i ne, postoji razlika između "žanrovski dosljednog uratka", "hommagea" i "neinventivnog cut&paste smeća", a FILM NOIR je pripovjedno čvrsto zasjeo u ovu posljednju kategoriju), ali jako lijepo smeće. I sad je do vas: koliko možete trpjeti ljepoticu, a da ne slušate vakuum koji navire kad priča.

***

Uproar in Heaven (1965) Wan Lia ... Read More »

Čelovek s kinoaparatom (1929) Dziga Vertov

Pretpostavljam da je glupo nastojati na žanrovskom čistunstvu kad je riječ o vremenu u kojem su se žanrovi tek definirali, ali jest mi bilo malo čudno gledati dokumentarac u kojem svako malo naleti animacija ili trik fotografija i to bez pravoga pripovjednog razloga osim autorove zaljubljenosti u mogućnosti filma kao medija. Zapravo, krenem li korak dalje, onda mogu reći kako mi se čini da ČELOVEK S KINOAPARATOM i nije dokumentarni film o onome što snima (Odesi itd.) već eventualno dokument Vertovljeva oduševljenja činjenicom da snima. "Gledajte me jer ja, JA SAM čovjek s kinoaparatom".

Ne da je to samo po sebi loše ni da je loš film. Jest možda malo spor za današnje navike i ondašnje oduševljenje mehanizacijom (tramvaji, tramvaji, tramvaji!) u najboljem slučaju je kod mene zamijenilo historičarsko oduševljenje (film lijepo ilustrira, slikama od tisuću riječi, i siromaštvo onih koji spavaju u kočiji i činjenicu ... Read More »

The Secret of NIMH (1982) Don Bluth

Ja ću malo zaobilazno (imam nekog posla oko kojeg se vrtim kao macan oko vruće kaše pa mi je svako razvlačenje srcu drago): znate što mi se nije sviđalo u fan-favorite SF seriji "Farscape"? To što im je bilo užasno bitno da ne budu kao Star Trek i onda su svu energiju uložili u to da ne budu kao Star Trek i nije im ostalo puno energije da budu dobri.

Isto je i s THE SECRET OF NIMH. Gomilica od Disneyja odbjeglih animatora uložila je silan trud da u svoj film stave sve po čemu su smatrali da je Disney nekad bio velik i dobili su, u najbolju ruku, pastiš tehnika i likova i scena, ali nisu dobili dobar film. Dok im se i može oprostiti što sve izgeda kao križanac "Mača u kamenu" i "Robina Hooda" (Bluth je animirao oba, a ruku ne možeš tek tako prenamijeniti) uz malo "Pepeljuge", neoprostivo je što je priča nejestiva kombinacija zastarjele dnevnopolitičke kritike (a nije ni izrijekom rečeno što ... Read More »

Island of Lost Souls (1932) Erle C. Kenton

O, joj.

Ovaj sam film odgledao prije više mjeseci te otad odlagao pisanje o njemu iz razloga koji mi je napokon postao jasan: nemam što reći. Film nije katastrofa - pričica je, holivudizacija Otoka Dr Moreaua - ali je prilično, štono se kaže, by the numbers pa se vrlo malo toga pamti. Zapamtio sam samo Lugosijevu scenu, ali vjerojatno zato što je to jedini dio teksta koji je preživio iz knjige, i naknadno me zainteresirala "karijera" žene-pantere, jer su mi takvi holivudski orepci i inače veselje.

U SFeri nam Žiljak s vremena na vrijeme pušta "SF vintage" što su nekad bitni filmovi, a nekad čudovišta iz crnih laguna ili zombiji neki i tako te stvari koje su super za gledati kad imaš malo godina, ali ne baš i kad imaš malo vremena. U toj mi je kategoriji i ISLAND OF THE LOST SOULS.

***

Grizzly Man (2005) Werner Herzog

Read More »

Encounters at the End of the World (2007) Werner Herzog

Ovo je dobar film, Herzogu usprkos. Film je dobar jer je lokacija zanimljiva i relativno rijetko viđena, ljudi s kojima se razgovara ljudi, a Herzog, je li, ipak čovjek koji zna snimiti film. Onaj "usprkos" dio odnosi se na njegovu potrebu da u naraciji propovijeda i navlači vodu na svoj mlin: te civilizacija loša, te gora, te propast samo što nije - pa na kraju zvuči kao ožitvorenje principa da starci svoju propast projeciraju na propast svega.

Herzogov apokalipticizam je, dakle, iritantan, a još mi je smetalo i što je bar polovica razgovora izgledala namješteno. Ne sumnjam da su ljudi rekli to što su rekli, ali mi se činilo kao da su morali govoriti više puta dok Herzog nije snimio što je htio, kao i da im je on birao film koji će gledati i radnje koje će raditi, baš kao što je svoje divljenje antarktičkoj tišini i miru morao podebljati planktonima koji uživaju u balkanskom melosu.
< ... Read More »