Prvo smo pisali po kamenu,
pa po glini,
koži,
papiru.

Sad po elektronima, po zraku
bilježimo
povijest
nevažnog.

(mcn)

Katkad odem na šetnju i smislim što sam trebao smisliti. Drugi put, pak, smislim posve nepotreban hit.

VOLJELA ME JEDNA LIJEPA

Voljela me jedna lijepa,
jedna lijepa,
jedna lijepa.
Voljela me jedna lijepa,
jedna lijepa -
- joj!

Ali naglo ona krepa,
ona krepa,
ona krepa.
Ali naglo ona krepa,
ona krepa -
- joj!

Pa je došla druga lijepa,
druga lijepa,
druga lijepa.
Pa je došla druga lijepa,
druga lijepa -
- joj!

Voljela me kao prva,
kao prva,
kao prva.
Voljela me kao prva,
kao prva -
- joj!

Naš'o sam je, visi s drva,
visi s drva,
visi s drva.
Naš'o sam je visi s drva,
visi s drva -
- joj!

Read More »

Još kad sam išao u vrtić
želio sam da život bude crtić.

Ali sam pred vrtićem stalno povraćao
tako da onamo nisam dugo svraćao.

(mcn)

Kad te se sjetim kažem u pizdu materinu
sa sve više je ljudi tako
kažem u pizdu materinu da zaustavim misao
da promijenim kanal
a kad ga promijenim i dalje isto
u pizdu materinu
sranje.

Nije sve isključivo tuđa zasluga
barem pola meni je na dušu
samo bih želio neki kanal
gdje ću biti makar ravnodušan
kad već nijednog nema zbog kojeg bih se poželio
u pizdine pizdu materinu
nasmiješiti.

(mcn)

Održao sam nekidan predavanje, užurbano i skokovito, o belgijskom stripu. Prihvatio sam se toga jer mi je tema draga i jer se s vremena na vrijeme volim čuti kako pričam o nečemu što me veseli, ali pred samo predavanje dogodilo se nešto neočekivano: u dvoranu, dotad posutu gostujućim predavačima u funkciji slušatelja, priveli su četrdesetak studenata. Tragovi negvi na gležnjevima bili su im zanemarivi, a kundaci stražara tek sporadično krvavi pa sam pretpostavio kako su ondje dobrovoljno. No, njihova je prisutnost promijenila sve, natjerala me da mislim o onome što ću ovdje zvati "horizontom".

Bilo to točno ili ne, naime, početkom svoje fascinacije stripom držim CAK, reviju koja je počela izlaziti u proljeće 1973., dok još nisam napunio sedam godina. CAK – potomak njemačkog Zacka koji je uglavnom bio potomak francuskog Tintina – je donosio relativno svježe stripove, u prosjeku stare četiri ili pet godina, koliko i filmovi koji su nam onda dolazili u kina. Tu i tamo zaglibio bi ... Read More »

Osjećaj da sam nešto postigao
imam još samo
kad bacam smeće.

S vremenom ću se,
ako bude sreće,
vrećicu po vrećicu
baciti sav.

(mcn)

Studeno jutro,
zabundane curice
šeću male pse.

***

POREDBA
Mrlja je ulja,
razlistalog stabalca
sjen na asfaltu.

Ima kratku kosu
podrezane nokte
i ozbiljne naočale.
Nedjeljom, nakon ručka,
sjeda na zadnji vlak za Zagreb
pun studenata poput nje.
S torbom na kotačiće
punom svježe oprana rublja
i pletenim ruksakom na leđima
metronomski gazi
prvo osvijetljene ulice
zatim one maglene, noćne,
što vode do podstanarske veže.
Toliko toga joj je na pameti:
treba završiti studij,
treba naći posao,
treba naći muža.
Za ručkom joj je majka rekla
da bi voljela dočekati unuka
dok joj je suprug još živ.
Zbog njega, ne zbog sebe.
"Živjet ću ja još sto godina", nasmijao se otac,
ali svi znaju da neće.
Ona zna da neće.
Njezino selo puno je udovica
u najboljim godinama
i lijepo urešenih, neotplaćenih grobova.
Svaki vikend podsjeća je da nj ... Read More »

Zamišljam da je lin
neki materijal in,
između lana i lima.

Zamišljam da osmo je čudo,
bajno od labuda mudo,
a ne znam da l' zbilja ga ima.

Al' nasušno treba mi on,
točno takav treba mi zvon
dosjetka da stekne koheziju,

da mogu reći da mi je pao
u poeziju pa sam - jao! -
dobio Polineziju.

(mcn)

Engleski (akcenti naši i njini)
pa arapski, ruski,
azijatske spike,
bučni Talijani, šušurav Francuz,
sve se to u Zagrebu čuje.

Na hrvatskom još se šuti
i psuje.

(mcn)