Drive (2011) Nicolas Winding Refn

Ne mogu reći da me onaj ružni font u ružičastoj boji nije na vrijeme upozorio da će film biti smeće. Tako da sam si za idućih sat i pol u jednu ruku sam kriv. Ali u drugu, puno puno veću ruku je kriv Refn.

Refn je ili moron ili sadist. Vjerojatno je moron jer nam i dalje pokušava prodati tišinu pod dubinu. Vjerojatno je moron jer nazove film DRIVE i onda u njemu ne snimi ni jednu jedinu spomena vrijednu vožnju. Vjerojatno je moron jer je od svih predavanja u filmskoj školi izabrao markirati baš dramaturgiju. Vjerojatno je moron jer su mu svi likovi moroni, a kako svaki autor (znam da nije on pisao ni scenarij ni knjigu, ali ih je odabrao snimiti) sve svoje likove izvlači iz sebe onda ni on ne može biti ništa drugo nego moron.

I obično mogu procijeniti zašto neki film na IMDB-u dobije bolju ili lošiju ocjenu, čak i ako se s njom ne slažem, ali ovdje mi fakat nije jasna osmica iz 166.000 glasova. Zar su popuši ... Read More »

Trolljegeren (2010) Andre Oevredal

Prva mi je pomisao bila kako me konačno snašla kazna što nisam pogledao taj mnogohvaljeni klasik "Blair Witch Project". Srećom, svaka je iduća pomisao bila bolja od te.

TROLLJEGEREN je zabavan film skroz do kraja (koji mora biti to što jest i šteta što mora) uglavnom zato što djeluje kao da se ekipa dobro zabavljala i da ih nije bilo puno briga za svjetsku publiku. Stavili su norveške arhetipove, norveške interne fore i reference i tretirali ih - što je jedini pravi način - kao da će ih cijeli svijet razumjeti. I nema razloga da ih ne razumije: i što nije jasno iz konteksta se bez problema čita, a ako su mi neke još opskurnije fore promakle, stvarno nije bitno. Usto, svidjelo mi se kako promišljeno tretiraju temu koja je fantastička; TROLLJEGEREN me zapravo najviše od svega podsjetio na onu knjigu "Patuljci" koju sam čitao kao mali i gdje su mi skroz ozbiljno tumačili zašto su patuljci brzi, koliko jedu, kakav ... Read More »

First Snow (2006) Mark Fergus

Postoje ideje - uobličene u priče - koje su fascinantne kad ih čovjek prvi put čuje, bilo to s osam, dvanaest ili možda dvadeset godina. Tako su lijepo sročene da ih se mora prihvatiti, jer se lijepo sročena rečenica nimalo ne razlikuje od istinite, a možda je i šije.

Kad te, pak, ideje čujete poslije, ili slabije ispričane, one ne gube na snazi - ona je zauvijek sačuvana u izvornom pripovijedanju - ali neumitno dovode do toga da kasnijim pripovjedačima strože sudimo. Konačno, koliko varijacija može istina imati prije nego što se udalji od istine; koliko možemo izobličiti ljepotu da ostane prepoznatljiva?

Tako je i s FIRST SNOW. Tko dosad nije shvatio da slijedi spoiler sam si je kriv ili jednostavno nije dosta prikaza pročitao: FIRST SNOW nam još jednom priča o tome kako čovjek od svoje sudbine ne može pobjeći i čini to iskreno, nigdje nije pogriješio, ali meni više nije osam, ni dvanaest ni dvadeset godina i ... Read More »

Chingoo (2001) Kyung-Taek Kwak

Nema do prvoga puta. Prvi film koji sam svjesno gledao kao dio korejskoga novoga vala bio je "Memories of Murder" koji me oduševio kombinacijom zapravo poznate zamisli i sižea s notom orijentalne verzije češkoga duha. Zatim sam gledao "Mother" (tek sam maločas shvatio da su, kao i "Host", od istoga redatelja) koji je bio to slično, možda s malo jače napisanim krajem. Dok sam došao do CHINGOO, korejski su filmovi postali kao bilo koja egzotična hrana, tek okus - što mi se danas gleda? Španjolski? Ruski? Japanski? Finski?

Sam me CHINGOO, pak, nije odvalio. Svidjelo mi se, kulturološki, kako se gangsteraj prikazuje kao validna i cijenjena opcija zanimanja za mladiće, a jako mi se svidjela i masovna scena tučnjave u kinu, jer mi se katkad učini kako je režiranje masa zaboravljena umjetnost. No, sama je fabula bila skokovita i ne uvijek jasna, a mnogi su joj konci ostali lepršati na vjetru.

Read More »

Napoleon Dynamite (2004) Jared Hess

Počet ću s fascinantnim (to jest, bar je meni bio) faktoidom: kad se slovo po slovo ukucava u tražilicu, Google prije kao pojam izbaci "Napoleon Dynamite" nego "Napoleon", a Bonapartea i ostale manje dobre dijelove da ne spominjemo. I onda možemo naricati o amerikanizaciji svijeta ili propasti osnovnih znanja u suvremenom društvu, ali nas to danas srećom ne zanima. Jer, drugo je pitanje zanimljivije: ZAŠTO se Napoleona Dynamitea toliko gugla da je iskočio iznad Napoleona prvog?

A ono, dobar je film. Nekako mu je uspjelo tipičnu strukturu priče o glupanu okruženom glupanima koji svi odreda rade gluposti izvesti tako da likovi ne skliznu u karikature već ostanu karakteri. Kad sam vidio da je MTV producirao film pomislio sam, tko zna zašto, da će to biti nova generacija onih užasa sa Chevyjem Chaseom koje je svojevremeno producirao National Lampoon, ali nije bila. Oni su se rugali, dok se NAPOLEON DYNAMITE uspij ... Read More »

A Bittersweet Life (2005) Jee-woon Kim

Ako početak ovoga filma nije rif na Pulp Fiction i susret/odnos Travolte i Thurmanice, onda ne znam što je. Ako akcijske scene nisu učene u školi milijun metaka i još milijun krhotina Johna Wooa, onda ne znam gdje su. Ako završetak, prešućena scena iz prve polovice filma, tajeni smisao svega, ne izgleda kao da je snimljen sedamdesetih u Europi onda ne znam kako izgleda. A opet, ne dižem svoj glas protiv A BITTERSWEET LIFE kao pastiša ili Frankenštajnova čudovišta, zato što su tri navedene lekcije dobro naučene, dobro primijenjene i što film nije bez smisla.

Okej, smisao nije naročito dubok (krije se negdje između rečenice "sto stvari možeš učiniti kako valja, a samo jednu zabrljati i ta če te obilježiti" i jedinoga junakovog osmijeha), ali barem se stekne dojam da je scenarist/redatelj imao nešto za reći i to rekao. Mogao sam prekinuti gledati ovaj film nakon svake petnaestminutne epizode i ne bih osjećao da sam neš ... Read More »

Valhalla Rising (2009) Nicolas Winding Refn

Dva! Dva su čovjeka pisala ovaj film koji nije ni frtalj filma! Jedan od njih je redatelj i taj je, nagađam, razmišljao samo o lijepim slikama (malo, jebiga, statičnim - prokleti storibordirani filmovi), dok je posao onoga drugoga bio da stavi što manje dijaloga kako bi prikrio da nije shvatio onu konfuziju klišeja i scena koje su funkcionirale u drugim filmovima a koju mu je redatelj prodao pod zaplet.

Hoću reći: votdfak! Tko, koga, zašto, čemu, kako? Ajde početak, to je bilo kul, ali cijeli Vinland trip nije ni trip nego gledanje nekoga drugoga kako tripa. Zašto su svi u filmu idioti, zašto redatelj misli da će ga neizrečeno podići na status Bergmana, zašto scenarist misli da su tri promrmljane rečenice u zadnjih deset minuta dovoljne za motivaciju? Od svega mi je jasno samo zašto je Mads Mikkelsen prihvatio ulogu: brzo je naučio tekst.

Vikinzi su u mikrotrendu, ali još trebam naći suvremeni stri ... Read More »

Forgetting Sarah Marshall (2008) Nicholas Stoller

Bilo mi je malo čudno koliko puta glavnoga glumca u filmu vidimo golog (dok glavnu glumicu vidimo kanda razgolićenu samo na lošem polaroidu) dok nisam pošao pogledati credits i ustanovio da je glavni glumac ujedno i scenarist. Onda je sve bilo jasno: čovjek je napisao film između ostaloga i zato da pokaže sve svoje adute: umije pisati, pjevati, svirati, lutkariti, a očito nije nezadovoljan ni time kako izgleda gol.

Toliku pažnju posvećujem, pak, tome detalju prvenstveno zato što teško da ću u holivudskoj komediji uspjeti naći mnogošto drugo za analizu. Film jest imao jedan ili dva obrata više od predvidljivog obrasca te je zato i trajao pola sata dulje, a možda i koju minutu predugo. No, nije bio iritantan i - što je hvalevrijedno - skoro se nikome nije narugao. Vrlo je lako moglo biti da Sarah ispadne kučka bez iskupljujućih osobina, da njezin novi frajer bude divotan na staklenim nogama ili da religiozan momak p ... Read More »

Ajd' da bar neki task kompletiram. :P

***

Spiklenci slasti (1996) Jan Švankmajer

Najgore kod SPIKLENACA SLASTI jest što su tako podatni za interpretaciju. Iako metafora, hodaju tako blizu rubu kletoga simbolizma da sve što o filmu poželim napisati djeluje kao da je sigurno već bilo napisano. Nastranu (nastrana?) radnja (radnje?), ono najočitije je kako je Švankmajer primijenio tehnike pornografije - poput ekstremno krupnih planova i naglašavanja šumova koji su inače tako uobičajeni da ih apstrahiramo - da bi osladostrastio svakodnevicu. Kombinirano s vječnim izrazima krivnje i sumnje kod svih aktera dobijamo ultimativni erotski film: sve je erotizirano, erotika je uvijek svima na pameti i svi su erotikom umreženi. Jedino seksa nigdje nema.

Ovaj dugi metar djeluje sastavljen od nekoliko kraćih ideja (bračni (ili sustanarski?) par ne dijeli priču ni sa kime osim u auzmeš epilogu), no to je učinjeno vješto, i bez previše ... Read More »

Mary and Max (2009) Adam Elliot

Znate li koji mi je najdraži Matakovićev strip? "Super Di" koja izlazi (valjda još uvijek) u Smibu. Možda nije objektivno najbolji (ništa se ne da usporediti s kokainskom snagom njegovih nastupnih godina), ali mi se sviđa sućut koja, ukroćena kontekstom časnoga dječjeg časopisa, izlazi ispod pokrova od svinja i slavonskoga blata. Lako se rugati uvijek i svima, ali to je onda poza. Puno je teže priznati da ti je, iako je svijet tako grozan da se smijemo kako ne bismo cijelo vrijeme plakali, ipak do nečega stalo.

Nije mi se gledalo MARY AND MAXA. Vidio sam da su likovi namjerno ružni i pomislio sam kako će se autor sad sprdati sa svime i svakime i to bez mjere jer ima cijelih sat i pol na raspolaganju. Odlagao sam film i odlagao ga i najposlije mi nije više ostalo manevarskoga prostora pa sam ga pokrenuo i - ostao čudno fasciniran.

Da, autor MARY AND MAXA se itekako ostrvio na kojekakve teme, jezičina ... Read More »