Chingoo (2001) Kyung-Taek Kwak

Nema do prvoga puta. Prvi film koji sam svjesno gledao kao dio korejskoga novoga vala bio je "Memories of Murder" koji me oduševio kombinacijom zapravo poznate zamisli i sižea s notom orijentalne verzije češkoga duha. Zatim sam gledao "Mother" (tek sam maločas shvatio da su, kao i "Host", od istoga redatelja) koji je bio to slično, možda s malo jače napisanim krajem. Dok sam došao do CHINGOO, korejski su filmovi postali kao bilo koja egzotična hrana, tek okus - što mi se danas gleda? Španjolski? Ruski? Japanski? Finski?

Sam me CHINGOO, pak, nije odvalio. Svidjelo mi se, kulturološki, kako se gangsteraj prikazuje kao validna i cijenjena opcija zanimanja za mladiće, a jako mi se svidjela i masovna scena tučnjave u kinu, jer mi se katkad učini kako je režiranje masa zaboravljena umjetnost. No, sama je fabula bila skokovita i ne uvijek jasna, a mnogi su joj konci ostali lepršati na vjetru.

Read More »

Napoleon Dynamite (2004) Jared Hess

Počet ću s fascinantnim (to jest, bar je meni bio) faktoidom: kad se slovo po slovo ukucava u tražilicu, Google prije kao pojam izbaci "Napoleon Dynamite" nego "Napoleon", a Bonapartea i ostale manje dobre dijelove da ne spominjemo. I onda možemo naricati o amerikanizaciji svijeta ili propasti osnovnih znanja u suvremenom društvu, ali nas to danas srećom ne zanima. Jer, drugo je pitanje zanimljivije: ZAŠTO se Napoleona Dynamitea toliko gugla da je iskočio iznad Napoleona prvog?

A ono, dobar je film. Nekako mu je uspjelo tipičnu strukturu priče o glupanu okruženom glupanima koji svi odreda rade gluposti izvesti tako da likovi ne skliznu u karikature već ostanu karakteri. Kad sam vidio da je MTV producirao film pomislio sam, tko zna zašto, da će to biti nova generacija onih užasa sa Chevyjem Chaseom koje je svojevremeno producirao National Lampoon, ali nije bila. Oni su se rugali, dok se NAPOLEON DYNAMITE uspij ... Read More »

A Bittersweet Life (2005) Jee-woon Kim

Ako početak ovoga filma nije rif na Pulp Fiction i susret/odnos Travolte i Thurmanice, onda ne znam što je. Ako akcijske scene nisu učene u školi milijun metaka i još milijun krhotina Johna Wooa, onda ne znam gdje su. Ako završetak, prešućena scena iz prve polovice filma, tajeni smisao svega, ne izgleda kao da je snimljen sedamdesetih u Europi onda ne znam kako izgleda. A opet, ne dižem svoj glas protiv A BITTERSWEET LIFE kao pastiša ili Frankenštajnova čudovišta, zato što su tri navedene lekcije dobro naučene, dobro primijenjene i što film nije bez smisla.

Okej, smisao nije naročito dubok (krije se negdje između rečenice "sto stvari možeš učiniti kako valja, a samo jednu zabrljati i ta če te obilježiti" i jedinoga junakovog osmijeha), ali barem se stekne dojam da je scenarist/redatelj imao nešto za reći i to rekao. Mogao sam prekinuti gledati ovaj film nakon svake petnaestminutne epizode i ne bih osjećao da sam neš ... Read More »

Valhalla Rising (2009) Nicolas Winding Refn

Dva! Dva su čovjeka pisala ovaj film koji nije ni frtalj filma! Jedan od njih je redatelj i taj je, nagađam, razmišljao samo o lijepim slikama (malo, jebiga, statičnim - prokleti storibordirani filmovi), dok je posao onoga drugoga bio da stavi što manje dijaloga kako bi prikrio da nije shvatio onu konfuziju klišeja i scena koje su funkcionirale u drugim filmovima a koju mu je redatelj prodao pod zaplet.

Hoću reći: votdfak! Tko, koga, zašto, čemu, kako? Ajde početak, to je bilo kul, ali cijeli Vinland trip nije ni trip nego gledanje nekoga drugoga kako tripa. Zašto su svi u filmu idioti, zašto redatelj misli da će ga neizrečeno podići na status Bergmana, zašto scenarist misli da su tri promrmljane rečenice u zadnjih deset minuta dovoljne za motivaciju? Od svega mi je jasno samo zašto je Mads Mikkelsen prihvatio ulogu: brzo je naučio tekst.

Vikinzi su u mikrotrendu, ali još trebam naći suvremeni stri ... Read More »

Forgetting Sarah Marshall (2008) Nicholas Stoller

Bilo mi je malo čudno koliko puta glavnoga glumca u filmu vidimo golog (dok glavnu glumicu vidimo kanda razgolićenu samo na lošem polaroidu) dok nisam pošao pogledati credits i ustanovio da je glavni glumac ujedno i scenarist. Onda je sve bilo jasno: čovjek je napisao film između ostaloga i zato da pokaže sve svoje adute: umije pisati, pjevati, svirati, lutkariti, a očito nije nezadovoljan ni time kako izgleda gol.

Toliku pažnju posvećujem, pak, tome detalju prvenstveno zato što teško da ću u holivudskoj komediji uspjeti naći mnogošto drugo za analizu. Film jest imao jedan ili dva obrata više od predvidljivog obrasca te je zato i trajao pola sata dulje, a možda i koju minutu predugo. No, nije bio iritantan i - što je hvalevrijedno - skoro se nikome nije narugao. Vrlo je lako moglo biti da Sarah ispadne kučka bez iskupljujućih osobina, da njezin novi frajer bude divotan na staklenim nogama ili da religiozan momak p ... Read More »

Ajd' da bar neki task kompletiram. :P

***

Spiklenci slasti (1996) Jan Švankmajer

Najgore kod SPIKLENACA SLASTI jest što su tako podatni za interpretaciju. Iako metafora, hodaju tako blizu rubu kletoga simbolizma da sve što o filmu poželim napisati djeluje kao da je sigurno već bilo napisano. Nastranu (nastrana?) radnja (radnje?), ono najočitije je kako je Švankmajer primijenio tehnike pornografije - poput ekstremno krupnih planova i naglašavanja šumova koji su inače tako uobičajeni da ih apstrahiramo - da bi osladostrastio svakodnevicu. Kombinirano s vječnim izrazima krivnje i sumnje kod svih aktera dobijamo ultimativni erotski film: sve je erotizirano, erotika je uvijek svima na pameti i svi su erotikom umreženi. Jedino seksa nigdje nema.

Ovaj dugi metar djeluje sastavljen od nekoliko kraćih ideja (bračni (ili sustanarski?) par ne dijeli priču ni sa kime osim u auzmeš epilogu), no to je učinjeno vješto, i bez previše ... Read More »

Mary and Max (2009) Adam Elliot

Znate li koji mi je najdraži Matakovićev strip? "Super Di" koja izlazi (valjda još uvijek) u Smibu. Možda nije objektivno najbolji (ništa se ne da usporediti s kokainskom snagom njegovih nastupnih godina), ali mi se sviđa sućut koja, ukroćena kontekstom časnoga dječjeg časopisa, izlazi ispod pokrova od svinja i slavonskoga blata. Lako se rugati uvijek i svima, ali to je onda poza. Puno je teže priznati da ti je, iako je svijet tako grozan da se smijemo kako ne bismo cijelo vrijeme plakali, ipak do nečega stalo.

Nije mi se gledalo MARY AND MAXA. Vidio sam da su likovi namjerno ružni i pomislio sam kako će se autor sad sprdati sa svime i svakime i to bez mjere jer ima cijelih sat i pol na raspolaganju. Odlagao sam film i odlagao ga i najposlije mi nije više ostalo manevarskoga prostora pa sam ga pokrenuo i - ostao čudno fasciniran.

Da, autor MARY AND MAXA se itekako ostrvio na kojekakve teme, jezičina ... Read More »

Ninja Scroll (2003) Yoshiaki Kawajiri

Ako mi je u "Heavy Metalu", kad sam ga prije sto i nešto godina gledao u kinu, golotinja bila šok onda je to bilo zato što sam bio relativno pristojno odgojeno dijete koje nije očekivalo da u stvarima za djecu kao što su stripovi i crtići bude golotinje. U međuvremenu sam oguglao, toliko da gotovo nisam ni primijetio kad se golotinja povukla iz zabave (one prosječne, ne one namijenjene isključivo golotinji). Pa sam se onda opet (ali manje) ušokirao gledajući NINJA SCROLL: što je ovo, kako smiju u u crtiću, zar ne znaju da smo se vratili u viktorinox puritanizam?

Osim toga vam o NINJA SCROLL i nemam bogznašto puno za ispričati. Kako je bilo jasno da je film napravljen da bi u njemu glavnu uloge imale penetracije (udom ili mačem) te prolijevanje vitalnih sokova, onda je tim scenama posvećena iznimna pozornost i animiralo ih se tako da je trud vidljiv. U onima drugim se šparalo na predvidljive načine. Sad maločas sam po ... Read More »

Film Noir (2007) D. Bud Jones/Risto Topaloski

Hoću li gledati nešto glupo, samo ako je dovoljno lijepo? Bogme hoću. To jest, hoću jedno prvih četrdeset minuta, a onda ću početi preskakati samo da vidim je li glupo (i lijepo) do kraja. I bogme jest: hladna, uredna i funkcionalna stilizacija vozi do kraja, a u priči nema jedne jedine originalne rečenice (a tko nije obrat s kraja prvog sata pogodio nakon pet minuta ima manje od godinu dana filmogledateljskog iskustva).

Enivej, dakle, FILM NOIR je u suštini autorova samouveličavajuća fantazija te samim time smeće (i ne, postoji razlika između "žanrovski dosljednog uratka", "hommagea" i "neinventivnog cut&paste smeća", a FILM NOIR je pripovjedno čvrsto zasjeo u ovu posljednju kategoriju), ali jako lijepo smeće. I sad je do vas: koliko možete trpjeti ljepoticu, a da ne slušate vakuum koji navire kad priča.

***

Uproar in Heaven (1965) Wan Lia ... Read More »

Čelovek s kinoaparatom (1929) Dziga Vertov

Pretpostavljam da je glupo nastojati na žanrovskom čistunstvu kad je riječ o vremenu u kojem su se žanrovi tek definirali, ali jest mi bilo malo čudno gledati dokumentarac u kojem svako malo naleti animacija ili trik fotografija i to bez pravoga pripovjednog razloga osim autorove zaljubljenosti u mogućnosti filma kao medija. Zapravo, krenem li korak dalje, onda mogu reći kako mi se čini da ČELOVEK S KINOAPARATOM i nije dokumentarni film o onome što snima (Odesi itd.) već eventualno dokument Vertovljeva oduševljenja činjenicom da snima. "Gledajte me jer ja, JA SAM čovjek s kinoaparatom".

Ne da je to samo po sebi loše ni da je loš film. Jest možda malo spor za današnje navike i ondašnje oduševljenje mehanizacijom (tramvaji, tramvaji, tramvaji!) u najboljem slučaju je kod mene zamijenilo historičarsko oduševljenje (film lijepo ilustrira, slikama od tisuću riječi, i siromaštvo onih koji spavaju u kočiji i činjenicu ... Read More »