Engleski (akcenti naši i njini)
pa arapski, ruski,
azijatske spike,
bučni Talijani, šušurav Francuz,
sve se to u Zagrebu čuje.

Na hrvatskom još se šuti
i psuje.

(mcn)

Spikin Ingliš

"Pliz" me unizuje manje od "molim".
"Tenks" prelazi usne lakše od "hvala".
"Okej" je manje dobro od "dobro".
"Frend" ne obvezuje koliko "prijatelj".

Kad govorim engleski, život je kao film.

(mcn)

***

REDUNDARKO

Na ordinaciji sam vidjela ime
isto kao tvoje.
Pogledaj čovjeka na ovoj fotografiji
zar nije isti ti?
Ovaj roman u konkurenciji
je kao ona tvoja priča.
Upoznala sam nekoga jako ti nalik,
samo boljeg.

U redu je, učinio si što si mogao.
Smiješ ići.

(mcn)

Umro je Zagreb
i nije šteta,
umire Zagreb
svakoga ljeta.

Asfalt presiječe,
kao žiletom,
da puk oteče,
da dahne svijetom.

Spokoj se gizda.
Gdje muka bje - muk.
Uskoro zvizdan,
a čuje se ćuk.

Disat se može
čak i bez zraka,
do druge kože
sto je koraka.

Centar još kuca
(zbog Azijata),
u kraju kuća
nema ni tata.

Splasla nervoza,
oči su prazne,
tramvaj još voza
sablasti razne.

Stiglo je vrijeme,
čuje se misao,
blijede dileme,
sluti se smisao.

Zagreb dok diše
je mrtvački siv.
Tek kad izdiše
u njemu sam živ.

Umro je Zagreb.
Nije ga šteta.
Venući Zagreb< ... Read More »

Kao, isto je,
ali nije:
postati prah
zbog abrazije
ili erozije.

(mcn)

Ne rastače se tkivo svijeta
nasred mog plafona,
već mrlja to je plavog svjetla
od mog telefona.

(mcn)

Nestalo mi za zamatanje papira,
pa sam uzeo plakat
za promociju knjige
pokojnog frenda.

Ono, mislim, frenda ...
Znali smo se, nismo dijelili brige,
i nisam, kad je umro, trebao plakat'.
Od svega me najviše taj papir dira.

Zamotao sam u frenda neke knjige
svoje.
Bio je odgovarajuće
boje.

(mcn)

Okej si, jeko,
okej.

Pošteno vraćaš
bačene riječi,
ali u meni
vraćeno ječi.

Htio bih čuti
bar nešto novo.
Bar vješto slovo,
bar rijetko, neko,
koje ti nisam
sam već izreko.

Okej si, jeko.
Okej, sam reko.
Šuplje u meni
taj okej zveči.

Okej ne liječi.

(mcn)

Dok mlatili smo naciste
znalo se gdje je zlo.
Već dugo nemamo tri čiste,
i teško se trpi to.

Vratite nam Hitlera
(bar onog iz Star Vorsa)!
Zlo hoćemo bez filtera,
svijetlu i tamnu stranu forsa.

(mcn)

Pisac postaješ trećom knjigom.

Za prvu će ljudi, ako uopće išta kažu, reći da je dobra ili loša.

Za drugu će, ako je uopće pročitaju, reći da je bolja ili slabija.

No, tek će im treća dati priliku da za neku od njih kažu "E, ta ti je najslabija!"

Tko to preživi ...

(mcn)

Her (Spike Jonze, 2013.)

Oni kojima znanstvena fantastika nije bliska katkad si je blagonaklono pokušavaju prispodobiti tumačeći je kao metaforu. No, znanstvena fantastika, barem ona dobra, nije metafora. Metafora je pokušaj da se stara igra osvijetli novim riječima dok je znanstvena fantastika promjena pravila igre e ne bi li ishod možda bio različit. Znanstvena fantastika je ono što neki tvrde da je nemoguće: eksperiment u polju društvenih znanosti.

Spike Jonzov film HER je zamalo uspio biti znanstvena fantastika. Sva mu četiri palca podižem za blagi retroutopizam, za izbjegavanje pojedinaca koji ruše trule sustave (za izbjegavanje bilo kakvog povišenog tona, zapravo), za priču koja sretan kraj podari sekundarnim likovima a ne i glavnome, te za Joaquina Phoenixa u dramskoj inačici Leonarda Hofstadtera, no pretkraj filma odlučio se za žanr istaknut u podnaslovu. U trenutku kad se priča zakolebala između naglaska na posve fiktivni problem osamostaljenja umjetnih i ... Read More »