SPORA APOKALIPSA

Pet tisuća godina je previše
da se pamti i na plećima nosi,
zato upućujem molbu Svevišnjem
da već nas jednom sve redom pokosi.
Konačnu pomrčinu žudim,
posljednja treba eklipsa,
puževi nek' padnu s neba:
spora apokalipsa.

Tko li zna zašto se nije ubio
odmah po izgonu praotac Adam?
Možda je Evu previše ljubio?
Takvomu čemu se više ne nadam:
život je ništica, nula,
međ' nepostojanjem elipsa,
oko nas, u nama crvi:
spora apokalipsa.

Pet milenija zdušno se koljemo,
krv crnu ispiremo krvlju masnom,
al' uvijek tu je iduće koljeno,
jednako zdušno i neefikasno.
Dalek još je Zelenko,
hromo mu kopito klipsa,
bacam se pod ledenjak:
spora apokalipsa.

Čemu se k ... Read More »

(mcn)

Django Unchained (Quentin Tarantino, 2012.)

Ovako mi se čini: pitanje kod Tarantinovih filmova nije jesu li dobri ili nisu, nije čak ni u tome sviđaju vam se ili ne; pitanje je drugo, starije i, mislim, Tolstojevo – treba li takve filmove uopće snimati?

Tolstoj (ja sve ovo vrlo napamet pa ne zamjerite ako je štogod, ili sve, krivo) je vrlo bio za to da se knjige ne bi smjele pisati ako nisu kalokagatične, to jest ako se ne bave onime što je u svijetu lijepo i dobro, da ne kažem plemenito. Ili moralno. Takav je stav isključivao, recimo, Shakesepearea čiji je, pak, stav bio da se treba pisati što god ljudi žele gledati. Tako da Tolstoj nije baš volio Shakespearea (kao ni mnogošto drugo), a prilično sigurno ne bi volio ni Tarantina.

Jerbo DJANGO UNCHAINED ne samo da nije moralan, plemenit, o dobrom ni o lijepom. DJANGO UNCHAINED nije apsolutno film ni o čemu. Nije to film o osveti, nije o rasi, nije o ironiji, nije o pravdi ... DJANGO nam baš n ... Read More »

A Field in England (Ben Wheatley, 2013.)

U prvoj sekundi filma nešto grune i ja pomislim: nadam se da to nije trik koji površnim uzbuđenjem skriva činjenicu da u ostatku filma uzbuđenja nema. U idućoj sekundi shvatim da je film crno-bijeli i pomislim: nadam se da to nije trik kako bi se nečemu što nema inherentnu umjetničku vrijednost pridodala pokost iste. U oba slučaja, kao i u toliko drugih, nade mi budu iznevjerene.

A FIELD IN ENGLAND je gnjavežno prešetavanje amo-tamo bez jasne priče (moguće je da je riječ o zaživotu, ali to je toliko izlizana premisa da mi se o toj opciji uopće ne da misliti), s dijalozima koji su zapravo šuplji (što pokušavaju prikriti lažno šekspirijanskim dijalozima koji ne drže ni kap vode ako ste tjedan dana prije gledali nekog pravog Šeksa) i filmaškom strategijom zbunjivanja gledatelja kako bi pomislio da je glupost njegova, a ne redateljeva.

Što ostavlja dvije, ako ne kvalitete a onda zanimljivosti. Prvo, film ... Read More »

Osjećam potrebu opet si natovariti gledanje suvremenih filmova pa molim kvalitetne prijedloge. Propozicije:

- godina proizvodnje 2010.-2014.
- ne adaptacije, franšize ili nastavci
- max 3 prijedloga po predlagaču

Zauzvrat mikrorecenzije, ako vam to išta znači. Ako ne - svejedno mikrorecenzije.

Fala,

(mcn)

... u 19 h u pogonu "Jedinstvo" (kraj "Močvare", kraj nasipa) Igor Kordej i ja ćemo pričati o novom albumu, ukronijama i zombijima.

(mcn)

Gledam Bondove i igram "2048" u verziji s 11 faca Dr. Whoa pa se pitam zašto su mi te stvari drage iako su, objektivno, u najbolju ruku, zabava za dječačiće. Možda zato što ih gledam od djetinjstva i onda mi bude drago da neki dio moga djetinjstva jest još uvijek tu, nepromijenjen, utješan?

I onda skužim one koji čitaju Zagora.

Ali onda se pitam zašto mi se to nije dogodilo sa stripovima, zašto sam se Alan Forda mogao odreći kad se prosro, zašto stripove ne čitam za utjehu. Možda zato što mi strip nikad nije bio samo zabava?

(mcn)

Ako je film one-night-stand s nekim koga rijetko možeš priuštiti, a TV serija predan i trajan odnos, onda je i isključiva ljubav prema nekom stripovskom junaku nalik braku. A časopisi? Gdje su tu časopisi?

Časopisa su dvije vrste. Neki su posvećeni školi/žanru (Spirou, 2000 AD) pa je njihova publika ekvivalent onih koje uzbuđuju samo, recimo, crvenokose. No, ako je revija sadržajno nepredvidiva, je li njezina publika stoga poliamorozna (ili samo u potrazi za onim jednim pravim stripom)?

Razmišljao sam jutros o specijaliziranim nestripovskim revijama koje je dovoljno čitati godinu dana prije nego se temu počnu ponavljati, a onda se može prijeći na nešto drugo, a revije će već navabiti nove pretplatnike. The serial monogamy ili obostrano playing the field?

Spring is in the air?

(mcn)

Tri-četiri stvari volim: crtanje, papir, časopise, hijerarhiju.

Ovo prvo mi nitko ne brani, ali me malo što potiče. Takva su, uostalom, pravila igre: nitko me nije tjerao, neće biti suza ako prestanem. A dosta toga upućuje da bih trebao: padajuća spirala prodaje, nepostojeće narudžbe, nevjerica da će biti bolje. U nekim starim, strukturiranim danima, signal bi bio jasan: ispušio si, đenja.

Ali, internet: svatko može staviti strip na internet, popit par lajkova i pretvarati se da je relevantan. Zazorno je postalo postavljati kriterije zanata, čitljivosti, ičega. Demokracija zahtijeva da nitko ne bude poseban insistirajući na tome da su svi jednaki. Demokracija je bergeronski hendikep.

(Smatram li da sam poseban? Da. Mogu li to dokazati? Ne.)

Časopis je pojam hijerarhije jer ima diktatora, vlastodršca ispod kojeg se profilira piramida. Nije bitno kakva. Apsolutno nije bitno kakva. Privid postojanosti piramide neovisan je ... Read More »

... besmislice ima besmislenija.

eQ

Još uvijek se nadam da će me proći.

(mcn)