Kao, isto je,
ali nije:
postati prah
zbog abrazije
ili erozije.

(mcn)

Ne rastače se tkivo svijeta
nasred mog plafona,
već mrlja to je plavog svjetla
od mog telefona.

(mcn)

Nestalo mi za zamatanje papira,
pa sam uzeo plakat
za promociju knjige
pokojnog frenda.

Ono, mislim, frenda ...
Znali smo se, nismo dijelili brige,
i nisam, kad je umro, trebao plakat'.
Od svega me najviše taj papir dira.

Zamotao sam u frenda neke knjige
svoje.
Bio je odgovarajuće
boje.

(mcn)

Okej si, jeko,
okej.

Pošteno vraćaš
bačene riječi,
ali u meni
vraćeno ječi.

Htio bih čuti
bar nešto novo.
Bar vješto slovo,
bar rijetko, neko,
koje ti nisam
sam već izreko.

Okej si, jeko.
Okej, sam reko.
Šuplje u meni
taj okej zveči.

Okej ne liječi.

(mcn)

Dok mlatili smo naciste
znalo se gdje je zlo.
Već dugo nemamo tri čiste,
i teško se trpi to.

Vratite nam Hitlera
(bar onog iz Star Vorsa)!
Zlo hoćemo bez filtera,
svijetlu i tamnu stranu forsa.

(mcn)

Pisac postaješ trećom knjigom.

Za prvu će ljudi, ako uopće išta kažu, reći da je dobra ili loša.

Za drugu će, ako je uopće pročitaju, reći da je bolja ili slabija.

No, tek će im treća dati priliku da za neku od njih kažu "E, ta ti je najslabija!"

Tko to preživi ...

(mcn)

Her (Spike Jonze, 2013.)

Oni kojima znanstvena fantastika nije bliska katkad si je blagonaklono pokušavaju prispodobiti tumačeći je kao metaforu. No, znanstvena fantastika, barem ona dobra, nije metafora. Metafora je pokušaj da se stara igra osvijetli novim riječima dok je znanstvena fantastika promjena pravila igre e ne bi li ishod možda bio različit. Znanstvena fantastika je ono što neki tvrde da je nemoguće: eksperiment u polju društvenih znanosti.

Spike Jonzov film HER je zamalo uspio biti znanstvena fantastika. Sva mu četiri palca podižem za blagi retroutopizam, za izbjegavanje pojedinaca koji ruše trule sustave (za izbjegavanje bilo kakvog povišenog tona, zapravo), za priču koja sretan kraj podari sekundarnim likovima a ne i glavnome, te za Joaquina Phoenixa u dramskoj inačici Leonarda Hofstadtera, no pretkraj filma odlučio se za žanr istaknut u podnaslovu. U trenutku kad se priča zakolebala između naglaska na posve fiktivni problem osamostaljenja umjetnih i ... Read More »

Čitam vrlo detaljno pižđenje jednog stripaša na nakladnika (razlozi pižđenja su 25 godina stari, ali čovjek još bolno pamti sve detalje (koji i nisu tako zanimljivi da bi ih linkao)) i uhvatim se kako mislim da mi se baš i ne čini da pizdi razložno.

Onda si kažem stoj, možda to zbori tvoja nakladnička strana! Možda, odgovorim, a onda me klepi činjenica koju nisam krenuo enumerirati, ali za koju sam prilično siguran da je točna. Naime, vjerujem da me

MANJE NAKLADNIKA ZAJEBALO KAO AUTORA NEGO AUTORA KAO NAKLADNIKA.

Džast sejin.

(mcn)

Urednik se upliće u tekst da bi autoru pomogao da bolje ispriča priču koju je autor zamislio.

Producent se upliće u tekst da bi autoru pomogao da bolje ispriča priču koju producent želi čuti.

Urednik ima pitanja, producent odgovore.

Nije jedno nužno bolje ili vrednije od drugoga, ali je nužno različito. Mučilo me to zadnjih tjedana dok nisam ovako posložio.

(mcn)

Sjećam se (ili samo mislim da se sjećam) kako sam nekad, kad sam isključivo čitao znanstvenu fantastiku, u glavi požurivao pisce da što prije ubace fantastični element, da ne gnjave toliko sa stvarnim svijetom.

Danas, kad znanstvenu fantastiku gotovo uopće ne čitam, baš sam se jako razočarao kad se u priči koja je više-manje stvarnosno tekla i obilovala dobrim pojedinostima, pojavio fantastični (inače prilično okej) element.

"Sve se mijenja", nekidan sam pročitao da je suština zena. "Sve je povezano."

"Pazi."

(mcn)