Ove godine,
odlučio sam,
neću se uspeti na Everest.
(Dovoljno se mrtvih ondje može naći.)
Neću se baviti sportom,
postati vegan ni pastafarijanac,
plesati tango ni tange plest'.
(Drugačije ja vam čas si traćim.)
Neću skladati operu,
oboriti rekord u broju oborenih rekorda,
a unići neću ni u povijest.
(Iz koje je, čuli ste, teško izaći.)
Neću treći put čitati Uliksa,
politikom se neću baviti ni u kavani,
neću slijediti modu ni izać' na protest.
(Ma koliko to možda vama znači.)


Neću, riječju, biti ništa bolji,
pametniji ni draži,
ljudima više po volji,
lakši po kilaži,
neću biti mlađi
nikako slađi,
nasmijan ni obrijan,
neću biti sretniji, manje škrt,
ni s više mara rediti vrt,
neću kimati da vam se svidim,
Read More »

Opera se pomirila s kojim god programom da goni ovaj blog! Opet ga vidim! Opet mogu postati stvari, recimo rimo iz letQa od prije godinu dana, pronađenu dok prolazim stare letQe gledajući valja li što spašavati! U!

NISAM U BEDU

al' ima li veće laži
(kaži!)
no reći da si u redu?

(mcn)

Six lives! Six lives
I have and cannot stand.
Six lives! Six lives
can't count on one hand.

Some lives I wanted,
some I thought just fine.
Inherited some,
none feel really mine.

Six days! Six days
on each day I spend.
Six days! (One pays.)
I can see no end.

Can't pick, can't choose!
All wrong I've been wired!
Can't win, just lose!
I'm so fucking tired.

Six lines! Six lines
this poem should've had.
Six lines (not stanzas!),
one per life I've lead.

Six lives! Sick lives!
Not one of them Heaven.
I do crave a change
(but that'd make it seven).

(mcn)

Ujutro, uvečer
dođem na mrežu
da prozračim misli
nađem vijest svježu.

Otvorim fejsbuk i
odmah pročitam
tko ljut je, tko umro
tko kome je bitan.

Kome je rođendan.
Prvašić tko je.
Udomit gdje će se
mačić bež boje.

Trijumf il' poraz, za
malo što hajem -
sve dobro il' loše
pô dana traje.

Uvečer, ujutro
ja sam na netu.
Predekran moje je
mjesto u svijetu.

(mcn)

Rađanje,
građenje,
gađenje,
hlađenje.

(mcn)

Nema beda.
Samo mi se
ne da.

(mcn)

(Kako stranica nije radila jerbo se meni mozak ukoči pred svime što treba riješiti s više od nijednog klika, idući stihovi prvo su objavljeni na, o sramote, Fejsbuku. Neće se ponoviti, dok se stranica opet ne pokvari.)

Teče ljeto dvadeseto.
U Iranu je napeto,
izgorilo pola svijeto,
naprečac i brzopleto.

Primaš bruto, plaćaš neto,
na vrline stavljen veto,
svaki čovjek svoj je geto.
Teče ljeto dvadeseto.

(mcn)

Svaki put kad planiram domaći strip činim to krivo, pitajući (sebe i svijet) za koliko se malo para može napraviti.

Istina je, pak, da se za malo para ne može ništa napraviti. Strip se radi za nula kuna ili za parsto eura po stranici, sve između je zavaravanje (sebe i svijeta).

Ali garant se toga neću sjetiti ni idući put.

(mcn)

Nema scene dok nema suradnje.

Ne kažem da treba biti suradnje, pa ni scene.

Kažem samo da ih nema.

(mcn)

Na susretu s gostujućim direktorom angulemskog centra za strip ponudili su nas kolačima jer nije bilo kruha.

Doznali smo da treba knjižničare osvijestiti seminarima i stripove prodavati turistima.

Poslije mi je jedan nakladnik rekao da odustaje od projekta godišnjaka jer ono najbolje što hrvatski strip nudi nije dovoljno dobro. Također mu se ne da čekati pet godina da se neki autohtoni projekt iznjedri u uvjetima domaće stripocenoze. Nestrpljiv je.

Razumijem ga, jer i ja sam nestrpljiv. Već trideset i žilet godina.

(mcn)

PS Žilet, da, vidiš. Žilet.